Književnica Anita Martinac, predstavila je svoj novi roman "Kreni!" pred ispunjenom galerijom Kraljice Katarine Kosače. Roman je blizak, stvaran i jak podsjetnik na vrijednosti Domovinskog rata.
Sama autorica rekla je da je ovaj svojevrsni roman memento poginulim braniteljima u Lipanjskim zorama 1992. te da u ovoj knjizi podiže trajni pisani spomenik onima koji su dali najviše od sebe – svoje živote. Kao prilog knjizi dodane su biografije s fotografijama poginulih branitelja u vojnoj operaciji tijekom lipnja i početkom srpnja 1992. godine.
Spisateljica Anita Martinac, sa saznanjem da ne postoji cjelovit popis poginulih branitelja u operaciji "Lipanjske zore", postala je svjesna potrebe da se detaljno obrade sve općine, postrojbe i udruge povezane s ovom operacijom.
Upornim radom došla je do šezdeset sedam imena poginulih branitelja u vojnoj operaciji "Lipanjske zore" i povezanih postrojbi u razdoblju od 7. lipnja do 9. srpnja 1992. godine.
Nekako se ovom novom knjigom opet vraćam na Domovinski rat. Ovo je drugi roman o Domovinskom ratu i bez obzira što su različiti, na neki način se nadopunjuju. "Grad bez ptica" sam završila s datumom 11. lipnja. U novoj knjizi "Kreni!" objedinila sam cijele Lipanjske zore, posebno oslobađanje doline Neretve, što je svojevrsni memento poginulim braniteljima. To naglašavam zato što se sastoji od četiri dijela knjige, a meni je nekako najvažniji dio je onaj u kojem su izdvojene biografije svih šezdeset sedam poginulih i uz navođenje postrojbi u kojima su bili kada su poginuli
, rekla je Martinac.
Roman "Kreni!" pisan je u tri dijela. Prvi dio uglavnom se odvija u uredu udruge branitelja, gdje spisateljica Lucija, tijekom priprema za pisanje Mementa poginulim braniteljima u povodu 30. obljetnice Lipanjskih zora, razgovara s više osoba za koje vjeruje da bi joj mogle pomoći u izvršenju ove vrlo zahtjevne zadaće u kratkom roku.
U drugom dijelu opisan je vrlo emotivan program koji je izveden na središnjoj svečanosti u prigodi 30. obljetnice Lipanjskih zora.
Kroz drugi, dramski dio, pišem o okolnostima njihove pogibije. Riječ je o dramskom tekstu koji je izveden prije dvije godine na obilježavanju tridesete obljetnice Lipanjskih zora, a izveli smo ga glumac Robert Kurbaša i ja. Javnost je već upoznata s tim prikazom. Sada se iz tog teksta razvio cijeli roman, koji je poveznica s današnjim vremenom, osvrt unatrag i unaprijed, kroz koji čitatelj treba postaviti pitanje koje ja provlačim kroz djelo. A ja ću naglasiti samo jedno od tih pitanja – ono što ovim romanom želim upitati javnost: Jesmo li zaboravili naše poginule branitelje?
– istaknula je Martinac.
Roman se može prilagoditi za dramski prikaz ili snimiti kao film jer živopisno dočarava scenu, a pritom čuva dostojanstvo istine.
Glas naroda
Pravi branitelji, poštena
I ja se kajem što bio od
Za vrijeme najžećih sukoba
Nažalost istina
sto se moze poduzeti mislim
Ima načina
Skupimo se i osnujmo Stranku
Nebi rekao da su bas
Nisu odbačeni sad će ih biti
zivi tkz branitelji znaju
Milion posto ste u pravu
Da li je dezerter drganče sa
Gdje je bio taj plemeniti
30 godina prosli od rata.
Svim lažnjacima, dao Bog da
Ja sam zaboravljen iako mi je
Zaboravi da si zaboravljen.
Ja sam isto ZABORAVLJEN davni
Jedino na Podbrdo u
Pozdrav svim Braniteljima ma
Ma nije meni što ja nemam
Nismo zabiravili,
Citam cesto da je taj tkz
On je bio mali. Otac je s
On je bio mali s tata pametan
Zaboravili Boga kamali
Bitno je da se iz KBC Mostar
Ovo ste i zasluzili svi u
Praviš se pametan a nemaš
A koji su toji
Tko su ti??
Kako te nije stid i sramota
Čuli vi spominjete
Vi niste bili u planu sve do
To je istina i imaju
Samo reci koji ti je to teren
I sto je najgore dezerteri