Stvorit ćemo nasljednike Alilovića, Buntića, Terzića...

Novi trener ljubuškog Izviđača Vladimir Aleksejevič Petrov može se pohvaliti bogatom rukometnom karijerom. Rusiju i Njemačku, gdje je gradio karijeru, zamijenio je Hercegovinom, podnebljem poznatom po iznimnim rukometnim talentima.

Izviđač je, prema njegovim riječima, klub za vrh bh. rukometa, a priznaje da ga je privukla i ideja o radu Rukometne akademije... 

Odakle Vladimir Petrov u Hercegovini?

Neka igra sudbine htjela je da dođem baš u Hercegovinu. Naime, u svijetu rukometa svi su međusobno povezani i surađuju, pa sam i ja na taj način došao u klub. Moj kolega i prijatelj Andrej Lavrov, inače jedan od najboljih vratara svijeta, kao i trostruki olimpijski pobjednik, preporučio me je čelnicima Izviđača, i evo, sad sam tu. 

Zanimljivo je da rukomet nije bio jedini sport kojim ste se bavili. Naime, do 13 godine igrali ste hokej na ledu? 

Da. Do 13 godine nisam ni razmišljao o rukometu, sve dok me školski prijatelj, koji je inače trenirao rukomet, nije nagovorio da se okušam u ovom sportu. Došao sam pogledati jedan trening i od tada je počela moja rukometna karijera. 

Kako smo već naglasili, imali ste bogatu rukometnu karijeru, recite nam nešto više o tome? 

Nastupao sam za seniorsku reprezentaciju Sovjetskog Saveza, isto tako sam bio i juniorski prvak Sovjetskog Saveza. Pored toga, nastupao sam za klubove Kuncevo (Moskva), Sloga (Doboj), igrao sam i u njemačkoj Bundesligi, za Heppenheim i Pfullingen, gdje sam ujedno počeo već raditi i s mlađim uzrastima. 

Kakve su razlike u igranju u Bundesligi, nekadašnjem SSSR-u, te na prostorima bivše Jugoslavije? 

Razlike svakako postoje i one najviše dolaze do izražaja kad je riječ o tehnici i discipliniranosti. Recimo, u Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji više se tražila fizička snaga i tehnika. U moje vrijeme Rusi su tehnički bili bolji igrači, no Nijemci su to nadoknađivali disciplinom te pobjedničkim karakterom. 

Svoju igračku karijeru završili ste u 38. godini i posvetili se trenerskom pozivu? 

Tako je. U njemačkom klubu Heppenheim počeo sam trenirati mlađe uzraste. Tu sam se zadržao tri godine i nakon toga je uslijedio povratak u matični klub Kuncevo, gdje sam nastavio trenirati mlađe uzraste. 

Očekujem visoke rezultate 

Od siječnja 2007. službeni ste trener u Rukometnoj akademiji Izviđač. Recite nam nešto o tom razdoblju adaptacije? 

Nije bilo nimalo lako iz razloga što u Rusiji ne postoji nešto kao što je rukometna akademija. Ovdje rad s djecom ne podrazumijeva samo treniranje, nego i stalni angažman u njihovu razvoju. Dodatni problem predstavljao mi je i jezik, no s vremenom sam uspio savladati i te barijere. 

Odgovara li Vam klima i način prehrane? 

Hrana mi je odlična, posebno mi se sviđa janjetina i ćevapi u lepinji, a kad je riječ o klimi, za mene osobno je pretoplo i nije se baš lako naviknuti na hercegovačku žegu. 

S obzirom da ste postali trener prvoj postavi Izviđača, kakva su Vaša očekivanja za ovu sezonu? 

Realno očekujem visoke rezultate. S obzirom da je ovo najmlađa ekipa u Prvoj ligi (prosjek godina 18,6), hendikep bi im mogla predstavljati mladost i neuigranost u početku, no svakodnevnim treninzima i ti mali nedostaci će se riješiti da bi se ostvarili zacrtani ciljevi, a rezultati će doći na osnovi truda i zalaganja. 

Poznato je da su igrači odradili pripreme i sudjelovali na turniru u Goraždu. Jeste li zadovoljni rezultatima? 

Zadovoljan sam 50 posto. S jedne strane, veliki je plus želja za dokazivanjem, trud koji ulažu, dok je, s druge strane, potrebno još dosta raditi na homogenosti ekipe kroz treninge, prijateljske utakmice i razne turnire. S obzirom da su u klub stigle tri prinove (Vučković, Vukosav i Ilić), te da je priključeno 10 nadarenih polaznika iz Akademije, razumljivo je da ta ekipa mora proći fazu adaptacije da bi se kompletirala i kvalitetno uigrala. Veliku potporu dobivam od mojih suradnika, trenera vratara Mladena Škorputa, kao i kondicijskog trenera Zvonke Hercega, te koordinatora Josipa Glavaša. 

I za kraj, gdje vidite Izviđač u budućnosti? 

Vidim ga u vrhu bh. rukometa. Veći iskoraci ovise i o željama i ambicijama Uprave kluba, kao i sponzora, ali sam isto tako siguran sam da ćemo nastaviti stvaranje vrhunskih igrača, nasljednika Trezića, Alilovića i Buntića. 

M. Primorac

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari