Evo jedne priče i stvarnosti naših Lipnjana, koji su bježali od raznih diktatura ili su od gladi ili siromaštva da bi se prehranili po dalekome svijetu.
Nakon Prvog svjetskog rata sin Stojana Milićevića i brat Jakiše, naš Jozo tada još maloljetan mladić odluči dići sidro iz Hercegovine i ukrca se na brod u Splitu.
Neznajući gdje bi mogao brod uploviti, on završi u dalekom Urugvaju u Južnoj Americi, ali valja napomenuti kako su se naši ljudi znali snaći. Ovaj put problem je bio što je maloljetan i nije imao papire (on se s papirima i putovnicom od svoga starijeg brata Ivana uspio ukrcati na brod i kupiti kartu).
Umro je i pokopan u Urugvaju u 60. godini života.
Oženio se Španjolkom s kojom je imao petero djece. Lipno je saznalo da je umro tek puno kasnije. Daljina i teška vremena, na žalost, obitelj u Lipnu nije imala nikakav kontakt da bi se rođaci iz Njemačke poduzeli i stupili u kontakt 2008. godine preko raznih veleposlanstava i došli do informacija o obitelji našeg Ivana Milićevića.
Prije par godina i prošle godine je dogovoren susret u Urugvaju, gdje su rođaci iz Njemačke otišli u posjetu u Urugvaj. Da bi dočekali današnji dan, gdje nam u posjet po prvi put netko od obitelji našeg Ivana iz dalekog Urugvaju dolazi unuka Johanna Orsi Milićević u naše i njeno selo Lipno.
Dan pun emocija, zagrljaja razgovora i svega, kao da smo odrasli skupa, obišli smo i pokazali gdje su Ivanovi potomci pokopani, kuću staru gdje je rođen i živio do svoje 17. godine te joj priredili hercegovačke specijalitete da osjeti našu i njenu Hercegovinu.
Što reći još nego – ovo su priče brojnih obitelji iz sela Lipna iz kojeg je netko prije, a netko kasnije, na slične načine odlazio po dalekom svijetu od Europe, Amerike, Australije i drugih mjesta.
Glas naroda
Eto ima 25% hercegovačke krvi
Ta ne bi u Dole dosla
Je li vidjela silno smetlje
Ubrzo će joj objasnit da joj
Baš dražestno jer joj je onda
Baš lijepa priča.
Ne kvari komentare sa
Ne vidim Lepicu na slici,
Lepica je u Zadre Hrvatski
Dašta, komandant Lepica
Pa sta je on kriv sto ima
Nitko od Udbaša iz bliže i
Ma u redu je to primati
Istina je za plakati posebno
Ljubomora je to