Ljubuška čitaonica

U periodu austrougarske vlasti od 1878. do 1918. godine, na razmeđu 19. i 20. stoljeća, javila su se dva profilirana oblika kulturne i prosvjetne djelatnosti. Prvi se razvijao pod okriljem Monarhije s ciljem da se naglasi njena kulturna misija i da se djelomično zadovolje kulturne potrebe doseljenika. Od domaćih ljudi prihvatali su ga posjednici i činovnici izrazito lojalni državi.

Drugi oblik postepeno je nicao u narodu u granicama tolerantnim za austrougarske vlasti. Uz podršku svih socijalnih slojeva razvila su se društva sa širim programima prosvjećivanja i postepeno postala prave matice nacionalnih pokreta: srpska Prosvjeta 1902., bošnjački Gajret 1903., hrvatski Napredak 1904. godine. Ona su bila primjerena tradiciji, interesima i potrebama srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda i po svojim programima upućena na saradnju i međusobno uvažavanje. ( 1 )

U periodu od 1899. do 1914. godine u Ljubuškom su osnovana ova društva:

• Pčelarska sekcija-podružnica ( 1899 ),
• Ljubuška čitaonica ( 1900 ),
• Trebižat-hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo ( 1901 ),
• Srpska čitaonica i knjižnica ( 1905 ),
• Napredak ( 1906 ),
• Islamsko omladinsko društvo ( 1906 ),
• Hrvatska narodna zajednica ( 1908 ),
• Učiteljsko društvo ( 1908 ),
• Hrvatska narodna zajednica u Posušju, Gradcu i Rakitnu ( 1907. ) i u Grudama, Gorici, Drinovcima, Ružićima, Tihaljini, Klobuku, Veljacima, Humcu i Međugorju ( 1908 ),
• Prosvjeta ( 1909 ),
• Lovačko i ribarsko društvo ( 1910 ),
• Flottenverein-Društvo za pomaganje mornarice ( 1910 ),
• Hrvatski soko ( 1911 ),
• Muslimanska čitaonica ( 1911 ),
• Srpski soko ( 1911 ),
• Gajret ( 1911 ),
• Čitaonica i društvo ujedinjenih muslimana ( 1912 ),
• Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo ( 1914 ).
• Hrvatska narodna zajednica (1908.) (Vitina)
• Hrvatska čitaonica (1909.) Vitina
• Islamsko društvo (1909.) Vitina ( 2,3 )

O osnivanju prve čitaonice u Ljubuškom u Državnom arhivu sačuvano je nekoliko dokumenata na njemačkom jeziku.

U maju 1900. godine kotarski predstojnik je tražio suglasnost od Okružne oblasti u Mostaru da se u Ljubuškom otvori čitaonica. Uz zahtjev su priloženi statut
čitaonice u skladu sa preporukom Zemaljske vlade broj 5264. iz 1894. godine koja se odnosi na osnivanje i rad čitaonice i popis budućih članova. Statut je pisan rukom u tri primjerka na njemačkom jeziku. Sadrži 36 članova sa potpisom kotarskog predstojnika dr Henrika barona Ferstla.

Pravila rada čitaonice mogu se sažeti ovako:

• Zadatak društva sa nazivom Ljubuška čitaonica je obrazovanje i kulturno uzdizanje članova kroz zajednička druženja. U tom cilju formira se knjižnica sa knjigama edukativnog i prigodnog sadržaja, bez političkih konotacija.*
• Na skupštini čitaonice svake godine bira se predsjednik, tri člana odbora, rezervni članovi, tajnik, blagajnik i dva revizora.
• Članovi čitaonice ( redovni i utemeljitelji ) sudjeluju u biranju uprave i u raspravi o svim promjenama pravila.
• Glasanje je pismeno.
• Članovi čitaonice sa članskom kartom mogu besplatno posuđivati knjige i rezervirati mjesto na zabavama koje priređuje čitaonica.
• Čitaonicu mogu posjećivati rodbina i prijatelji redovnih članova.
• Redovni član prilaže mjesečno dvije forinte članarine i jedna forintu u zajedničku kasu.
• Pravo nadzora nad radom čitaonice imaju Kotarski ured i Zemaljska vlada.

Uz pravila rada čitaonice priložen je popis budućih članova sa vlastoručnim potpisima:

1. Baron dr Heinrich von Ferstel, kotarski predstojnik,
2. Dominik Quintevalle,sudija,
3. Augustin Oblak, sudski pristav,
4. Dr Hugo Kohn, vojni ljekar,
5. Dr Simon MM. Kucharski, kotarski ljekar,
6. Wenzel Sobek,vladin perovođa,
7. Johann Wittas, poreznik,
8. Ilija Rastović, samostalni kontrolor,
9. Mehmed ef. Konjhodžić, poreski činovnik,
10. Ivan Batinić, poreski činovnik,
11. Spiro Stanišić, nadcestar,
12. Johann Špulak, nadgeometar,
13. Risto Veselčić, činovnik za evidenciju,
14. Jakob Janda, gruntovničar,
15. Wilhelm Zavadil, nadlugar,
16. Ludwig Madey, cestarnik,
17. Jurjević Johann, manipulativni činovnik,
18. Vienceslav Mickiwinski (!),
19. Karl Weissenberg,
20. Dr Herman Majer,
21. Alois Pacceli (!),
22. Rihard Svoboda, direktor glavnog otkupnog ureda duhana,
23. Milan Gaković, asistent direktora glavnog otkupnog ureda duhana,
24. Petar Grabovac, asistent direktora glavnog otkupnog ureda duhana,
25. Pöschek Henrik, povjerenik carinske i financijalne straže,
26. Dušan Radoman, učitelj,
27. Ahmed Jalovčić, pomoćni učitelj,
28. Alois Giorgini (!),
29. Mahmutaga Mahić, gradonačelnik,
30. Osman beg Kapetanović, posjednik,
31. Bećir beg Kapetanović, posjednik,
32. Franjo Luburić, zamjenik gradonačelnika,
33. Hasan-aga Gujić, općinski zastupnik,
34. Ali ef. Bukovac, općinski bilježnik.

Ljubuški, 25. maja 1900. godine.

Prema priloženom popisu vidi se da su članovi prve čitaonice bili mahom doseljenici-pravnici, ljekari, časnici, kotarski i općinski činovnici , učitelji, članovi direkcije Glavnog otkupnog ureda duhana itd. Od Ljubušaka članovi čitaonice bili su načelnik i donačelnik grada, općinski bilježnik, općinski poreski činovnik i dva vitinska bega-posjednika.

Iz dokumenata Okružne oblasti u Mostaru i Zajedničkog ministarstva finansija u Sarajevu u vezi zahtjeva za osnivanje Ljubuške čitaonice saznaje se da su u Ljubuškom još 1894. godine radili kasino i čitaonica i da je Vlada sugerirala predlagaču da nekim članovima prizna članstvo od te godine.

Zemaljska vlada je odobrila pravila rada Ljubuške čitaonice 1900. godine.
U Državnom arhivu sačuvan je dio zapisnika izvanredne Glavne skupštine Ljubuške čitaonice održane 21. novembra 1908. godine.

Od 52 skupštini je prisustvovalo 29 članova što je bio dovoljan broj za usvajanje zaključaka. Na dnevnom redu bila su nova pravila čitaonice koje su pripremili članovi Otmar Mešeg, politički pristav, Mustafa ef. Alić, šerijatski sudija i Ladislav Salaj, asistent direktora Otkupnog ureda duhana. U raspravi su sudjelovali kotarski predstojnik Mihajlo Murko, predsjednik čitaonice, Otmar Mešeg Bertossi(!), Mustafa ef. Konjhodžić, učitelj, Svetislav Dragaš, podtajnik Otkupnog ureda duhana, Tomas Vlajo, poreznik, Mehmed ef. Krehić i Josef Bač, kotarski sudija.

Nije prihvaćen prijedlog da se u nazivu čitaonice riječ ljubuška zamjeni riječju činovnička ili jubilarna. Članovi čitaonice nisu samo činovnici, nego i građani, časnici, učitelji,ljekari itd. U upravnom odboru čitaonice je sedam članova koji pripadaju raznim društvenim slojevima. Poslije analize svakog od 30 članova skupština je jednoglasno usvojila pravila.

Ljubuška čitaonica je 1. novembra 1909. godine uputila Kotarskom uredu u Ljubuškom na odobrenje promjene pravila rada, usvojene na redovitoj glavnoj skupštini čitaonice 18. oktobra u skladu sa naredbom Zemaljske vlade br. 1532. od 17. jula 1909. godine. Te promjene su:

• Članak 4.: članovi društva su redoviti i počasni. Redoviti članovi mogu biti sve osobe koji su pripadnici u Bosni i Hercegovini ili u bilo kojoj zemlji Austro-ugarske monarhije.
• Članak 28.: Kotarski ured u Ljubuškom nadzire rad čitaonice.
• Članak 30.: Prestane li društvo, imade se njegovo pokućstvo i namještaj unovčiti, te novac pohraniti kroz dvije godine od raspusta računajući kod Kotarskog ureda u Ljubuškom. Knjižnica se ima istodobno predati Narodnoj osnovnoj školi u Ljubuškom.
• Ako bi se na temelju ovih pravila u spomenutom roku novo društvo uspostavilo, imade se novac i knjižnica ovome izdati.
• Prođu li dvije godine uzaman, imade se sav novac uručiti Narodnoj osnovnoj školi u Ljubuškom, da joj zajedno sa već u nje pohranjenim knjigama služi za povećavanje učeničke i učiteljske knjižnice.
• Gornje ustanove ne vrijede, ako bi se društvo razišlo, jer se prezadužilo i palo pod stečaj.

Promjene su jednoglasno usvojene. Tajnik Mustafa ef. Konjhodžić, učitelj. ( 4 )

Ljubuška čitaonica je bila mjesto prepoznavanja i oblikovanja kulturnih i prosvjetnih sadržaja, ali i recepcije austrijskih političkih ideja. Kad se ugledni Ljubušak Abdulah ef. Muminagić, član Ljubuške čitaonice priklonio grupi istomišljenika koja nije želila sudjelovati u proslavi dana nastupa vladanja Njegova c. i kr. Apostolskog Veličanstva 2. decembra 1908. godine, kotarski predstojnik Mihajlo Murko zahtijevao je od njega da dobrovoljno istupi iz članstva i zaprijetio mu, ako to ne učini, da će biti isključen na skupštini čitaonice koja će se zakazati samo radi toga. ( 5 )

Ljubuška čitaonica je 1910. godine poslala Gajretu pomoć u iznosu od 10 kruna i 46 helera. ( 6 )

Ljubuška čitaonica je kao prva čitaonica odigrala pionirsku ulogu u kulturnom i prosvjetnom životu ljupkog grada. Prestala je sa radom vjerovatno početkom Prvog svjetskog rata. Moguće je da je bila uzor organizacije i funkcioniranja ljubuškim udrugama koje su se osnivale i radile u periodu od 1900. do 1914. godine.

* Tada je u Bosni i Hercegovini bilo zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava, organizacija i stranaka na osnovu zakona iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji.