Nino Raspudić: Treba razlikovati jedinstvo i jednoumlje

ljubuski.info

Iako tema za razgovor o stanju duha Hrvata u BiH sa sociološko - filozofskog stajališta može biti dosadna, ali kada ste u kontaktu s dr. Ninom Raspudićem onda svaki razgovor postaje zanimljiv i što je najbitnije završi optimizmom.

U kakvom su psihološkom i sociološkom stanju Hrvati u BiH nakon dvadeset godina od nestanka bivše Jugoslavije?

Teško mi je proniknuti u masovnu psihologiju i dati generalnu ocjenu. Ono što je sigurno je da su politički i društveno Hrvati u BiH sve donedavno djelovali zapušteno. Ratni gubici i poratno iseljavanje su golemi, a petnaest godina perverznog dejtonskog pokusa ostavilo je na sve u BiH teške političke, ekonomske i društvene posljedice. Dodatni problem Hrvata u BiH je nepostojanje konsenzusa oko onoga što se voli nazivati "hrvatskim interesom u BiH" te strategija za njegovo ostvarenje. Tek odnedavno se počinju javljati konkretne inicijative u tom smjeru.

Jesu li Hrvati razočarani ili frustrirani s obzirom da nacionalno politički nisu uspjeli u BiH?

Svi su u BiH frustrirani, a dejtonski ustroj je glavni generator tih frustracija. Mislim da nitko u BiH nije "uspio", jer priča još nije završena pa se na temelju provizornog "rješenja" koje se održava umjetno zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice ne mogu donositi opći zaključci.

Ima se osjećaj da smo u zadnjih petnaest godina živjeli u nekoj nadi, čekali izbore i predizborne kampanje, uvijek je sve bilo sudbonosno, a na kraju ostajalo sve isto. Tih nekoliko mjeseci se međusobno optuživalo, da bi se potom priklonili po principu "gdje nas voda odnese". Može li se s jednim vremenskim odmakom rezimirati – gdje se griješilo?

Izbori u BiH su kao miješanje uvijek istog špila karata. Pomaka neće biti dok legitimni politički predstavnici triju naroda ne sjednu za stol i pokušaju naći održivo rješenje. Alternativa je raspad zemlje u trenutku kad prestane interes međunarodne zajednice za njenim održavanjem.

Koliku odgovornost ima sam narod s obzirom da je on birao političke stranke i pojedince da ga predstavljaju, a to je dosada bilo loše?

Političke stranke na vlasti imaju izborni legitimitet no to ne znači da su oslobođeni svake odgovornosti. Narodu se ne može suditi, on je krajnji nositelj suvereniteta pa ako se vodimo onom kakav narod - takva vlast, čini se da je sve upravo onako kako treba biti. No ipak vjerujem da će narod moći iznjedriti i bolje političke predstavnike kada se promijeni ove luđačke košulja trenutnog ustroja BiH.

Jasno je da su političari do sada više mislili na svoju osobnost. Imaju li Hrvati snage da prepoznaju prave ljude koji će ih vratiti na razinu ravnopravnosti i konstitutivnosti u BiH, a mišljenja sam da među našom "inteligencijom" postoje dva sloja, jedan samozatajni, koji je stidljiv i ovaj drugi koji zapravo godinama nema politički korektiv?

Vjerujem da imaju, ali ne radi se samo o promjeni čelnih ljudi, kao kad bismo u raspadajućem autobusu samo zamijenili vozača. Treba izgraditi bolid, a to je prava politička javnost jednog samosvjesnog naroda. Bez toga nema ni generiranja kvalitetnije političke elite ali ni mogućnosti da se izbori ravnopravnost.

Zašto su hrvatski intelektualci u BiH ne samo raslojeni po zemljopisnom kriteriju, već i onom karakternom. Jedan dio ih je ogrezao u politici bez uspjeha, a drugi veliki samozatajno preživljava svakodnevicu i gleda što se zbiva?

Intelektualac je osoba koja promišlja o svijetu oko sebe i iznosi argumentirana mišljenja u javnosti. "Samozatajni", kojeg ste spomenuli, prije zaslužuje naziv knjiškog moljca, ako pristaje na povučenost i šutnju dok nekompetentna blebetala zagušuju javni prostor. Razvoj tehnologije, prije svega interneta, omogućio je svakome je da se oglasi oko stvari od javnog interesa. Vrijeme je velikih lomova i na svakome je da uradi ono što je u njegovoj moći.

Vlada li neki strah ili nesloboda da se širi broj osoba uključi u društvena zbivanja?

Veći problem od straha i neslobode danas je bezvoljnosti i svojevrsna intelektualne lijenosti. I očekivanje da će netko drugi reći pravu stvar, povući ili riješiti probleme.

Trenutačno nas u BiH ima nešto više od 400 tisuća. Fakti govore da "curimo" iz države koju želimo učiniti podesnom za vlastitu budućnost. Društveno smo neizgrađeni i organizirani na stranačkim odnosno stranačko plemenskim principima. Što uraditi da se stvari promjene?

Dok se ne obavi popis stanovništva, neozbiljno je špekulirati brojkama. Činjenica je da su demografsku gubici Hrvata veliki, ali bilo je u povijesti ovog prostora za Hrvate i težih vremena. Prvi korak u promjeni je stvaranje političke javnosti i definiranje nacionalne platforme iza koje će stati sve relevantne stranke.

Kad je politika u pitanju Hrvati su definitivno zaluđeni, zaboravljaju ili nikako ne misle na ostale probleme, gospodarske, socijalne, a da ne govorim kulturne i športske. Vapaji za recimo porodiljskim naknadama, otvaranjem novih radnih mjesta, inozemnim ulaganjima se izgube u političkim pričama ugroženosti….. Gdje je izlaz?

Što se prije riješi nacionalno pitanje u BiH, prije će i navedeni problemi doći u fokus. Ovako političke elite često zlorabe priču o nacionalnom pitanju kako bi prikrili nekompetentnost u ostalim segmentima.

Kad su u pitanju odnosi i gledišta između jednog dijela duhovne i svjetovne inteligencije među Hrvatima u BiH, stvoreno je mišljenje da se one potpuno razilaze. Je li to stvarno tako?

Nije. Golema većina Hrvata u BiH danas je na poziciji stvaranja hrvatske teritorijalne jedinice. Par, kako sam ih jednom nazvao, hrvatskih manekena sarajevske multietničnosti nemaju dovoljnu težinu, ni moralnu, ni intelektualnu pa ni brojčanu da bi se moglo govoriti o nekakvom razilaženju među Hrvatima u BiH.

Zapravo pričamo li mi, recimo Hrvat iz Mostara, sa onim u Sarajevu, Žepču, Posavini, Zagrebu i svijetu? Mišljenja sam da nam treba više razgovora i susreta na svim društvenim razinama.

Slažem se.

Prije nekog vremena ste bili u jednom malom "sukobu" i sa fra Petrom Jelečom, odnosno razmijenili ste mišljenja preko medija.. Poznajete li ovog svećenika iz Sarajeva, koji je svojim tekstovima izazvao velike polemike među medijski eksponiranim osobama u Hercegovini.

Nisam sa spomenutim bio ni u kakvom sukobu, niti sam razmjenjivao bilo kakva mišljenja. Ne znam kakva je razmjena mišljenja moguća s osobom koja će vam, ako se usudite reći da niste oduševljeni činjenicom da Bošnjaci određuju hrvatskog člana predsjedništva, odmah zalijepiti konc-logore, Šuška, Bobana, Čovića... Ta metoda ušutkavanja je tipičan refleks jedne nesretne, totalitarne svijesti. Radi se o tragikomičnoj medijskoj pojavi paradnog popa kojim mašu neke hrvatske tiskovine dosljedne mesićevskoj liniji odnosa prema Hrvatima iz BiH i par bošnjačkih šovinističkih listova i portala.

Jedno osobno pitanje. Kad i pod kojim uvjetima bi prof. Nino Raspudić napustio Zagreb i vratio se živjeti i raditi u Mostar?

U Zagrebu živim kao podstanar, ali imam posao u struci i osnovna ljudska i politička prava. U Mostaru bih se mogao vratiti u dječju sobu roditeljskog stana i na biro za zapošljavanje, što mi u kombinaciji s "mojim" predstavnikom Komšićem i "mojom" Federalnom televizijom, trenutno još uvijek nije dovoljno primamljivo za odluku o povratku. No nikad se ne zna...

Među političkim reklamerima danas je poanta ponovno biti "inn" forsirajući temu okrupnjenog nacionalnog zajedništva. Jedan dio takvih to radi iz pozitivnih pobuda, ali je primjetno da jedan dio igra političku igru u kojoj želi politički i ekonomski profit. Kako Vi komentirate ovo zapažanje?

Treba razlikovati jedinstvo i jednoumlje. Pozdravljam konsenzus oko osnovnog nacionalnog interesa, no u ostalim pitanjima je nužan pluralizam i političko konfrontiranje. Nadam se da su HDZBIH i HDZ1990 iskreno pristupili aktualnom sporazumu i da nijedna od tih stranaka neće pokleknuti i izdati sporazum za volju političke trgovine s Lagumdžijinim SDP-om, čiju je politiku sociolog Ivan Vukoja nedavno ispravno i argumentirano prokazao kao šovinističku.

Kako i kuda treba po Vama krenuti razvoj društvenih prilika među Hrvatima u BiH?

Razvijanje političke samosvijesti, demokratizacija društva, stvaranje javnosti i autentičnog civilnog društva, jačanje neovisnih medija, emancipacija od tutorstva sa strane i ustrajavanje u zahtjevu za hrvatskom teritorijalnom jedinicom.

I za kraj, jesu li Hrvati po Vama danas više defetisti ili pesimisti ili suprotno, a obzirom da nam malo toga u BiH polazi za rukom?

Trenutno stanje, koje se čini toliko loše da ne može biti gore, dobra je polazišna osnova za optimizam. Nadam se da će uskoro uslijediti i neke pobjede.

hercportal.com

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubav i mržnja u službi krupnog kapitala Emil Karamatić | Republika
ljubuski.info
Prljavi novac Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari