Iako je ova godina bila u znaku velikih iščekivanja i nadanja, ipak se ništa bitno dogodilo nije u smislu izglednijeg prosperiteta BiH. Nažalost, u odnosu na ostale, bila je to još bezuspješnija godina.
Nikad toliko vremena nakon Daytona nismo bezuspješnije čekali na uspostavu državne vlade. Dakako, prvenstveno je bila godina iznenađenja.
I kad se malo tko nadao, ipak su političke stranke okupljene oko Platforme formirale vlast na federalnoj razini. Bilo je to iznenađenje i svojevrsni politički šok za HDZ BiH kao i HDZ1990, stranke koje su odgojene u istoj političkoj kolijevci. Svjesni ili nesvjesni tog čina, javnosti su, i to dosta uvjerljivo, u kontinuitetu odašiljali poruke da takva vlast ne može opstati i da oni moraju biti nezamjenjivi čimbenici u federalnoj vlasti.
Naravno, najveće je iznenađenje bilo vraćanje HDZ1990 u okrilje HDZ BiH iz koje se izdvojila prije pet godina. Ne samo što je tim činom Božo Ljubić, trajni upravitelj "Devedesetke" iznevjerio povjerenje birača i HSP BiH, svog koalicionog partnera u prethodnom mandatu i predizbornoj kampanji nego se dokazao i krajnje nevjerodostojnim političarom koji bez ikakve političke strategije, ali s krajnje smišljenom demagogijom preživljava na političkoj sceni.
Bila je to i godina nadanja za HDZ-ov dvojac – Dragana Čovića i Božu Ljubića - da od te vlasti ništa biti neće i da će biti proglašena ništavnom. Na njihov je poticaj, a u suradnji sa udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, uslijedilo potpisivanje peticije protiv majorizacije Hrvata u BiH. Iako su aktualnu federalnu vlast okarakterizirali nelegalnom, nelegitimnom i od međunarodnih čimbenika nametnutom, američki je veleposlanik u BiH odmah po uspostavi te vlasti javnosti odaslao jasnu poruku kako prihvaća činjenicu da HDZ BiH i HDZ1990 idu u oporbu što je bio jasan znak da tako formirana vlast opstaje. Bio je to i znak da je i Amerikancima dozlogrdilo HDZ-ovo dugogodišnje političko muljanje koji su u javnosti postali prepoznatljivi po prodaji "političke magle".
Osim peticije i drugih reagiranja na tako uspostavljenu vlast, HDZ-ovi su s jednim brojem minornih političkih stranaka s hrvatskim predznakom formirali Hrvatski narodni sabor kao reakciju tako uspostavljenoj vlasti. Iako je prema nekima taj politički čin predstavljao reinkarnaciju Hrvatske samouprave iz doba Alijanse za promjene, ispostavilo se netočnim te da novoformirani Hrvatski narodni sabor djeluje poput neke udruge bez bilo kakve političke strategije i materijalne osnove za rješavanjem hrvatskog nacionalnog pitanja što su pri njegovom osnivanju govorili Čović i Ljubić. Dakle, bila je to još jedna u nizu farsi HDZ-ove politike koja Hrvatima u BiH nije donijela ništa dobro i prosperitetno.
Međutim, kako dani odmiču, sve više do izražaja dolazi činjenica da HDZ-ovi, unatoč opstrukcijama i destrukcijama te pozivima svome članstvu na nižim razinama da čine isto, ništa po tome ne mogu učiniti da bi oborili federalnu vlast. Dapače, ako je itko obori to bi mogli sami Platformaši. I to zbog nagomilanih problema koje su im ostavile prethodne garniture kao što su financijska zaduženja koja se već moraju početi vraćati, a i zbog teške socijalne slike uopće.
Čitava je godina bila u bezuspješnom iščekivanju formiranja državne vlasti – Vijeća ministara BiH. Upravo su tu do punog, možda i osmišljenog, izražaja došle opstrukcije i destrukcije koje su ovu zemlju stavile na koljena. Tako već dulje vrijeme na državnoj razini imamo zakonodavnu, a ne i izvršnu vlast što je svojevrsni apsurd. Starom Vijeću ministara su u mnogo čemu vezane ruke te i iz objektivnih razloga, formalno prolongiraju mnoge poslove što može dovesti do potpune blokade institucija sustava.
Kad vidimo kakve se neiskrene političke igre vode oko uspostave Vijeća ministara BiH samo dolazimo do činjenice da to nije ništa drugo nego repriza događanja kada su HDZ-ovi opstruirali uspostavu federalne vlasti. Naime, i tada HDZ-ovi iz samo sebi znanih razloga nisu htjeli izabrati zastupnike za Dom naroda federalnog parlamenta čime su osporavali uspostavu vlasti na federalnoj razini. Ne ulazeći u zakonsku regulativu je li to zakonito ili nezakonito, o čemu trebaju svoje viđenje dati mjerodavne zakonodavne institucije, zasigurno je, a sudeći prema opstrukcijama u formiranju Vijeća ministara BiH, da federalna vlast još ne bi bila uspostavljena da se čekalo na HDZ-ove što bi stvorilo nesagledive posljedice za ovaj entitet, čime se opravdanim pokazuju uspostava federalne Vlade na takav način. Ako HDZ-ovi, kako se predstavljaju, misle dobro svome narodu, zašto onda u blokadi drže Hercegbosansku županiju u kojoj, upravo zahvaljujući njihovim političkim nadmudrivanjima, još vlast nije formirana.
Uglavnom, općepoznato je da već dva desetljeća politički lideri narodu obećavaju riješiti pitanje nacionalno, ali su ih umjesto toga doveli u stanje socijalno. Do kraja potrošene političke ideologije sve više gube uporište u narodu i opstaju zahvaljujući isključivo svojim političkim satelitima što će sve skupa uskoro postati prošlost. Sve da se ovih dana napokon, petnaest mjeseci nakon općih izbora, i uspostavi Vijeće ministara BiH, skoro da nikakvu sreću neće donijeti narodu glede činjenice da u njegovom osnivanju sudjeluje jedan broj političara koji imaju više smisla za proizvodnju konfliktnih situacija nego studioznog sagledavanja problema u maloj ali politički-administrativno složenoj državi BiH.
Zasigurno će doći i kraj bezuspješnom iščekivanju i nadanju u svjetliju budućnost BiH, a ka' će, ne zna se. Nema nade da će to biti za vrijeme političkih garnitura koje su još na političkoj sceni. Budući da svemu dođe kraj, nadajmo se da je i njihovo vrijeme na isteku, a to je jedina nada za bolju budućnost ove zemlje. Na svu sreću na pomolu su novi politički pokreti - jedina nada, koji će dugogodišnju vladajuću političku oligarhiji napokon poslati u političku pismohranu.
