Čudna jada od naših vlada

Iako u BiH ima četrnaest vlada, one ne vladaju. Ne vladaju baš ni čim. Njima vladaju stranački lideri. Krenimo od Vijeća ministara BiH i predsjednika Vjekoslava Bevande.

Taj čovjek ne vlada ama baš ničim. On, kao i premijeri u županijama i entitetima, samo izvršava političke naloge svoga stranačkog šefa.

Čović ga je uz suglasnost stranačkih lidera postavio na tu dužnost i on počeo glumiti vođu. Iako mu je predsjednik SDP podnio zahtjev za smjenu ministara iz SDA u Vijeću ministara BiH, on će po njemu postupiti samo ako mu odobri predsjednik HDZ Dragan Čović. Pa zna se da Bevanda ni jedan strateški potez povući neće bez Čovićevog odobrenja. Ovih je dana Bevanda bio i u Banja Luci kod Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, Čovićevog političkog ortaka. Zasigurno je tamo išao po naputku Dragana Čovića. Iako mu je Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH puno bliži, s njim se još nije sastao, a pretpostavljam da još nisu ni kontaktirali. Sve kad bi to Bevanda i želio, zasigurno to ne bi smio učiniti. Jer mu to ne dopušta Čović.

Ništa drugačije nije stanje ni u federalnoj Vladi premijera Nermina Nikšića. Iako Nikšić, sudeći po dosadašnjem njihovom angažmanu, ima dosta složne ministre koji su do sada skoro jednoglasno donosili odluke, i tamo su ovih dana zapuhali novi politički vjetrovi koji bi mogli prerasti i u političku buru. Razvrgavanje koalicije između SDP i SDA itekako bi mogla izazvati posljedice po federalnu Vladu. Naravno, na njezino daljnje jedinstvo. Jer koliko god je Bevanda ovisan od Čovića ništa manje Nikšić nije ovisan od predsjednika SDP Zlatka Lagumdžije. S druge pak strane Nikšić je u još nezahvalnijoj situaciji od Bevande jer pripada stranci koja je pokrenula nove političke procese. Jednog političkog subjekta Platformaške vlasti potrebno je zamijeniti drugim. Kako? Vrlo teško. Posebice što je Fahrudin Radončić, predsjednik SBB koji bi u Platformi trebao naslijediti SDA, i prije Lagumdžije obznanio svoju želju o sastavu buduće federalne Vlade. Naime, kazao je kako je logično da dva HDZ-a budu dio federalne vlasti. Lagumdžija se još nije oglasio kako vidi buduću federalnu Vladu iako je kazao da je logično da je aktualni ministri SDA sami napuste.

Ustvari, još se samo nagađa o sastavu nove federalne Vlade. Problem je što je Nikšić zadovoljan SDA-ovim ministrima, ali će morati pokrenuti inicijativu za njihovu smjenu. Nikšić je zadovoljan i ministrima iz HSP i NSRzB koji se i sami pitaju što znači Radončićeva izjava koja ih, faktički, eliminira iz vlasti. Čekaju samo očitovanje Lagumdžije kako bi vidjeli kud to ide. To isto čeka i Čović. Iako Čović javno obećava svome članstvu ulazak u federalnu vlast oba HDZ-a, ne zna se još ništa. Procedura smjene federalne Vlade je dosta komplicirana i samo loše upućeni mogu povjerovati kako bi se to sve moglo završiti za kratko vrijeme i u paketu sa smjenom SDA-ovih ministara u Vijeću ministara i nekim županijama. Ne znam zašto obmanjuju javnost i ne kažu im pravu istinu da predsjednik i dopredsjednici FBiH imaju ključnu ulogu po tom pitanju i bez njihove suglasnosti proces eventualne smjene bi mogao trajati i do sljedećih općih izbora.

I predsjednici vlada u pet županija gdje je izvršena ili je u tijeku smjena ministara nisu ništa drugo do puki izvršitelji svojih stranačkih lidera. Bez pogovora su pristupili izvršenju stranačkog naloga u smjenjivanju SDA-ovih ministara. Ne samo što su se tim činom dokazali ortodoksnim političkim mekušcima s tuđim, a ne svojim mišljenjem nego su i dokazali da su premijeri bez strategije kojima uopće nije važna stručnost ministara. Pa je li moguće da nitko od pet županijskih premijera nije jasno dao do znanja svome stranačkom lideru kako i po cijenu ostavke neće pristupiti smjeni bar onih ministara koji su se dokazali stručnim u svome resoru. Ma ne. Time su premijeri samo dokazali da su stranačke marionete, a nikako kadrovi od političkog kova sa svojim mišljenjem i idejom kojoj će ostati vjerni bez obzira na posljedice.

Čović je ovim političkim procesom, koji je pokrenuo Lagumdžija, dobio na značenju. Bez njega Lagumdžija neće moći smijeniti SDA-ove ministre u Vijeću ministara BiH. Logičnim se postavlja pitanje zašto bi Čović bio za ili protiv njihove smjene jer ga ni Tihić, a ni Lagumdžija nisu ničim zadužili. Dapače, nanijeli su mu političku štetu izborom federalne Vlade poslavši ga u oporbu. Stoga će Čović najvjerojatnije, što je i logično, prihvatiti rekonstrukciju Vijeća ministara pod uvjetom da se istodobno izvrši rekonstrukcija i federalne Vlade kako bi iz opozicije HDZ zauzela pripadajuće joj pozicije što je i izjavio. Uz to, Čović je postavio i uvjet da ulazak HDZ-ova u federalnu vlast znači eliminiranje iz vlasti HSP i NSRzB. Ukoliko to Lagumdžija ne prihvati mogao bi dovesti u pitanje zamišljeni koncept. Ukoliko to pak prihvati onda jasno daje do znanja svekolikoj javnosti da aktualna vlast u FBiH nije uspostavljena na programskoj nego na interesnoj osnovi. Uz to će dokazati i da Lagumdžija tim činom ne šalje nacionalne stranke u pismohranu nego je po srijedi diskvalifikacija jedne i oživotvorenje druge nacionalne stranke.

I na kraju što drugo nego zaključiti da predsjednici vlada u BiH na svim razinama ne vladaju. A jadna je vlada koja ne vlada. Umjesto da prave i realiziraju razvojne strategije županija, entiteta i države čiji su predsjednici oni su sav svoj angažman posvetili realiziranju stranačkih ideja i očuvanju društvenih pozicija. Nije li to jedan od ključnih razloga što ova zemlja sve više tone u bijedu i siromaštvo?

Ilija Šagolj [ neznase.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Roditelji, gdje ste? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
I obraz i obrazovanje! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Pijun T.B.

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari