"Mala braća" protiv "Velike braće"

Nepunih dva mjeseca nakon izbora događa se preslaganje hrvatske političke scene. Stvaraju se dva nova bloka. Bivši saveznici HDZ 1990. i HSP sve više postaju protivnici, a bivši protivnici HDZ BiH i HDZ 1990 sada su saveznici.

Nakon što su lideri HDZ BiH i HDZ 1990. Dragan Čović i Božo Ljubić potpisali koalicijski sporazum kojim se obvezuju kako će u pregovorima o ustavnim promenama tražiti uspostavu federalne jedinice s hrvatskom većinom, čini se, kako je, iako još ne formalno, predizborni "brak" Zvonka Jurišića i Ljubića, čije su stranke bile i kalicijski partneri u protekle 4 godine u tri hercegovačke županije- Hercegovačko-neretvanskoj, Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj- pukao.

Jurišić je, naime, osjetio, kako se ni Čović ni Ljubić previše ne trude pridobiti ga i stvoriti "svehrvatsku koaliciju", već su se zadovoljili koalicijom dva HDZ-a, odlućio potražiti novog partnera u stranci HSS-NHI. S predsjednikom te stranke Antom Čolakom dogovorio je suradnju na pitanju, kako je rekao, "zalaganja za jednakopravnost Hrvata na cijelom području BiH, a ne samo na dijelu BiH".

Ovakva Jurišićeva izjava predstavlja neizravnu optužbu na na račun njegovog dojučerašnjeg koalicijskog partnera Ljubića da je prihvatio Čovićev stav zalaganja za federalnu jedinicu s hrvatskom većinom, bez zadiranja u teritorij Republike Srpske, i osnov oporbenog odnosa prema svom dojučerašnjem savezniku Ljubiću i Ljubićevom novom koalicijskom partneru Čoviću.

Bez razlika u medijskim istupima

Vallja primjetiti kako je u sporazumu Čovića i Ljubića vješto izbjegnuto pitanja koje poteže Jurišić, a obojica lidera, u javnim istupima, daju podudarne izjave kako će se zalagati da hrvatska federalna jedinica obuhvaća hrvatske prostore Hercegovine, središnje Bosne i Posavine, ne precizirajući misle li i na područja ili općine Posavine, koja su sada u sastavu Republike Srpske, a u kojima su prije rata Hrvati bili većina.

U nepunih dva mjeseca nakon izbora, gotovo preko noći, dogodilo se pregrupiranjene na hrvatskoj političkoj sceni. Nakon četiri godine savezništva u vlasti HSP i HDZ1990, čini se, postaju protivnici, a dva HDZ-a, koji su četiri godine bili žestoki protivnici, postali su koalicijski partneri.

Savezništvu Čovića i Ljubića, u velikoj je mjeri doprinijela i promjena okolnosti na političkoj seni nakon izbora. Prepoznavši poluskrivenu namjeru lidera najjačih bošnjačkih stranaka Tihića i Lagumdžije, koji su, najavljujući međusobnu koaliciju, pokušavali pridobiti Ljubića i Jurišića, kako bi s njima, a bez HDZ BiH formirali vlast, Čović je odlučio ojačati svoju poziciju, stvorivši savez s Ljubićem, koji sada predstavlja volju više od 90 posto hrvatskog biračkog tijela i nepremostivu prepreku za Tihića i Lagumdžiju. Na isti način Dodik je, osujetio namjere najjačih bošnjačkih stranaka stvorivši ranije savez s SDS-om.

Ljubiću s druge strane nije mogao odbiti Čovićevu ponudu da se zajedno s njim bore za ostvarenje federalne jedinice s hrvatskom većinom, te za promijenu izbornog zakona, kad su to bila i glavna predizborna obećanja njegove stranke. Uz to, kako Dnevnik.ba neslužbeno saznaje Ljubić će kroz savezništvo s Čovićem dobiti nešto veći udio u vlasti od onog koji bi bilo fer da dobije po izbornom rezultatu.

Opcije "Dvedesetke"

Nakon što je stvoren srpski i bošnjački politički blok, da je lider "Devedesetke" odbio koaliciju s Čovićem na pitanju uspostave federalne jedinice i promijene izbornog zakona, u hrvatskoj javnosti bi, najvjerojatnije, bio prokazan kao političar nedorastao aktualnom trenutku.

Dok se Srbi i Bošnjaci politički ujedinjuju, lideri najmalobrojnijeg naroda, koji sve više nestaje kao politički faktor, dopuštaju sebi luksuz ostati razjedinjeni i tako se boriti za ostvarenje federalne jedinice, bili bi podrugljivi komentari u javnosti da kojim slučajem Ljubić i Čović nisu potpisali koaliciju. Budući je poziv upućen od Čovića da ga Ljubić nije prihvatio u javnosti bi bio stigmatizar kao lider koji je u "ključnom trenutku" odbio stvoriti hrvatski blok i ojačati hrvatsku poziciju uoči neizbježnih pregovora o ustavnim promijenama. Narodski bio bi okarakteriziran kao "izdajnik hrvatskih interesa". Ljubić je imao i druge alternative- manje prihvatljive ili potpuno neprihvatljive. Manje prihvatljiva opcija bila je odlazak u oporbu. Čoviću je mogao reći: Tvoja je stranka dobila potporu velike većine Hrvata. Preuzmi odgovornost, ja idem u oporbu. Svaki tvoj prijedlog za koji ocijenimo da će biti u interesu Hrvata ćemo podržati, a svaki loš prijeflog kritizirati. Takav stav bio je logičan i racionalan, do stvaranja srpskog i bošnjačkog bloka, no ne i nakon toga. Uz koalicije, u kojoj jedan partner podržava drugog a ne participira s njim u vlasti, pokazalo se, i u našoj i u drugim zemljama, nisu duga vijeka. To su, čini se shvatili i Čović i Ljubić.

Potpuno neprihvatljiva opcija za Devedesetku je bila odbijanje koaliranja s najjačom hrvatskom strankom s kojom dijeli u velikoj mjeri slična stajališta o preuređenju BiH i prihvaćanje koalicije, bez izbornog legitimiteta sa SDP i SDA čiji su unitaristički prijedlozi ustavnog i teritorijalnog preuređenja zemlje u potpunoj opreci s prijedlozima "Devedesetke"

Što spaja, a što razdvaja Jurišića i Čolaka?

Sve u svemu, izvijesno je kako se na hrvatskoj sceni naziru obrisi dva nova bloka- jedan kojeg će činiti dva HDZ-a i drugi blok kojeg će činiti HSS- NHI i HSP, pri čemu prvi blok trenutno predstavlja volju preko 90 posto hrvatskom biračkog tijela. Oporba Čoviću i Ljubiću bit će Čolak i Jurišić. Točka koja ih povezuje je "zalaganje za jednakopravnost Hrvata na cijelom teritoriju BiH", no ove dvije stranke imaju bitno različit stav o modelu teritorijalno-administrativnog preuređenja zemelje. Njih je zapravao spojio više osjećaj odbačenosti od starije braće, a manje sličnosti u stavovima oko ključnog pitanja preuređenja BiH i načina ostvarenja jednakopravnosti Hrvata u BiH. Jednako tako kao kamen smutnje između dva HDZ-a mogao bi se, kada sjednu za pregovarački stol sa srpskim i hrvatskim partnerima pojaviti razlike oko pitanja koji dio Posavine bi trebao biti dio federalne jedinice s hrvatskom većinom, koju će u pregovorima o ustavnim promijenama tražiti Čović i Ljubić.

Konačno, treba ustvrditi kako stvaranje "svehrvatske koalicije", dakle, koalicije koja bi obuhvatila sve hrvatske stranke, ne bi bilo ni moguće ni poželjno. Nemoguće je naime, da se duže vrijeme na okupu održe sve hrvatske stranke. Takva koalicija, vodila bi jednostranačju, koje je negacija demokracije, s hrvatske političke scene nestalo bi oporbe, kritičara vladajućih i za birače, alternative vladajućim.

Gdje su Lijanovići?

U postizbornom preslagivanju s hrvatske političke scene, čini se, nestaje Lijanovićeva Naroda stranaka radom za boljitak. Oni su, izgleda, odlučili potražiti priključak u vlast preko SDP-a i SDA, a izgleda da ni Lijanovićima, nije odveć stalo do pravljenja koalicija s nekim od hrvatskim blokova, a ni hrvatskim strankama s Lijanovićima.

Milan Šutalo [ dnevnik.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari