Skoko: "U galerije ponovno vraćam ženski akt"

Nakon što je postavljena u listopadu prošle godine u Mostaru, u Galeriji kraljice Katarine Kosača, izložba skulptura akademskog kipara Stjepana Skoke, rodom iz Graba kod Ljubuškog i redovitog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg, sutra će biti postavljena i u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu.

Iako su iza njega brojne kolektivne i samostalne izložbe, Skoko se izložbom 50-ak skulptura ženskog akta po prvi put samostalnom izložbom predstavlja sarajevskoj publici. Za vrijeme našeg razgovora postav radova je bio u tijeku, a Skoko kaže da je iznimno zadovoljan kako njegova djela funkcioniraju u prostoru Collegium artisticuma. Ostaje mu još za vidjeti na koji će način publika reagirati na njegove skulpture. Izložba će svečano biti otvorena sutra (utorak, 5. listopada) u 19 sati, gdje će je publika moći pogledati do 22. listopada.

Tema ženskog akta danas je rijetka, a Skoko je ponovno vraća u muzeje, galerije, pred publiku. Njegov ženski akt je postavljen na plažu – izložba je posvećena ženi. Temu ženskog akta je, kaže nam, počeo raditi tek posljednjih par godina i svakako će nastaviti i u budućnosti. Njegove izložbe u Mostaru i Sarajevu ženskog akta tek su polazne točke, jer će ovo biti međunarodni projekt, objašnjava Skoko – nakon BiH izložba bi trebala biti postavljena i u inozemstvu. No, prije Mostara bila je još jedna polazna točka – iz ateljea je Skoko iznio skulpture na obalu Neretve u Dretelju, gdje ih je Stojan Lasić Stole fotografirao za katalog, a onda su svoj put nastavile za Mostar i Sarajevo, odakle bi trebale putovati i za Dubrovnik, a zatim dalje.

Žena muškarcu

Kada je izložba "Stvaranje svijeta" sa 70 skulptura ženskog akta bila postavljena u Mostaru, likovni kritičar Ivan Vukoja kazao je kako se Skoko ne bavi konkretnom osobom ženskog spola, nego onim po čemu je žena muškarcu žena.

"Ovim skulpturama Skoko ženi ne pristupa kao čovjek, nego kao muškarac. On je u potrazi za putenim, čulnim doživljajem ženskog tijela oslobođenog svakog oblika osobnosti, zato svoje skulpture reducira samo na ona bitna i karakteristična ženska obilježja u kojima je najviša koncentracija ženske tjelesne esencije", kazao je Vukoja na otvorenju izložbe u Mostaru u listopadu prošle godine. U Sarajevu je priča potpuno drukčija.

"Ovdje je prostor ogroman i zanimljivo je kako će to funkcionirati i djelovati. Uspio sam to riješiti da dobije smisao. U Mostaru je izložba imala neki klasični dojam, a ovdje funkcionira u skladu s današnjim tokovima", kaže nam Skoko u pauzi postavljanja radova u Collegium artisticumu.

"Ove skulpture ženskog akta su bile dosta dugo u ateljeu", kaže Skoko slikovito – "na 'porođajnim mukama'". On se vratio u mladost – odlučio je početi od nečega, ali raditi potpuno drukčije.

"Počeo sam s nekim eksperimentalnim materijalima, da vidim što i kako, odlazio sam vani vidjeti i neke druge materijale, skupljao sam iskustva po galerijama u inozemstvu itd.", rekao je. Tražio je materijal koji može pronaći bilo gdje – da može postojati i raditi kao kipar, a da ne bude vezan za atelje. Tražio je materijal koji mu je bio u blizini, i pronašao odbačeni papir – kutije, novine, papirni materijali...

Kipar kreativac

Važno je, kaže Skoko, u svakom trenutku biti kipar kreativac.

"Počeo sam sa ženskim aktom, što mi je bila najinspirativnija točka polazišta. Ta se tema počela nametati sama od sebe. U to vrijeme sam pročitao i jedan članak u Hrvatskoj, koji me zaintrigirao, a pisalo je kako je ženski akt izguran iz muzejskih i galerijskih prostora, kako su ga kustosi izbacili u posljednjih 20 godina. To mi je također dalo snage i bio dodatni motiv da ostanem pri toj temi", kaže Skoko.

Ženski akt je odbačen i Skoki je bilo važno ponovno ga vratiti u galerijski prostor gdje će ga posjetitelji ponovno vidjeti. Mnogi ga, kaže Skoko, pitaju je li ženski akt radio po živom modelu – no on detalje zapaža u hodu, nešto je radio i po sjećanju, nešto i po imaginaciji. Nema ništa protiv živog modela, kaže, ali živi model je danas zapostavljen, pogotovo u maloj sredini u kojoj i sam živi, i Skoko smatra da bi i na ALU-u Široki Brijeg trebalo biti tako nešto.

"Mi proživljavamo nedostatak modela, a tamo gdje ih ima puno i gdje ih ima viška, tamo i ne trebaju", kaže Skoko.

Iako je i redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg, Skoko kaže da ostaje dovoljno vremena i za umjetničko stvaranje, jer jednako voli i pedagoški i umjetnički rad. A uz sve to, ostane mu vremena i za 'slobodne aktivnosti' – zabavu s njegovim mještanima: boćanje, balotanje, igranje bele...

"Ako djeluje opuštajuće, nije loše", kaže Skoko s osmijehom.

O autoru

Stjepan Skoko rođen je 9. rujna 1959. godine u Grabu kod Ljubuškog (BiH). Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1979. godine, a 1986. godine diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Vjekoslava Rukljača. Od 1987. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Godine 1995. utemeljio je Umjetničku galeriju “TMT” Ljubuški, a sudjelovao je i u osnivanju Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama.

Andrijana Copf [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari