Slučaj ranjenog i nestalog Milovana Zubca

ljubuski.info

Proteklih dana su bile usijane društvene mreže i portali o slučaju koji se zbio prije 33 godine. Radi se o ranjenom Srbinu Milovanu Zubcu koji je u noći dopuzao pred kuću Kreše Vujevića i tražio pomoć.

Prenosimo neke od reakcija, a počinjemo porukom Kreši od svećenika i osobnog duhovnika i njegova prijatelja fra. Velimira Mandića:

Fra. Velimir:

"Joj, dragi Krešo, ipak ova priča nema lip završetak?! A tako bi bilo pozitivno da je sve završilo dobrim završetkom...
Ipak, nije mi jasno kako je njegova kcer znala tvoje ime kad je preuzimala auto? Netko joj je morao kazati...stoga se nameće pitanje tko zna gdje je on završio?"

Krešo:

"Fra. Velimire,
ja sam nekoliko puta davao izjave službama koje tragaju za ratnim zločinima. Jasno sam im dao doznanje da krivce ne trebaju tražiti među Ljubušacima, jer ni jedan Ljubušak nebi izabrao ubaciti žrtvu sa most na Brodu među kućama gdje je Vrioštica duboka do koljena, a samo stotinjak metara dalje Trebižat, na posami, dublji i brži ko Neretva.

Uvjerio sam se da službe koje tragaju za nestalima i stradalima ne rade svoj posao savjesno i odgovorno. Rekli su i obiteljima od Zubca da sam voljan sa njima sjesti i sve im prenijeti.

Moj je bio uvjet da na zakazani sastanak, u Međugorju poslje nedjeljne Mise, dođe netko od starijih članova njihove obitelji, - otac, majka, brat ili sestra.

Prije 15tak godina došla mu je sestra i njen muž koji je direktor pošte u Nevesinju. Sastali smo se kod crkve u restoranu Dubrovnik, sve sam im ispričao i zamolio ih da mi kažu što su njima rekli istražitelji i dokle su priveli taj slučaj. Istražitelji su im slagali da su uzeli izjavu od medicinskog tehničara našeg Vinka Primorca i zeta od mog brata Milana Vrcana vozača hitne, njih su dvojica odvezli Zubca za Split.

Odmah nakon toga njih su mi dvojica potvrdili da ih nitko nikada nije kontaktirao za neku izjavu! Ja sam iz svega zaključio da njih uopće nisu ni spominjali u službenom izvješću, jer bi te istražitelje njihovi šefovi odmah uputili u Hrvatsku da tragaju za tim slučajem, a što se njima sigurno nije išlo.

Prije nekoliko godina su me preko društvenih mreža opet kontaktirali bliži članovi Zubčeve obitelji, iskazali su želju da bi na razgovor sa mnom došle njegove dvije kćerke.
Ja sam pristao pod uvjetom da sa njima pođu njihovi muževi ili starije muške osobe iz rodbine. Naglasio sam da to bude u ljetnom periodu kad Vrcan dođe na odmor iz Njemačke, a Vinko je također bio voljan da se svi sastanemo. Eto, to je bilo i ostalo na tome, da oni iz Nevesinja jave kad dolaze.

A, ovaj susret od neki dan je ispao sasvim slučajno!"

Prenosimo izjave s društvenim mreža kako se uopće saznalo da se Milovan Zubac nije nikada vratio iz rata:

"Biljana Vasiljevic Lojpur:
Dajana, tužna priča. Znam za ovo. Prije 15_ak godina putovala sam za Tursku. Sa mnom u autobusu je bila žena iz Ljubuškog. Pitala me za tvog tatu. Bila je medicinska sestra i njen suprug je pomogao tvom tati. Bila je šokirana kada sam joj rekla da se nikada nije vratio."

"Krešo Vujević:

Da da, poštovana Biljana, dobro se sjećam kad mi se supruga vratila sa puta i to kazala svi smo bili tužni. A, tako smo se nadali da je sve dobro završilo. Tu su mi noć moji brojni Ljubušaci, koji su stali na stranu ranjenog i unesrećenog Milovana Zubca, vratili vjeru u ljude.
Sjećam se da smo sačekali da ispred ratne bolnice krene sanitet prema Splitu i svi smo u skupu svratili kod mog susjeda na kavu. Ne sjećam se datuma ali sam siguran da je bila srijeda ili petak. Jer kad smo sjedili za stolom i kad su stavili kavu ispred mene, ja sam očima tražio sat na zidu da vidim je li prošlo ponoći. Naime, u te sam dane čisto postio o kruhu i vodi, a na satu je bilo desetak minuta iza ponoći...

Ja vjerujem da postoji trag u splitskoj bolnici, mora postojati karton i evidencija o svakom pacijentu.

Biljana Vasiljevic Lojpur:

"Hvala, vam Krešo na ovom odgovoru na moj komentar. Svaka njena riječ,mi se urezala u pamćenje. Sjećam se da mi je rekla da ste veliki vjernik i da bi u svakoj situaciji postupili kao čovjek, što ste i dokazali. Sticajem okolnosti često sam putovala sa Milovanom i njegovom suprugom i poznavala sam ih dobro. I meni je u tom trenutku kada je vaša supruga,sve to ispričala palo teško. I evo posle toliko godina,da ponovo čujem tu istu priču i da čujem za vašu porodicu...
Sinoć je naš grad, djeleći ovu objavu, stekao veliko poštovanje prema vama. Čudni su putevi Božiji...
Iza Milovana su ostale supruga Đurđina,prekrasne kćerke i brojna unučad.Vaša supruga je tada isto rekla,da mora postojati trag u splitskoj bolnici. Hvala vam,ostali ste čovjek do kraja. Kažu "svi smo mi ljudi,ali težko je biti čovjek". Nadam se da će ova porodica napokon naći svoj mir.Pozdrav za vas i vašu suprugu."

Isto tako kćerka Nataša je poslala poruku brojnim portalima i društvenim mrežama koju također prenosimo:

"Nataša:

Ovim putem se zahvaljujem gospodinu Krešo Vujević za sve sto je uradio za mog oca Milovana Zubca.

Nazalost, sta je posle bilo s mojim Milovanom❤️ nikad nismo saznali.... Po svjedocenju Krese Vujevica odvezen je u ratnu bolnicu Split i tu mu se gubi svaki trag. Po stoti put molim sve ljude dobre volje ako nesto znaju da mi se jave... samo zelim Oca dostojanstveno da sahranim nista drugo mi nije vazno. Zelim i ovo da kazem. Ja ne dijelim ljude po nacionalnosti dijelim ih na ljude i neljude. Pa dragi dobri ljudi ako nesto znate...."

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari