Iz Ministarstva pravde BiH su naveli kako nisu zaprimili predmet s imenom zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH Zorana Galića, koji je prebjegao u Hrvatsku, a obuhvaćen je istragom u predmetu zbog primanja dara i zlouporabe položaja dok je bio direktor Granične policije BiH.
Iz Ministarstva pravde BiH podsjećaju da u predmetima međunarodne pravne pomoći, sukladno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, nikada ne postupaju samoinicijativno, već isključivo na zahtjev mjerodavnih pravosudnih ili policijskih tijela.
Ističući da u njihovom računarskom sustavu ne postoji predmet s Galićevim imenom, iz Ministarstva pravde navode kako će, ako i kad taj predmet bude zaprimljen, postupati sukladno zakonu i važećim ugovorima.
Međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima podrazumijeva i postupke izručenja a prema sporazumu između Hrvatske i BiH, Galić ne bi trebao biti zaštićen u susjednoj zemlji.
Naime, 2012. godine je potpisan, a 2013. godine raticiran, Ugovor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske o izručenju. U njemu se navodi da će u skladu s ustanovljenim protokolima ove dvije zemlje izručivati osobe od interesa.
Treba reći da Galić ima dvojno državljanstvo, odnosno i hrvatsku putovnicu, ali član 7. ugovora između BiH i RH kaže da to nije prepreka.
"Izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog gonjenja dopustit će se ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim Ugovorom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obje države ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna", piše u članu 7, stavu 1 ovog međunarodnog ugovora.
Zoran Galić se, prema informacijama koje su dostupne, tereti za izvršenje kaznenih djela: primanje dara i drugih oblika koristi i zloporaba položaja ili ovlasti, u razdoblju dok je obavljao dužnost direktora Granične policije BiH. Drugim riječima, ispunjava uvjete koji se navode u Ugovoru o izručenju.
Također, brojni su spominjali slučaj Zdravko Mamić, koji se u BiH "krije" iako u Hrvatskoj protiv njega postoji pravomoćna presuda. Ovdje vrijedi istaći da se Ugovor o izručenju ne primjenjuje retroaktivno, što znači da se ne može tražiti izručenje Mamića zbog kriminalnih radnji, koje su se većinom dešavale prije nego što je ugovor potpisan.
Što se tiče formalnog zahtjeva koji se mora poslati u Zagreb, član 2, stav 1 ovog ugovora kaže: "Nadležni organi država ugovornica u provođenju ovog Ugovora komuniciraju pismenim putem i to putem ministarstava nadležnih za poslove pravosuđa."
Dakle, nadležnost je na Ministarstvu pravde BiH, odnosno na ministru Davoru Bunozi, na kojem leži obaveza službene komunikacije sa kolegom iz Hrvatske oko potencijalnih izručenja, uključujući i Galićevo.
Ako se procedure obave na pravilan način, odluka će biti na hrvatskim pravosudnim tijelima.
