Konačno se nazire dašak svijetlosti na kraju tunela! To bi bila najnormalnija konstatacija nakon pojave fra Petra Jeleča, bosanskog franjevca koji je u posljednje vrijeme kroz svoje medijske istupe izazvao burne reakcije svekolike javnosti. Navukao bijes onih koji ovaj napaćeni narod već godinama pljačkaju, ali isto tako pobrao simpatije kod običnog čovjeka.
Posebice kod običnog hrvatskog čovjeka nastanjenog u Bosni i Hercegovini, onog malog radišnog čovjeka koji je, sve što ima, stekao svojim mukotrpnim radom, a kojeg Čović i ostala bagra punoglavaca već dva desetljeća tako pokvareno pljačka i usput još dolaze kao prodavači magle držeći predavanja što i kako treba, a to njihovo - što i kako, uvijek se svodi na mlin koji vrti na njihovu stranu, a protiv njihovog naroda.
Pojavio se dakle jedan hrabar i odlučan čovjek. Prije svega čovjek, a tek nakon toga fratar, jer što se sve krije ispod habita u današnjem vremenu puno veće značenje ima ta riječ čovjek nego fratar. Dakle, fra Petar Jeleč je čovjek, koji je dosljedan svog mišljenja, koji ima svoje JA i koji je tako znalački oderao svu tu zagrebačku elitu punoglavaca koja već godinama sere po bh Hrvatima, uči nas pecati ribu i što sve ne, a što je zanimljivo posebice se u tome ističe onaj dio ZG elite koja vuče hercegovačke korijene.
E lako je moji komedijaši bilo srati dok ste na svojoj ili suprotnoj strani imali Čovića, Ljubića, Jurišića, Lijanovića…, ali što sada kada se pojavio naš Petar? Naš Petar stijena. Oderao vas je već par puta kao beba zvečku. Napokon je došao netko među ovaj napaćeni narod da bi mu objasnio kako je HDZ razjedinio bh Hrvate. Objasnio prije svega načine tog razjedinjenja, a s ciljem jednog novog ujedinjenja. Ujedinjenja koje znači opstanak.
Opstanak u Bosni i Hercegovini. Na našim višestoljetnim staništima. Puno je toga fra Petar rekao u posljednjih nekoliko mjeseci. Možda nije trebao ići onako čisto „u glavu“ sa svim svojim jasnim i glasnim promišljanjima, ali kada stanemo i razmislimo što drugo možemo nego se upitati do kada više šutjeti? I kome šutjeti? Draganu Čoviću? Miloradu Dodiku? Komunistima? Masonima? Kome?
Crkveni velikodostojnici su često u prošlosti dizali svoj glas, posljednjih godina se nažalost uglavnom poistovjećivali s najvećim kriminalcima iz reda svog naroda, pa bez obzira radilo se o hrvatskom, bošnjačkom ili srpskom narodu, odnosno vjerskim vođama iz religija tih naroda. Dosta nam je više sumnjivih tipova poput fra Ivana Ševe, Vladike Grigorija ili reis Cerića.
Fra Peter Jeleč ima svega 34 godine, doktorirao je na rimskoj Gregoriani i mogao birati kuda dalje ići. Ali nije nigdje otišao. Vratio se u svoju Bosnu. Vratio se pomoći svom narodu. On govori tako kako govori možda i iz razloga što mu je obitelj u ratu protjerana i otišla živjeti u Zaprešić. Njegova Posavina je najprije prodana, zatim izdana, pa ostavljena, razrušena i naposljetku napuštena. Danas u njegovoj župi (Foča kod Doboja) ima svega 100-ak žitelja. Prije rata ih je tu bilo oko 4.000!
Zato i progovara o određenim stvarima koje neki drugi ili ne vide ili ne žele vidjeti. Neki drugi tamo u Posušju, Širokom Brijegu ili pak Ljubuškom. Zapravo, shvaćaju njega obični ljudi vrlo dobro i u Hercegovini, ali šute. Šute jer se boje za svoja radna mjesta i svašta nešto drugo, ali velika većina običnog hercegovačkog puka je zapljeskala fra Petru nakon posljednjeg intervjua gdje odreda proziva sve one koje je trebalo prozvati. Usudili bi smo se reći kako u Hercegovini ima čak veću podršku nego u Posavini, upravo zbog toga što su najveći politički kriminalci iz Hercegovine, no druga je stvar što Hercegovci još ne izlaze iz svojih rupa, već se kriju kao crkveni miševi i dopuštaju punoglavcima iz različitih političkih stranaka da ih prcaju u zdrav mozak.
Nisu to više isti oni Hercegovci kao s početka 90-tih koji su bez pardona išli bilo kuda gdje je tada bilo potrebno. Ovo su neki novi Hercegovci. Hercegovci na baterije. A postali su na baterije zato što su to hrvatski politički punoglavci od njih napravili. Ponajprije „sveta krava“ HDZ, a potom i drugi.
I sada kada mu ne mogu ništa punoglavci ga putem svojih medija prozivaju i uspoređuju s fra Lukom Markešićem, Franjom Topićem i drugim bitangama koje nisu baš sjajne u očima obične sirotinje. Oni mediji na hrvatskom jeziku koji su se prodali velikosrpskoj politici, istoj onoj politici pod čijom su čizmom Hrvati toliko dugo gaženi, fra Petra nazivaju „Fra Pederko“ i „Fra efendija“. Nisu u stanju argumentima odgovoriti, pa daj onda mu napiši da je ovakav i onakav…
Neka vas bude sram hrvatski jazavci s kojima upravljaju četnici Rajko Vasić, Milorad Dodik i njima slični. Napadati tako jednog fratra koji je u Rimu obranio doktorsku disertaciju na temu „Katolička crkva u BiH i NDH“! Znate li vi punoglavci o kakvoj je temi riječ?
Opet ponavljamo, s jedne strane nije dobro što jedan duhovni vođa ovako zbori, što se toliko često upliće u politiku, ali čovjek jednostavno osjeća potrebu štošta kazati. Osjeća iz razloga što drugi šute, što su više-manje isti i HDZ i HDZ 1990 i HSP i HSS. Kardinal Vinko Puljić ga je u početku pokušavao ušutkati, ali ubrzo je i kardinal prestao jer je shvatio koliko je narod uz fra Petra.
Fra Petar je na kraju krajeva dokaz zašto fratri toliko dugo traju u Bosni. Postoje i opstaju. I ako Bog dragi dadne ostat će i dalje bez obzira na Čovića, UDBU, komuniste, masone… Zar je grijeh reći da za „crkvu još uvijek postoje naše i tuđe žrtve“? Ili da „Čović ide Bobanovim stopama“?
Ili da je „Srpsko-hrvatska politika ubila Posavinu“? Zar je grijeh govoriti istinu? I Zlatko Sudac je u Hrvatskoj imao svoje oponente, ima ih i dan danas, ali kako vrijeme prolazi narod je sve više uz njega. Tako je i s Thompsonom. Tako će biti i sa fra Petrom, jer najgore je narodu nešto zabranjivati. „Veliki Hrvati“ nam sada zabranjuju fra Petra Jeleča. Hoćemo li stati uz „Velike Hrvate“ ili fra Petra? Jeli nam više dosta tih „velikih hrvata“?
