Jesu li sudovi i tužiteljstva kuće pravde ili nepravde?

Dokazali su se moćnim. Kako sudovi tako i tužiteljstva. Mogu što hoće. Da optuže i osude ili pak da oslobode koga god hoće. Sudski proces, također, mogu razvlačiti koliko god hoće. Mogu čak i dotle da ga dovedu do zastare.

Jedan sud te osudi, a drugi te oslobodi. I to sve u ovoj našoj BiH. I nitko od sudaca ili tužitelja zbog toga ne odgovara. Imaju ogromne ovlasti, odlučuju o ljudskim sudbinama, a dokazali su, uglavnom, da nisu društveno odgovorni.

Gdje je nestalo pisano ili nepisano sudsko pravilo: Bolje stotinu krivih osloboditi nego jednog nevinog osuditi. Upravo se kod nas događa da nevine tuže, sude i osude. Primjera je na pretek. Najsvježiji je slučaj Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH koji je ovih dana oslobođen optužbi za zloupotrebu položaja. Proces protiv Čovića trajao je nepuno desetljeće. Zbog toga ga je bivši visoki predstavnik za BiH smijenio s mjesta hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Po prvobitnoj sudskoj presudi u trajanju od 5 godina zatvora odležao je oko mjesec dana u zatvorskoj ćeliji da bi uz visoku jamčevinu bio pušten da se brani sa slobode. Potom se postavilo pitanje nadležnosti i nakon oglašavanja Suda HNŽ kao mjesno nenadležnog predmet je proslijeđen sarajevskom Kantonalnom sudu. I ovih dana Čović dobiva oslobađajuću presudu.

Što drugo nego logički zaključiti: Čović je nevino optužen. Nevino je i osuđen, a također kao nevin odležao i zatvorsku kaznu. Sad je slobodan čovjek. Tko će Čoviću vratiti oduzetu mu dužnost - člana Predsjedništva BiH - s koje je nevin smijenjen? Tko će Čovića obeštetiti za nanesenu mu duševnu bol? Tko će odgovarati za prouzročene ogromne sudske troškove u ovom neosnovanom sudskom procesu koji, vjerojatno, padaju na teret države? Svakako, tu mislim i na troškove obrane koji po logici pripadaju na društveni teret. Hoće li itko od tužitelja ili sudaca biti kažnjeni zbog ovoga procesa jer je bio neosnovan? Prevashodno u ovom slučaju mislim na tužitelje koji su podnijeli zahtjev za procesuiranjem, a nisu dokazali da je djelo koje mu se stavlja na teret sankcionirano.

Podsjećanja radi, bila je ovo, koliko mi je poznato, jedna u nizu prijava protiv Čovića i sve što mu se stavljalo na teret je oslobođen. Bio je to povod da medijima, među kojima i portalu neznase.ba, da se Čović proglasi rekorderom u sudskim procesima.
Podsjetimo da je Čović nedavno oslobođen i zbog optužbi oko HT "ERONET"-a u dugogodišnjem sudskom procesu. Na svu Čovićevu sreću u ovom slučaju nije bio pritvaran kao u prethodnom. Ista pitanja u ovom slučaju oko Čovićevog obeštećenja vrijede kao i za njegov prvi slučaj. Također, Čović je oslobođen i optužbi skupa sa bivšim premijerom Federacije BiH Edhemom Bičakčićem za navodno nezakonitu dodjelu stanova bh dužnosnicima.

Pređimo na slučaj Mirka Šarovića, bivšeg člana bh Predsjedništva ispred srpskog naroda koji je također zbog sudskog procesa smijenjen s te dužnosti. Uz to, Šarović je odrobijao oko godinu dana i potom oslobođen. I za slučaj Šarovića vrijede ista pitanja kao i za slučaj Čovića: obeštećenje za duševnu bol, troškovi sudskog procesa i obrane koji padaju na društveni teret.

I Mladen Ivanić, bivši ministar u Vijeću ministara BiH je sudski procesuiran i oslobođen optužbi vezano za Šume Republike Srpske bez ikakvih posljedica po njegove tužitelje koji su ga, kako je na kraju ispalo, nevino optužili.

Aktualni predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik također je oslobođen optužbi ali bez ikakvih posljedica za pravosuđe.

Ne slijedi li logičan zaključak: Oni nisu krivi, krivo je pravosuđe, sudovi i tužiteljstva. Hoće li zbog toga odgovorni snositi posljedice?

Tko god se usudi uputiti zamjerku na rad sudova ili tužiteljstava na bilo kojoj razini u BiH, odmah se alarmira javnost kao i nevladine organizacije o miješanju u njihovu neovisnost.

Međutim, nitko ne može kazati da sudovi i tužiteljstva u BiH nemaju široku autonomiju. Neovisni su u svakom pogledu. Odgovaraju izravno Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću. Za razliku od izvršne i zakonodavne vlasti koje, bar posredno, odgovaraju javnosti, sudovi i tužiteljstva su i od toga izuzeti. Praksa je pokazala kako mogu predmet po žurnom postupku uzeti u razmatranje jednako kao što ga mogu i odložiti da se po njemu skuplja sloj prašine.

Iako tužitelji i suci, vjerojatno, rade po istim propisima, često ispadne kao da svatko od njih primjenjuje neke posebne paragrafe. Gdje je problem? Pa vjerojatno u slaboj argumentaciji tužitelja. Ne dokažu ono zašto terete osumnjičenika. E baš tu mnogi, možda i s pravom, vide problem što dovode u vezu s izravnom tužiteljskom nedosljednošću. Čak kažu da je bolje biti dobar s tužiteljem nego sa svojim odvjetnikom. Možda i zlurado mnogi kažu kako u kritičnom trenutku zataji tužiteljska nedosljednost u dokazivanju tj. podastiranju argumenata protiv osumnjičenika. Je li to baš tako neznase. ali u svakom slučaju vjerojatno često i zataji poneka karika što stvara nevjericu u pravosuđe. S toga se s razlogom mnogi pitaju: Jesu li sudovi i tužiteljstva kuće pravde ili nepravde?

Ilija Šagolj [ neznase.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubav i mržnja u službi krupnog kapitala Emil Karamatić | Republika
ljubuski.info
Prljavi novac Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari