Lijanović zaboravio vlastita obećanja

U uvjetima potpuno liberaliziranog uvoza hrane jedina šansa za opstanak i razvoj domaće poljoprivrede su veći novčani poticaji. Nema drugog značajnijeg načina da poljoprivrednici povećaju svoju konkurentsku moć i opstanu na tržištu. Nažalost, nove vlasti u Federaciji su učinile fatalan kontrapotez - reducirale su proračunske stavke za ovu granu, tako je u Županiji Sarajevo novim zakonom smanjenje četverostruko - sa 2% na 0,5%, slično je i u Tuzlanskom i u drugim županijama. Jedino se izdvajanje za poljoprivredu u HNK zadržalo na ranijoj razini tj. na nuli.

Tako je još jednom potvrđeno da je priča o strateškom opredjeljenju vlasti za poljoprivredu samo šuplja priča jer se ne poštuju ne samo tzv. razvojne strategije nego ni zakoni kojima se određuje obim izdvajanja za poljoprivredu i tako derogira pravna država. I nove vlasti širom Federacije - bile one platformaške ili ne, nastavljaju staru praksu po kojoj su proračuni za poljoprivredu samo iznosi koji ostaju nakon zadovoljenja svih drugih potreba.

Udruženje za ministrove potrebe

Ovo se dešava u situaciji kad su svi važniji pokazatelji o "razvoju" poljoprivrede u mandatu bivše Vlade i njenog ministra Ljubića negativni te kad je u globalnim relacijama opskrba hranom, uz energetiku i zaštitu okoline, jedan od ključnih problema. Podsjećamo javnost na predizborno obećanje potpredsjednika Federalne vlade i ministra poljoprivrede Jerke Ivankovića-Lijanovića da će za poljoprivredu osigurati milijardu KM ako mu stranka dođe na vlast. Sada, kad mu je stranka na vlasti, tome ministru preostaje ne samo da zaboravi svoje megalomansko predizborno obećanje i prihvati "naslijeđeni" proračun, nego i da krši novi Zakon o novčanim poticajima (donesen prošle jeseni) i kroji poticaje ne obazirući se na taj Zakon, kao što su to radili i njegovi prethodnici, te da obećava boljitak nakon najavljenog rebalansa proračuna!?

Primjera radi, iz Programa raspodjele proračunskih sredstava za poljoprivredu koji ministar predlaže Federalnoj vladi za ovu godinu, izbačena su sredstva za investicije u poljoprivredi i ruralni razvoj. Jedino ove investicije mogu promijeniti tehničko-tehnološko stanje u poljoprivredi, povećati njenu konkurentsku moć i produktivnost. Ovim je učinjen veliki korak nazad i kad je riječ o tzv. harmonizaciji politika u poljoprivredi sa agrarnom politikom EU. A ta harmonizacija je obveza iz predpristupnih sporazuma naše zemlje sa EU.

A glede obećanog rebalansa proračuna suglasan je i federalni ministar financija, uz napomenu da on, kao čuvar federalne kase, najavljuje ozbiljno smanjenje proračuna jer je isti već u manjku za oko 250 milijuna KM. Tako sada ministru Lijanoviću preostaju još 3 godine da priča o obećanom boljitku za poljoprivredu.

Spomenute proračunske restrikcije za poljoprivredu nisu rezultat ekonomske krize nego svjesnog zapostavljanja ove grane i nerazumijevanja njenih potreba od strane političkih partija na vlasti u Federaciji i njenim županijama kao i nepoštivanja vlastitih predizbornih obećanja. A takva praksa bit će moguća sve dok se nevladin sektor u poljoprivredi ne organizira i ne distancira od vlasti koja za sitne pare kupuje njegove "lidere“!

Da ministri mogu lako posezati za javnim parama dok istovremeno iz sustava poticaja protuzakonito brišu pojedine ključne stavke, vidi se iz namjere dopremijera i ministra poljoprivrede Lijanovića da dariva svoje džepno "Udruženje poljoprivrednika u BiH" sa pola milijuna KM!
Tim "nevladinim i nestranačkim" Udruženjem upravlja spomenuti ministar i njegova NSRzB, lideri Udruženja bili su na izbornim listama te stranke. Udruženje nije demokratski organizirano jer nema ni UO ni NO nego je njegov predsjednik sve to skupa plus i predsjednik Skupštine Udruženja. Tako predsjednik i nema kome da polaže račun nego samom sebi. Uz to, ovo Udruženje nije pravdalo desetine tisuća KM koje je dobilo 2009. od strane Ministarstva poljoprivrede FBiH i time se diskvalificiralo kao budući korisnik javnih para. Ovim bi se, ustvari, neutralizirao nevladin pokret u poljoprivredi, a ministar bi kao "partnera" za razgovore oko kreiranja politika u poljoprivredi i kao "korektora vlasti" imao svoga pulena, zemljaka i plaćenika! Imenovati svoje Udruženje za korisnika pola milijuna KM javnih sredstava je obična sprdnja sa pravnom državom. Ova namjera ministra treba da bude sasječena u korijenu, jer bi bila i probni presedan za daljnje mućke oko poljoprivrednih poticaja, poznate iz rada bivšeg ministra. U protivnom, Lijanovići bi imali odriješene ruke sa kupljenim "nevladinim" sektorom a ni kolege iz Vlade ne bi im pravile problema, kao ni prethodnom ministru, sve po logici – tko je što jamio - jamio.

2,5 milijuna za poticanje svojih firmi

A da Lijanovići znaju kako se "radi" sa parama za poticaje, vidi se i iz njihove prakse dok su imali ministra poljoprivrede u prošlom mandatu u ZHŽ. Tamo su pola županijskih poticaja proslijedili u svoje firme. Iznos nije za podcjenjivanje - riječ je o 2,5 milijuna KM!

Reakcija federalnog premijera i drugih ministara na spomenutu namjeru pljačke proračunskih sredstava od strane ministra Lijanovića bila je "polovična" - odobreno mu je za ovu svrhu "svega" pola od tražene sume, dakle, 250.000 KM.

Spomenuti program poticaja usvaja se, naime, od strane Vlade, a potpisuje ga premijer. Bojimo se samo da se ne nastavi praksa iz ranijih vlada u kojima su premijeri potpisivali ovakve dokumente i ne čitajući ih, jer kako to jednom reče bivši premijer Branković - "ja imam povjerenje u svoje ministre". I tako dade signal za rušenje pravne države.