Jesmo li zaboravili naše poginule branitelje?

Književnica Anita Martinac, predstavila je svoj novi roman "Kreni!" pred ispunjenom galerijom Kraljice Katarine Kosače. Roman je blizak, stvaran i jak podsjetnik na vrijednosti Domovinskog rata.

Sama autorica rekla je da je ovaj svojevrsni roman memento poginulim braniteljima u Lipanjskim zorama 1992. te da u ovoj knjizi podiže trajni pisani spomenik onima koji su dali najviše od sebe – svoje živote. Kao prilog knjizi dodane su biografije s fotografijama poginulih branitelja u vojnoj operaciji tijekom lipnja i početkom srpnja 1992. godine.

Spisateljica Anita Martinac, sa saznanjem da ne postoji cjelovit popis poginulih branitelja u operaciji "Lipanjske zore", postala je svjesna potrebe da se detaljno obrade sve općine, postrojbe i udruge povezane s ovom operacijom.

Upornim radom došla je do šezdeset sedam imena poginulih branitelja u vojnoj operaciji "Lipanjske zore" i povezanih postrojbi u razdoblju od 7. lipnja do 9. srpnja 1992. godine.

Nekako se ovom novom knjigom opet vraćam na Domovinski rat. Ovo je drugi roman o Domovinskom ratu i bez obzira što su različiti, na neki način se nadopunjuju. "Grad bez ptica" sam završila s datumom 11. lipnja. U novoj knjizi "Kreni!" objedinila sam cijele Lipanjske zore, posebno oslobađanje doline Neretve, što je svojevrsni memento poginulim braniteljima. To naglašavam zato što se sastoji od četiri dijela knjige, a meni je nekako najvažniji dio je onaj u kojem su izdvojene biografije svih šezdeset sedam poginulih i uz navođenje postrojbi u kojima su bili kada su poginuli, rekla je Martinac.

Roman "Kreni!" pisan je u tri dijela. Prvi dio uglavnom se odvija u uredu udruge branitelja, gdje spisateljica Lucija, tijekom priprema za pisanje Mementa poginulim braniteljima u povodu 30. obljetnice Lipanjskih zora, razgovara s više osoba za koje vjeruje da bi joj mogle pomoći u izvršenju ove vrlo zahtjevne zadaće u kratkom roku.

U drugom dijelu opisan je vrlo emotivan program koji je izveden na središnjoj svečanosti u prigodi 30. obljetnice Lipanjskih zora.

Kroz drugi, dramski dio, pišem o okolnostima njihove pogibije. Riječ je o dramskom tekstu koji je izveden prije dvije godine na obilježavanju tridesete obljetnice Lipanjskih zora, a izveli smo ga glumac Robert Kurbaša i ja. Javnost je već upoznata s tim prikazom. Sada se iz tog teksta razvio cijeli roman, koji je poveznica s današnjim vremenom, osvrt unatrag i unaprijed, kroz koji čitatelj treba postaviti pitanje koje ja provlačim kroz djelo. A ja ću naglasiti samo jedno od tih pitanja – ono što ovim romanom želim upitati javnost: Jesmo li zaboravili naše poginule branitelje? – istaknula je Martinac.

Roman se može prilagoditi za dramski prikaz ili snimiti kao film jer živopisno dočarava scenu, a pritom čuva dostojanstvo istine.