Pet prosječnih mirovina ili više od dvije prosječne plaće za košaricu

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao je da je sindikalna potrošačka košarica u siječnju iznosila 3.149,80 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom je 44,48%, a minimalnom plaćom je 31,75%.

Cijene hrane i zarade trgovaca su sve veće, a kućni proračuni građana u Bosni i Hercegovini sve tanji. Kada se cijene uvozne hrane sa svim uračunatim davanjima usporede s cijenama u marketima evidentno je da su neki proizvodi i dostruko skuplji. Građani sliježu ramenima, kažu kako su nemoćni i razočarani što nadležni ne staju u kraj trgovačkim malverzacijama. Suglasni su kako je nerealno skupo i u trgovinama, na tržnici i u mesnicama.

Za sindikalnu potrošačku košaricu koja je premašila 3.000 maraka potrebno je više od dvije prosječne plaće ili pet prosječnih mirovina. U Pokretu potrošača smatraju kako trgovci zaračunavaju vrtoglave marže, zbog nedovoljnih kontrola.

Posebno nas zabrinjava što se marže ne kontroliraju od strane države, dolaze nam različite informacije da su marže često i 100 posto. Tržišna inspekcija bi trebala kontrolirati te marže i pojačati kontrole, izjavio je Admir Arnautović, predsjednik Udruge potrošača Središnje Bosne.

Više od 50 posto primanja trošimo na hranu

Ekonomisti kažu da građani u BiH više od 50 posto mjesečnih primanja troše na hranu, a u razvijenim zemljama 20 posto. To je kažu pokazatelj siromaštva jednog društva, što trgovci zidanjem cijena itekako koriste. Apsurdno je da siromašni građani Bosne i Hercegovine plaćaju skuplje uvozne proizvode nego što koštaju u matičnim zemljama, koje su puno bogatije od nas, upozorava ekonomski analitičar Aleksa Milojević.

Imamo situaciju da su cijene hrane kod nas veće nego u matičnim zemljama. Imamo uvozni lobi zbog koje zbog nestašice domaće hrane zidaju cijene kako hoće i sada se opskrbljivači tržni centri međusobno dogovore i naprave monopol, kazao je.

Razloge za ovakvu nezavidnu situaciju za građane, ekonomski stručnjaci vide u nedostatku domaće proizvodnje i robnih rezervi, ali i nepostojanju zakona kojim bi se onemogućilo monopolsko udruživanje.