Uvijek donji!

ljubuski.info

Moraju li Hrvati u BiH konstantno i uvijek ulaziti bez opreza u kompromise koji će se, unatoč raznim opravdanjima i alibijima, kasnije ispostaviti pogrešnima i pogubnima? Hoće li tako biti i ovaj put kada je u pitanju legalno formiranje federalne vlade?

Washingtonski sporazum, Dayton, pristanak na dvoentitetsku BiH, mostarski Statut, itd., sve redom kompromisi koji su rezultirali krajnje štetno po Hrvate u BiH. Sve su to dogovori koji su umjesto garanta konstitutivnosti, Hrvatima konstitutivnost sveli na slovo na papiru. Nakon što je odbijanje ulaska u platformašku umjetnu tvorevinu napokon otvorilo oči mnogima i nakon što je taj čin potakao diskusiju o neravnopravnom položaju Hrvata u BiH, skoro pa je počelo neko novo vrijeme. Uvidjelo se da je izdajnički i podanički ulazak HSP-a i Lijanovića kao flastera platformaškoj pseudo legitimnosti poguban, pa se diskusija o neravnopravnosti Hrvata počela aktivno voditi ne samo u BiH, nego i po međunarodnim krugovima.

To je rezultiralo silnim turbulencijama u proteklih godinu i pol, gdje je glavnina i srž problema bila protuustavno i ilegalno nametanje federalne vlasti. Nakon silnih konstrukcija, opstrukcija, rekonstrukcija i drugih –ukcija, izgledalo je ovih dana da se nazire svijetlo na kraju tunela, osobito nakon što je blizu dogovor oko temeljnih ustavnih reformi. Fundamentalista Zlatko je uradio svojevrsni mea culpa. Nakon što je kategorički odbijao „nacionalnost“ strankama sa nacionalnim predznakom i nije prihvaćao ekskluzivnost u predstavljanju jednoga naroda, preko noći je promijenio stav i krenuo u dogovore sa dojučerašnjim najljućim oponentima. Zlaja je skoro okončao te dogovore pokrenuvši nepovratno procese, ovaj put, legalnog ustrojstva federalne vlasti.

Kako to inače biva, hrvatski politički predstavnici izgleda opet zaboraviše na sve ono što se ranije dogodilo. Još jedanput se dokazuju kao kvalitetna kazališna publika, te umjesto da ostanu pri početnim načelima, vrlo vjerojatno će prihvatiti scenarij Zlajine kazališne predstave, i to na način na koji je on napisao. Konačni prijedlog koji je na stolu je da će dva HDZ-a na Federalnoj razini dobiti 4 ministarstva, a jedno od 5 koje sljeduju Hrvate će ipak prepustiti SDP-u, koji će pak njima „ustupiti“ srpsko, koje bi vrlo vjerojatno trebalo pripasti SNSD-u. Ma, niti stotine Večernjih listova i drugih medijskih odvjetnika ne mogu naći valjano opravdanje ili alibi koji bi ikoga uvjerio u ispravnost eventualne odluke o prihvaćanju ovog, još jednog u nizu, kukavičjeg Zlajinog jajeta.

Prva stvar koju očigledno ne shvaćaju hrvatski dužnosnici jeste da je pokrenuta lavina oko legalnog konstituiranja vlasti putem rekonstruiranja županijskih vlada, inicijativa za smjenom Budimira, Kebe, reformiranje Vijeća ministara i dr., u biti velika igra s vatrom. Ukoliko se sve na kraju sprovede kako treba, jesu li hrvatski dužnosnici pokazali oprez i osmislili nekakav osigurač s kojim svi ovi procesi raznih smjena neće dovesti do stvaranja jednog presedana, koji se u budućnosti može iskorištavati za smjene nekih budućih hrvatskih legitimnih predstavnika? Kako to možemo biti sigurni da sutra Zlaja i buduće Zlaje neće naći neke buduće političke prostitutke, poput današnjih Jurišića, Lijanovića i sličnih, pa urade na isti način smjene legitimnih hrvatskih predstavnika?

Drugo, nakon beskrupuloznog protuustavnog i ilegalnog gaženja volje Hrvata u BiH prije godinu i pol od strane SDP-a, zar se može uopće pristati na diskusiju da se jedno od hrvatskih ministarstava dadne SDP-u, a da oni Hrvatima ustupe srpsko, koje će Hrvati ustupiti Srbima? Jesu li to ministarski resori nečije vlasništvo? Kakavgod i kolikigod izborni legitimitet imali i SDP i HDZ, jesu li ministarstva njihovo vlasništvo pa da oni s njima trguju kao svojom svojinom? Opet se Hrvatima nudi kompromis s kojim će vjerojatno izgubiti i ovo malo konstitutivnosti u BiH koje imaju. Zar su Hrvati tako kratkog pamćenja?

Opet, očigledno presuđuju osobni apetiti unaprijed imenovanih ministara, predbilježenih članova upravnih vijeća javnih tvrtki i drugih raznih foteljaških parazita. Apetiti koji su stavljeni ispred načela nacionalnog interesa. Evo imamo cijeli jedan period Vijeće ministara, jesu li išta uradili za dobrobit naroda? Konkretno, Hrvati imaju predsjedavajućeg i svoje ministre, što su to uradili u ovom periodu? Je li itko igdje vidi plodove njihovog rada? Jesu li išta konkretno i opipljivo uradili za dobrobit hrvatskoga naroda? Vide se, naravno, samo oni negativni po narod.

Npr., umjesto da nalaze načine smanjenja javnog duga, oni ga povećavaju. U prosjeku 25% svake plaće svakog uposlenog u BiH ide na povrat duga kojeg je stvorio netko drugi, tj. kojeg je stvorila vlast. Budući da sva zaduženja, pa i ovo dodatno koje se planira sa MMF-om, ne ide za razvoj proizvodnih djelatnosti, nego za financiranje beskonačne administracije i plaće stranački uposlenih ljudi u javnoj upravi, prosječan uposleni bh građanin vraćati će i dalje kredit od kojeg nema nikakve beneficije. Poput jamca za kredit, nekome tko kredit ne vraća, a potrošio ga je. Dakle, umijeće ministriranja svodi se na traženje kredita i korištenje beneficija ministarskog načina življenja.

Nakon skoro dvije godine, zašto uopće ulaziti, bez valjanih mjera opreza, u novu federalnu vladu?! Sada kada se uvidjelo kolika je pogubnost Zlajine i općenito bošnjačke politike u BiH i u trenutku kada je u praksi dokazano da Hrvati uopće ne trebaju izlaziti na izbore, zašto ne uzeti u obzir mogućnost iskorištavanja prigode i povlačenja iz svih procesa na razini Federacije? Zašto ne pustiti lešinare da se nastave boriti oko kostiju za glođanje? Na žalost, očigledno je da nema političke smjelosti i mudrosti.

Razumljivo je zašto se korporacija HDZ BiH na čelu sa Čovićem bori za svaku fotelju. Malo fotelja, a mnogo gladnih nenaučenih na glad. Malo manje razumljiv jeste bespogovorni pristanak čelništva HDZ1990 na ovu igru. Oni su svoju misiju ispunili nahranivši sve gladne iz predsjedništva, osiguravši im funkcije po raznim tijelima vlasti. Zašto se pristaje na igru Zlaje fundamentaliste, ostaje misterij. Tim više zbog činjenice da se prije godinu i pol odbilo skoro pa sve isto što se danas nudi. Zašto se ne povući iz ovakvih dogovora i biti ono što bi u stvarnosti i trebali biti: alternativa i korektiv!? Čemu i zbog čega popuštanje apetitima onih stranačkih kadrova koji su, malo rečeno, prokockali sve svojim neradom i političkom hibernacijom tijekom prošlog mandata u izvršnoj vlasti?

Rješenje za sve? Trenutno osim jednog sveopćeg reseta političke scene Hrvata u BiH, drugi ne postoji. Treba se probuditi uspavana generacija odrasla van komunističko partijskih i omladinskih prostorija bivše države i pomesti sa scene ove postkomunističke đuturume. Kako? E to je već pitanje za stručnjake.

Slaven Raguž | supersajt.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Zatvoren krug propadanja Hrvata u BiH Višnja Starešina | Slobodna Dalmacija
ljubuski.info
Jedinu zastavu na prosvjed donijeli Zaboravljeni branitelji Ratni poručnik, Zaboravljeni branitelj br. 690
ljubuski.info
Piralen - Mostarska skraćenica za otkaz! Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Sama svoja veleposlanica Ružica Zeljko

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari