Osmi dan mjeseca rujna, kada crkva slavi svetkovinu Male Gospe, značio je sretan dan i u obitelji Raspudić u Ljubuškom, jer je njihova najstarija članica baka Anica na ovaj dan, u subotu, proslavila svoj stoti rođendan.
Slavlje uz obitelj i prijatelje
Doživjeti starost i uživati u njoj cilj je svakog čovjeka, ali doživjeti stotu godinu života cilj je koji u današnje vrijeme tek rijetki postižu. Unatoč životnim prilikama koje je nisu mazile i brojnim preprekama koje su se nalazile pred njom, Anica je subotu provela u slavljeničkom ozračju okružena svojim najmilijima. Djeca, unučad, praunučad, rodbina i prijatelji okupili su se kako bi zajedničkim slavljem proslavili Aničin stoti rođendan, tako da su tijekom cijelog dana kućom Raspudića odzvanjali smijeh i veselje.
Zbog nje su se prelazile granice i prevaljivali kilometri puta, jer njezina djeca, točnije dva sina, žive u Hrvatskoj, Marijan u Požegi, a Zdravko u Zadru. Baka Anica živi kod trećeg sina Mate, u čijoj je kući i upriličeno rođendansko slavlje.
Od svojih sinova i nevjesta Anica ima devetero unučadi i dvanaestero praunučadi, a osim njih i ostale rodbine, gosti i prijatelji su pristizali cijeli dan i sa sobom su osim poklona baki Anici donosili lijepe želje i čestitke za njezin stoti rođendan, uz najveću želju da još dugo poživi. Baka Anica, kao i svi ljudi starije životne dobi, iza sebe ima tešku životnu priču, ispunjenu brojnim neprilikama i trenucima koje je možda najbolje zaboraviti, ali i onim lijepima koje je svakako vrijedno pamtiti.
Teška životna priča
Udovica je ostala u svojoj 33. godini života, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kada je njezin najmlađi sin Zdravko imao četrdeset dana svog je muža i djevera ispratila u rat iz Lipna u Hamziće, a poslije toga ih nikada nije vidjela. Pred Anicom je tada bio dug i mukotrpan život jer je trebalo djecu odgajati, hraniti i školovati, a pomoći nije bilo ni od kuda. Kroz priču nam je kazala kako se sjeća da je djecu zaključavala u kući, a susjedu bi zamolila da pripazi na njih. Ona bi tada odlazila i po tri dana hodala do Duvna po šaku brašna i donosila djeci kući da imaju što pojesti i tako svaki put ispočetka. Radila je o zemlji dok joj je to zdravlje dopuštalo, skoro do 70. godine, a nakon toga je teške poslove ostavila iza sebe.
Danas je zdravlje također služi dobro, pokretna je, dobro vidi i čuje, a ono što je možda i drži na životu je optimizam i vjera u Boga. Ukućani nam kažu kako svaki dan preko Radiopostaje Mir Međugorje sluša misu, a do prije par tjedana bi znala cijelu misu preslušati klečeći.
Proslava rođendana bake Anice uz pjesmu je potrajalo do dugo u noć, a lijepim čestitkama za njezin stoti rođendan pridružujemo se i mi.
Živila Radiško-Probojska satnija .