Mavrović dolazi u Ljubuški

ljubuski.info

Hrvatski boksački šampion, prvak europe od 1995. do 1997. godine, Željko Mavrović, biti će jedna od mnogobrojnih zvijezda ovog sporta koje će 18. prosinca nazočiti otvaranju spomenika legendarnom Georgeu Chuvalu u Ljubuškom. Pozivi su poslani Georgeu Foremanu, braći Kličko (Vladimir i Vitalij), Henryju Maskeu, Peri Tadiću, Pjetraju Leonardu, Slobodanu Kačaru, Zvonki Vujinu, Mirku Filipoviću, Stjepanu Božiću, Stipi Drvišu, Damiru Škari, Marijanu Benešu i Anti Josipoviću, a slavni hrvatski boksač, popularna Šaka sa Srednjaka, prvi je potvrdio svoj dolazak na ovaj događaj.

"Dogovorili smo se i dolazim. Volio bih da dođu i ostali koji su pozvani. Prije svega očekujem Georgea Chuvala, a nadam se da će doći i njegovi ostali prijatelji iz toga boksačkog svijeta, s kojima je boksao i s kojima se družio", rekao je Mavrović.

Dobitnik Zlatne rukavice i Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" izrazio je posebno zadovoljstvo prilikom da upozna najveće zvijezde zlatne ere boksa (1960.-e i 1970.-e), prije svega misleći na Chuvala i Georgea Foremana, naravno, ukoliko dvostruki svjetski prvak u teškoj kategoriji potvrdi svoj dolazak.

"Ja sam organizatorima (Savez tajlandskog boksa BiH i Klub tajlandskog boksa Ludvig Pavlović Ljubuški, nap.a.) rekao da mi neće biti samo zadovoljstvo, nego i čast doći i družiti se s ljudima iz, nazovimo ga tako, jednog američkog svijeta, koji su 1970.-ih godina boksali neponovljive mečeve i čiju dinamiku, požrtvovnost i odrješitost boks ni dan-danas ne može doseći", kaže Mavrović, dodajući: "Kako sam ja dobio dojam i razumijevanje cijele te priče, to bi trebao biti jedan podsjetnik na sport, kako je čovjek porijeklom iz vašega kraja imao jednu sjajnu sportsku priču. Chuvalo je stvarno boksao s najvećim boksačima planeta i on definitivno zaslužuje svaku počast".

Sudeći po reakcijama javnosti otkako je objavljen plan postavljanja spomenika u Ljubuškom, dobiva se dojam kako jedan njen dio, pritom prvenstveno misleći na onaj mlađi, i ne shvaća koliko je velik boksač bio George Chuvalo.

"Chuvalo je Kanađanin, tamo je naučio sve o boksu, ali naravno da nam treba biti drago što potječe iz naših krajeva, što genetsku strukturu vuče odavde. On je boksao veće boks mečeve od ijednog Hrvata. Svakako puno više velikih i značajnijih mečeva od mene. Ja sam boksao samo jedan meč značajan u svjetskim razmjerima. Jedan je od najvećih boksača svoga vremena, ali to je bilo davno i većina ljudi danas i nema pravi dojam koliko je Chuvalo bio popularan u Americi i Kanadi te koliko je moćan boksač bio", zaključio je Mavrović.

Mavrović o vlastitoj karijeri: Nemam za čime žaliti

Vrhunac vlastite karijere Željko Mavrović doživio je 26. rujna 1998., kad je u Mohegan Sun Casinu u Connecticutu kao izazivač izišao u ring s aktualnim teškaškim prvakom svijeta Lenoxom Lewisom. Prvak Europe od 1995. do 1997. godine, u kojem je razdoblju obranio titulu čak sedam puta, u taj je meč ušao kao veliki autsajder, ali nevjerojatna izdržljivost dovela ga je do samog kraja meča, nakon kojeg su prethodni uspjesi prevagnuli u korist britanskog boksača, koji će kasnije još pet puta braniti titulu, sve do siječnja 2001. i Amerikanca Hasima Rahmana, da bi mu je uzeo natrag sedam mjeseci kasnije.

"Meč s Lewisom je jedna posebna priča. Bih li danas, da mogu, nešto promijenio? Možda. Čovjek uvijek nakon nekog vremena i s nekim odmakom postane mudriji i sposobniji da istu stvar odradi na drugačiji, bolji način. Ali u tom trenutku je to bilo to. Rekao bih da sam se za taj meč mogao pripremiti na jedan drugačiji način. Možda ne toliko forsirati neke stvari koje sam u tome trenutku forsirao", kaže Mavrović.

S 29 godina na odlasku iz boksa, mnogi žale što ta karijera nije potrajala dulje.

"Sigurno da sam ja na neki način bio pred godinama koje bi donijele najplodonosnije boksačke mečeve. Ali, potrošio sam dio sebe i to je jednostavno tako, nema se tu što reći, dodavati i nema se za čime žaliti", zaključio je Mavrović.

Chuvalo je mogao primiti mnogo više udaraca od mene

Kroz svoju karijeru Željko Mavrović postao je poznat kao boksač koji može primiti nevjerojatan broj udaraca. Njegova gotovo nadljudska izdržljivost nešto je što ga povezuje s Georgeom Chuvalom, čovjekom koji nikad nije pao u ringu.

"On je boksao jednim tipičnim svojim stilom, bio je niži, ali izuzetno snažan boksač, koji ne preže ni pred kojim protivnikom, koji uglavnom ide naprijed, koji može primiti puno udaraca. Ja sam mogao primiti dosta udaraca, ali ni približno te snage i tog broja koliko je George tijekom svakog ozbiljnog meča primao. Podmećući svoju glavu i primajući udarce stvarao bi priliku da i sam plasira udarac i da ide naprijed. Bio je izuzetno hrabar, izdržljiv boksač, koji se nosio i s Alijem, i s Frazierom, i s Formanom, sa tri boksača koja su u tom neponovljivom boksačkom vremenu vladala ringovima", rekao je Mavrović.

O današnjem boksu: Nekad se boksalo s puno više srca

Odlaskom Mavrovićeve generacije moglo bi se reći da je i boks počeo pomalo blijedjeti. Ipak, Irokez ne misli da su današnji mečevi dosadni toliko koliko bi se na prvi mah dalo zaključiti.

"U naše vrijeme, a pogotovo u vrijeme Georgea Chuvala, boksalo se s puno više srca i s mnogo manje kalkulacija nego danas. Ali još uvijek su najgledaniji sportski događaji mečevi za prvaka svijeta od braće Kličko, tako da je teško reći da ljudima nije baš interesantno. Mečevi su vjerojatno mrvicu manje dinamični, baš iz razloga što dva boksača koja drže manje-više sve titule boksaju jednim manje atraktivnim, a više efikasnim boksom i nema toliko izmjena udaraca, a njihovi protivnici definitivno nemaju tu genetsku ni psihološku strukturu da idu na sve ili ništa i da boksaju bez kompromisa, kao što je u svoje vrijeme boksao Chuvalo", rekao je Mavrović.

Hrvatski boks: Na boksačkoj karti svijeta ne postojimo

Što se tiče hrvatskog boksa, Željko Mavrović i nema baš lijepo mišljenje.

"Hrvatska je boksački mala država, i ne samo boksački, nego i na sve druge načine. Boks je individualna kategorija, individualni sport u kojem je za ovakve velike "show programe" potrebno puno novaca da bi se uopće organizirali, a kamoli da bi se podijelile velike premije. Hrvatska za to nema niti snage niti mogućnosti, tako da mi na toj svjetskoj karti vrhunskog boksa gotovo da i ne postojimo. Tu i tamo neki od naših boksača imat će priliku pod nekom tuđom zastavom i u nekim drugim gradovima boksati neke ozbiljne mečeve, i to je to", rekao je Mavrović.

Toni Boras | Dnevni list

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubav i mržnja u službi krupnog kapitala Emil Karamatić | Republika
ljubuski.info
Prljavi novac Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari