Divlja odlagališta, problem bez granica

Divlja odlagališta u Bosni i Hercegovini su uglavnom prizori vidljivi u šumama, pored rijeka ili uz ivice putova. Nesavjesni građani odlažu razni otpad, od građevinskog materijala, namještaja, dotrajalih kućanskih aparata, do animalnog.

Na ovaj način, ne samo da narušavaju izgled eko-sustava, već posljedice odlaganja otpada na ovakav način mogu biti dalekosežne. Neadekvatno odlaganje uzrokuje zagađenje zemljišta i podzemnih voda a divlje odlagališta obiluju raznim opasnim tvarima - uglavnom kemikalija iz bačenih aparata. Najčešće prirodnim putem, putem padalina ili vjetrom, otrovne materije se šire na druge lokalitete koji nisu prvobitna odlagališta.

Štetne materije se rastvaraju i na ovaj način se zagađuju zemljište i podzemne vode, a nerijetko i površinske. Sve te opasnosti dolaze i do čovjeka, te vrlo ozbiljno mogu ugroziti zdravlje ljudi. Dakle, otpad u prirodi utječe ne samo na površinu na kojoj se odlaže, nego na kompletno okruženje. Veliki broj nelegalnih deponija nastaje uz riječne tokove.

BiH i strategije

Osim toga, nužno je unaprijediti zakonodavne okvire kako bi se uskladili s europskim standardima u oblasti upravljanja otpadom. To će omogućiti bolju integraciju tržišta BiH u europski ekološki sustav i doprinositi održivom razvoju. Nažalost, iako je različitim propisima strogo zabranjeno odlaganje otpada uz vodotoke, otpad u rijekama, potocima i šumama je realnost i nije riječ o izdvojenim incidentima, nego o radnjama koje se ponavljaju, pa divlje odlagališta ostaju jedan od najvećih ekoloških izazova.

Odgovornost za rješavanje problema divljih odlagališta je na svima i samo zajedničkim djelovanjem građana i institucija možemo onemogućiti negativan utjecaj na prirodu a ujedno i doprinijeti boljem kvalitetu zraka, vode i šume.

Bosna I Hercegovina ima strategije i dokumente za upravljanje otpadom, nažalost divlja odlagališta nemaju granica. Jadransko - jonska regija je poluzatvoreno područje Sredozemnog mora izloženo značajnim antropogenim pritiskom urbanizacije, turizma, intenzivne poljoprivrede i industrijskih aktivnosti što je čini vrlo osjetljivom na riječno onečišćenje.

Brojni su i različiti izvori koji doprinose unosu otpada u rijeke, uključujući izravno odlaganje na obalama, nezakonito odlaganje, neodgovarajuće gospodarenje otpadom urbanih i ruralnih područja, kanalizacijske vode i slično. Dodatno ovom problemu pridonose područja s visokim urbanim, turističkim i rekreacijskim aktivnostima.

Zagađenje plastikom, uz klimatske promjene, jedan je od najvećih globalnih problema za okoliš, a rijeke predstavljaju glavni put kojim kopneni otpad dospijeva do mora. Procjene su da oko 50 posto otpada dolazi upravo na ovaj način.

Neretva je jedna od naših središnjih rijeka i gradovi Čapljina i Metković, oboje su partneri u ovom projektu i predstavljaju lokalne zajednice koje su najviše pogođene onečišćenjem i u isto vrijeme imaju najveći interes za održavanjem svog okoliša u dobrom stanju, navodi Andrej Kržan iz Nacionalnog instituta za kemiju, Ljubljana.

U fokusu vlasti!?

Ove godine ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša sva svoja sredstva predviđena za infrastrukturu, u turizam i okoliš usmjerava upravo na vode i vodena područja, tako da se nadam da će komunalna poduzeća, druga javna poduzeća napraviti dobre projekte, jedan od fokusa će svakako biti te divlje odlagališta, ističe Emil Balavac, ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša HNŽ.

Pojedinačni primjeri čišćenja istih su za svaku pohvalu, međutim ukoliko kao društvo ne uradimo više, ovaj problem se nikada neće riješiti. Akcijama uz organizacijsku podršku lokalne zajednice kao i izobrazbom stanovništva, te suradnju sa stanovništvom u smislu prijava pojedinaca inspekcijama, omogućavanjem anonimnih prijava, postavljanjem video nadzora uz upozorenje za snimanje mjesta i subjekta, pojačanim inspekcijskim nadzorom i kažnjavanjem pojedinaca, može se doprinijeti rješavanju problema nezakonitih ili divljih odlagališta.

Također, jako je važno razvijanje održivih sustava reciklaže koji podrazumijevaju veću angažiranost svih sektora društva, od lokalnih zajednica do industrije kroz implementaciju novih tehnologija i boljih infrastrukturnih rješenja. Razvijene zemlje već primjenjuju napredne tehnologije za energetsku valorizaciju otpada, kao što je proizvodnja bioplina i spaljivanje otpada u elektranama na biomasu. U BiH je potrebno razvijati slične projekte koji bi omogućili smanjene količine otpada na deponijima i njegovo pretvaranje u korisnu energiju.