Brani nas Vesna Pusić, Hasan Čengić, Rajko Vasić ... kuku nama!

I dok recesija pojeftinjuje apsolutno sve, u zatvoru otvorenog tipa kojega još samo rijetki nazivaju država BiH, cijene jednog komada namještaja rastu do neslućenih razmjera. Naravno, radi se o foteljama a grčevita borba se vodi za obične stolce, te pokoji tronožac. Bitno da se guzica uvali u bilo što, pa i ako "zaboli".

Svatko se poziva na sve i svašta, osporava legalitet i legitimitet onome drugom, trećem,..., a nerijetko se pomoć u "pravdi" traži i u inozemstvu. Pri tome, dakako, nije bitno što je taj ili ta, govorio (la) do prije samo par mjeseci.

Već smo pisali o tragikomičnoj potpori koju je (direktno pušući u jedra HDZ -a BiH), nedavno kroz svoje naglo osviještenje, izrekla najveća među mrziteljima i pljuvačima hrvatske države i svega što nosi hrvatski prefiks, Vesna pl. Pusić. Naravno, svi mediji o kojima na razne načine skrbi ekipa predvođena pustipratrom iz Zenice, taj Pusićkin čin su dočekali sa oduševljenjem sličnim prvom dječačkom ejakuliranju. Koliko su se neki oduševili hlapnjama litavske nevjeste, ne bi bilo čudo da se zbila i pokoja politička "trudnoća" koja će, neminovno, završiti teškim i bolnim pobačajem.

"Ljubav" prema Hrvatima u BiH, koju u zadnje vrijeme nesmiljenim žarom ispoljava ušećereni četnik Rajko Vasić, izlišno je i komentirati. Kako je krenulo, za očekivati je da će pustipratar ovoga hrvatoljupca, u vremenu koje je ostalo do Uskrsa, preobratiti na katoličanstvo!

Najnoviji zaštitnik hrvatstva, starog hrvatskog imena Hasan, najzorniji je dokaz da se suradnja i "biznis" kojega su prva grla iz sva tri nesretna naroda u BiH razvili još početkom devedesetih, nastavlja i današnje vrijeme. Možda je bolje reći da dobiva svoj epilog. Taj biznis smo svi jako dobro osjetili na svojoj koži a on se može sažeti u
nekoliko riječi: smrt, palež, grabež, šverc, krađa, privatizacija bez plaćanja, basnoslovna bogaćenja i sl.

Dok su se narodi međusobno klali iz razloga koji su im iz dana u dan sve manje jasni, tadašnje a i današnje kvazi-elite, su samo i isključivo krale i otimale sve na što su naišle.

Sasvim je normalno da jedan Hasan Čengić, koji je sa tadašnjim vrhom vojno-političke garniture u Grudama sve do pred kraj 1993. godine, javno a do kraja rata i manje "javno" surađivao, pod svaku cijenu želi pomoći svojim "poslovnim partnerima". Dovoljno je iznijeti samo jedan podatak, iz kojeg je više nego jasno da su obični vojaci cijelo vrijeme u biti žrtvovani, poradi šverca i enormnog bogaćenja osoba čiji lopovluk i grabež graniče sa mazohizmom.

Naime, zadnji veliki konvoj naoružanja koji je ABiH preuzela u Grudama, preuzet je početkom lipnja 1993.godine, što je svojim svjedočenjem u Haagu prošle godine potvrdio i izvjesni Majić, tadašnji logističar u Grudama. Znači u isto vrijeme dok je ta Armija ubijala Hrvate po Uskoplju, Konjicu, Bugojnu,...! Sa tim oružjem, nego kako?

Kad se sve te činjenice uzmu o obzir, postaje i više nego jasno da i danas, uostalom kao i u ratu, niti jedan narod uopće nije bitan. Bitno je pokušati prikriti dvadesetogodišnji lopovluk, nerazjašnjena ubojstva u svojim redovima i nastaviti pustošiti i ovo malo resursa koji su ostali na "nogama". Pri tome, dakako, jednu ruku držati na srcu a drugu u džepu. Naravno, tuđem kao i do sada!

Što se tiče zaštitnika hrvatstva u BiH, još samo treba da nas zaštite Veselin Šljivančanin ili Muamer Topalović, pa da komedija bude potpuna.

Danijel Ivanković [ javno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari