Zlo najotrovnije djeluje kada se zaodjene plaštem navodnoga dobra

Pomoćni biskup dr. Pero Sudar smatra da se i kod velikoga broja predstavnika Hrvata učvrstilo uvjerenje da su politika i političari postali sami sebi dovoljni.

Na konstataciju da je okruženje u kojem živi katolički puk u BiH sve nepravednije i zatrovanije te da mnogo "prljavština" je uvezeno i da je razvratništva, perverzije, ponižavanja i nasilja je svakodnevno sve više, te gdje i u čemu vidi najveće zamke i probleme za "svoje" katolike kazao kako on nema svojih katolika.

"Katolici i svi drugi vjernici, kao i svi ljudi, su samo Božje vlasništvo! Ta činjenica je temelj ljudskog dostojanstva i zalog nade. Sve učestaliju deklarativnu posesivnost političkih i inih vođa kada su u pitanju ljudi, narodi i vjernici valja otklanjati jer je ne samo neprikladna, nego demagoška i vrlo opasna. Najveća zamka za katolike, kao i za sve ljude, maskirana je u sve zastupljenijem uvjerenju kako je zlo jače pa zato i "isplativije" od dobra. Mentalitet po kojem su moć, utjecaj i bogatstvo put do uspjeha i pokazatelji sreće sve opasnije guši duh vjere i sve lukavije se uvlači i u mnoge crkvene strukture. Zlo najotrovnije djeluje kada se zaodjene plaštem navodnoga dobra. Potrebno je pronicljivosti da bi ga se prepoznalo i vjerničke hrabrosti da bi se odbilo!" istaknuo je on.

Na upit da se u "spašavanje" opstanka uključio se i papa Benedikt, te je li doista vrijeme da se upali crveno svjetlo i što Crkva planira zasebno učiniti i koliko zapravo i može učiniti da se taj vrlo opasni trend zaustavi, biskup Sudar je naglasio da kao što nema dvojbe da je svim građanima i narodima u Bosni i Hercegovini vrlo teško, tako je svim istinoljubivim i dobronamjernim ljudima očito da je položaj Hrvata, a onda i katolika, dodatno otežan.

"I to ne samo zato što smo najmalobrojniji i ne samo od jučer. Istina, Daytonskim sporazumom, a napose njegovom implementacijom, nepravda i licemjerje su kulminirali. Bojim se da ćemo nakon što se slegne prašina zabrinutosti morati prihvatiti činjenicu nikakve stvarne koristi. Držim da je prilika za "spašavanje" prošla. Naivno je očekivati spas od onih koji su Dayton nametnuli i "implementirali" ili pomoć onih koji su ga pozdravljali i s njima surađivali. Time, zapravo, pokazujemo da nismo žrtve samo nenaklonjenih centara moći nego, bojim se, prije svega vlastite nedoraslosti", kazao je Sudar te dodao:

"Zato ja mislim da bi sva ta silna katastrofična crvena svjetla trebalo pogasiti. Ljudima su potrebna svjetla koja osvjetljavaju put, a ne ona koja ih dodatno plaše i uvjeravaju da iz ove zemlje trebaju bježati. Valjalo bi se okrenuti sebi i postavljanju malih znakova solidarnosti i nade! Crkva nije pozvana preuzeti ulogu društvene zajednice. I kada bi to htjela, ona to ne može jer nema osposobljenih kadrova niti ekonomske moći. Zato ni ljudi iz Crkve, kako se to običava reći, a ne zna se točno što bi to značilo, ne mogu preuzimati ulogu političara niti dopuštati političarima da se, bježeći od svoje odgovornosti, zaklanjaju iza naklonosti i potpore vjerskih predstavnika. To vodi do posvemašnje konfuzije u kojoj naviše gubi vjera."

Iz zadnjih poruka Biskupske konferencije BiH se doima kako je vrh Katoličke crkve odavno razočaran nebrigom države za svoje vjernike, nedostatkom pravne i pravedne države, ali se i doima da Crkva pomalo gubi nadu da političari uopće i žele pomoći katolicima u BiH?

"Jedva da treba dokazivati činjenicu da neki predstavnici međunarodnih institucija koji, na našu žalost, uglavnom odlučuju o budućnosti Bosne i Hercegovine, rješavajući "hrvatsko pitanje", u paketu sviđaju svoje "račune" s Katoličkom crkvom ili religijom uopće. Istini za volju, u tome su im uvelike išli na ruku i ljudi iz naših redova koji su se bavili poslom koji uopće ne razumiju pa podanički, a opet zbog osobnih "šićara", provode tuđe direktive. Država se ne treba prioritetno i izolirano brinuti za vjernike ni jedne crkve ili vjerske zajednice. Njezina briga su građani. Jasno, zbog višenacionalne strukture, država bi morala biti osjetljiva i za pravednu zatupljenost konstitutivnih naroda i narodnih manjina.

Da se, kojom srećom, država koje nema brine za građane i vodi računa o jednakopravnosti naroda, automatski bi se brinula i za vjernike. Nametljivo isticanje vjernika stvara dojam da je ovo društvo nepomirljivo podijeljeno samo zbog prisutnosti različitih crkava i vjerskih zajednica. A tako ne može i ne bi smjelo biti! Religije ne razjedinjavaju. One bi, po svojoj naravi, morale poticati ljude na zbližavanje i solidarnost jer uče da su svi ljudi Božja ljubljena djeca. Krajnje je vrijeme da to postane konkretno i prioritetno polje djelovanja crkava i vjerskih zajednica i u Bosni i Hercegovini!

I hrvatska politička nesloga je poprimila dramatične dimenzije. Stalno "kukanje", stranački i osobni interesi , bez jasne vizije, uzrokom su silnih problema i razlog za stanoviti pesimizam. Primjetno je da ste se u dobroj mjeri distancirali od hrvatskih političara?

"Kada političari i politika postanu sami sebi svrhom, stvari ne samo da nikada neće, nego ne mogu krenuti nabolje. Bojim se da se kod prevelikog broja predstavnika hrvatskog naroda radi upravo o tome. Bosanskohercegovačka politička i društvena scena se, uglavnom, shvaća kao prilika za osobnu promociju, a rijetko kao mogućnost osobnoga doprinosa općem dobru. Kada osvjedočite da na neko stanje ne možete utjecati, distanca od takvog mentaliteta je moralna obveza. Inače, i ne hoteći, postajete dio tog "sustava vrijednosti".

Dnevni ist

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari