Je li to nema struje na mostarskom sveučilištu?

Uvijek me je zanimalo što to ljude privlači kod maltretiranja, lopovluka... Odgovor je novac. Doduše, u ovom slučaju i jedna partija, podijeljena na nekoliko njih, ali dobro.

Zašto su profesori u Mostaru tako nepošteni prema studenitma? Pa zato što su većinom obični kriminalci i lopovi. Mostarsko je sveučilište najveća praonica novca na ovim prostorima, a možda i šire. Pa kako će se onda profesori koncentrirati na studente i svoji znanstvenu djelatnost, kad svakodnevno smišljaju raznorazne kriminalne radnje.

Počet ćemo redom, s jednom laganom računicom:

  • broj studenata – pruzeto sa Zavoda za statistiku
  • broj studenata koji plaćaju školovanje – procjena 40%
  • prosječna školarina za jednu godinu (2 semestra) – 1200 KM
godina 06/07 07/08 08/09 09/10
br.studenata 6256 6993 7767

8298

placaju 2502,4 2797,2 3106,8 3319,2
         
ukupno skolarine 3002880 3356640 3728160 3983040
ukupno po godinama 3002880 3356640 3728160 3983040
         
ukupno nakon 4 godine 14070720  

 

 


Dolazi se do nevjerojatne brojke od 14 milijuna maraka. U ovu računicu nisu ubrojene rate županija s hrvatskim predznakom koje one uplaćuju Sveučilištu, a u donosu na broj svojih studenata. Također nisu računati troškovi upisnina, prijava ispita, i drugo. Nije potrebno komentirati. Idemo dalje. Jedan od najvećih kriminala jest poduprt i od Republike nam Hrvatske.

Hrvatska vlada je prije par godina, u sklopu projekta pomoći razvoju Sveučilišta u Mostaru, odobrila 360 milijuna kuna za adaptaciju, izgradnju i opremanje objekata kampusa jedinog sveučilišta u BiH koje nastavu izvodi na hrvatskom jeziku. Međutim, Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa dopustili su da se javni natječaj koji je raspisalo Sveučilište u Mostaru za izbor tvrtke koja bi trebala realizirati projekt pretvori u farsu, prvorazredni skandal i izglednu zlouporabu i šverc novca hrvatskih poreznih obveznika. Posao projektiranja i izvođenja građevinskih radova u Mostaru dobila je splitska trgovačka kuća Brodomerkur, čija je ponuda gotovo 300 tisuća kuna bila lošija od ponude poznatog splitskog građevinara Konstruktor-inženjeringa s partnerima. Cijela priča je još dramatičnija jer je presudnu ulogu u lobiranju za izbor splitskog Brodomerkura, u vlasništvu širokobriješkog tajkuna Mirka Grbešića, kao najboljeg ponuditelja, a potom i u pritiscima i prijetnjama na ostale sudionike natječaja da odustanu od prigovora i žalbe, imao Stipe Mamić, pomoćnik za financije ministra znanosti, obrazovanja i športa Dragana Primorca. Većinski vlasnik Brodomerkura je 2004. postao Mirko Grbešić, iz Širokog Brijega, prvi susjed tadašnjeg rektora Frane Ljubića. Grbešić je otkupio dionice malih dioničara i tadašnjih članova uprave Brodomerkura, nakon dugotrajnog rata za dionice, uz veliku pomoć dugogodišnjeg direktora Brodomerkura Ante Letice, a potom i 26-postotni udio Nove banke. Grbešić danas ima u vlasništvu čak 92 posto Brodomerkurovih dionica. Osim toga on je vlasnik trgovačkog poduzeća Mepas iz Širokog Brijega, većinski vlasnik Saponije iz Osijeka i tvornice slatkiša Koestlin iz Bjelovara. Grbešić je sada u prilici dobiti posao izgradnje sveučilišnog kampusa u Mostaru u idućih osam godina, vrijedan 49 milijuna eura.

I nije tu gotovo s Grbešićem. Novi vlasnik Stare bolnice u Mostaru je također širokobriješki poduzetnik Mirko Grbešić. Naime, na otvaranju ponuda za kupovinu bolnice, čiji se kapaciteti uskoro sele u velebno zdanje nove bolnice na Bijelom Brijegu, Grbešićeva tvrtka Brodomerkur iz Splita dala je najbolju ponudu za te prostore. Brodomerkur će za kupovinu bolnice platiti 12 milijuna i 102 tisuće maraka. Zanimljivo je da je i druga ponuda za kupovinu Stare bolnice bila Grbešićeva i to u ime tvrtke Mepas, a bila je nešto niža od ponude Brodomerkura te je iznosila 12 milijuna i 83 tisuće KM. Osim te dvije, drugih ponuda za kupovinu bolnice nije bilo.

Stara bolnica kupljena je uz pomoć ravnatelja bolnice dr. Kvesića. I on je zanimljiv: Dr.sc Ante Kvesić došao je u Mostar i sve titule kupio od prof.dr. Vučka iz Rijeke. Osnovao je fakultet, gdje Ljerka Ostojić naplaćuje svoju "anatomiju", dok njen muž Zdenko ocu Vilima Primorca izdaje lažnu potvrdu da mu otac nema nogu. Za uzvrat Vilim je dr.Zdenku omogućio kupnju automobila bez carine. Zdenko Ostojić, ortoped ima viletinu u Mostaru u Barama. Ledja mu čuvaju Kvesić i uvaženi Jozo Muselimović. U Splitu ima jahtu, stan... Ostojićevo maslo je bilo da iz Mostara otjera najkompetentntnijeg stručnjaka iz oblasti dječje kirurgije doc. dr. Zdravka Trolića, koji je svoje znanje prezentirao u Francuskoj, Rusiji... Da ne bude zabune, dr.Kvesić je prodekan za nešto na fakultetu medicine na kojem je dekanica upravo spomenuta Ljerka Ostojić.

Nisu samo oni u pitanju. Filozofski fakultet je priča za sebe, a njgova dekanica Juka, opet za sebe.

Posebno je zanimljiva i situacija na ekonomskom fakultetu. Naime prije par godina dekan Ekonomskog fakulteta Ivan Pavlović je ponovno izabran za dekana Ekonomskog fakulteta (par mjeseci prije punih 65 godina kad bi morao otići u mirovinu). Sve je omogućio tadašnji tajnik Sveučilišta (Marinko Jurilj) koji daje tumačenja zakonskih odredbi kakva njima odgovaraju, a Upravno vijeće im to sve potvrđuje.  Na čelu Upravnog vijeća tada je bio spomenuti dr. Ante Kvesić, ravnatelj Kliničke Bolnice Mostar koji godinama za bolnicu kupuje lijekove od svoje tvrtke ''Melifico'' (formalno se više ne vodi kao vlasnik), a tu mu je desna ruka Brano Markić (tadašnji prodekan za financije na Ekonomskom fakultetu, sadašnji dekan) koji od svojih firmi ''Antonio Comerce'' i ''AC Oil'' kupuje uredski materijal i gorivo za potrebe Ekonomskog fakulteta i Sveučilišta (sam od sebe kupuje ili sam sebi plaća novcem poreznih obveznika). Pavlović i Markić su na Ekonomski fakultet zaposlili sedam inženjera u funkciji profesora (među njima Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH i aktualnog rektora Vladu Majstorovića) da obučavaju ekonomiste. ZNA SE tko im je svima mentor i vođa ''invetivnog tima'': osoba s najviše optužnica za gospodarski kriminal i zlouporabu položaja na ovim (i širim) prostorima - Dragan Čović.

Gostujući profesori su također gadan problem. Sa svojim dekanima dogovaraju honorare, a u Mostar dolaze češće zbog ljubavnica nego zbog predavanja, a da ne spominjem kako vrlo često znaju nedolično uspoređivati mostarske studente s onima na njihovim matičnim fakultetima (Zg, St, Ri) i tako ih omalovažavati.

Kriminal se također događa i svake godine pri slanju novčne pomoći Hrvatske Vlade za naše Sveučilište. Uz to, svaki dekan ili dekanica zaposšljavaju svoje rođake, prijatelje, stranačke kolege.

Možda čudno, ali ima i studenata koji se bave kriminalom. To su oni u krovnoj studentskoj organizaciji i njenim podružnicama – Studentskom zboru. Studenstki zbor u Mostaru je osnovan u jednaku svrhu kao i zagrebački. Evo o zagrebačkom:

Krajem devedesetih godina osnovano je predstavničko tijelo studenata nazvano Studentski zbor na razinama pojedinih sveučilišta kako bi se zakonski osiguralo studentsko predstavljanje u radu i upravljanju samih sveučilišta. Studentski zborovi su tako postali i direktni proračunski korisnici sa samostalnim raspolaganjem novca u milijunskim iznosima kojima su raspolagali i dijelili za rad studentskih organizacija. Vrlo se brzo ispostavilo da je potrebitost za kvalitenim studentskim predstavljanjem i nadasve plemenita ideja zloupotrebljena i zasjenjena s mogućnošću i moći raspolaganjem novcem. Pozicije u studentskim zborovima su tako postale moćne pozicije putem kojih se moglo kontrolirati velike količine novca i stvarati političke karijere. Ubrzo su njima zavladali ljudi pronikli negativnom selekcijom, većinom propali studenti podložni korupciji i željni političkih karijera došli su na položaje gdje su sami sebi i svojim lojalnim prijateljima mogli dijeliti milijunske iznose. Dobar dio studentskih predstavnika s početka desetljeća koji su se provlačili po medijima niti danas nisu diplomirali. Studenti tada, a i zadnjih godina troše na stotine tisuća kuna na mobitele, plaćaju PR agencije, financiraju vlastita privatna putovanja i tulumarenja po Europi pod izlikom međunarodne suradnje te se ne bave svojim osnovnim poslom studentskim predstavljanjem. No ono najgore, novac namijenjen projektima studentskih udruga ne završava u pravim rukama, onih s najboljim projektima, već u rukama poslušnih i podobnih. I danas se u akademskim krugovima prepričava projekt ljetne studentske lige u jednom ledenom sportu na Visu kojem je odobren novac od zbora.

Kako otac, tako i sin, reklo bi se. Ista je stvar u Mostaru.

Evo još jedan izračun. Svake godine svaki student mora uplatiti 10 KM za financiranje SZ-a:

     

 

 
godina

06/07

07/08 08/09 09/10
br.studenata 6256 6993 7767 8298
placaju 6256 6993 7767

8298

   

 

   
ukupno skolarine 62560 69930 77670

82980

ukupno po godinama 62560 69930 77670 82980
         
ukupno nakon 4 godine 293140      

Opet jasna računica. Nekih 300 000 samo od studenata, a gdje su sponzori, itd. A što studenti plaćaju? - Najčešće studijska putovanja u daleke zemlje za članove, njihove tulume, fešte, mobitele. Opće je poznato da organizator recimo brucošijade (redovito netko iz fakultetske podružnice) besplatno pije, časti, i/ili dobiva proviziju od gazde kafića u kojem se održava fešta. A u SZ-u mjesta imaju samo sinovi i kćeri dekana, profesora, tajkuna, uglavnom HDZ-ovaca. A i većina članova SZ-a su mlade nade HDZ-a. Tako recimo, izvjesni Marko Ostojić, sin Ljerke i Zdenka Ostojića, predsjednik SZ-a podružnice medicinskog fakulteta i koordinator za međunarodnu suradnju kako pri SZ-u tako i pri (doslovno) svom fakultetu, u svom listu PULS (koji tiska SMART firma, nekako, ali ne znam kako povezana s nekim od bivših članova uredništva) piše o tome kako je sam sebe izabrao za razmjenu u neku daleku zemlju, ali navodi kako je nestrpljivo očekivao odgovor na prijavu.

Ima i studentski centar svoju priču. Na čelu mu je Dragan Mikulić koji recimo zahtjeva da on izabere člana Upravnog vijeća, izvjesnog Vidovića iz posavske županije, iako to prema dokumentima ne smije. Inače, vrlo zanimljivo (iako ne impliciram ništa) jest to da i u zagrebačkom centru postoje dva čovjeka s dva ista prezimena: Vidović (direktor)  i Mikulić (visoko pozicioniran u jednoj podružnici).

I sad je zanimljivo kako pronaći ove osobe i nešto o njima:

  • Ime Prezime HDZ u Google ili
  • Ime Prezime lopov u Google

Naravno, nije tu kraju, nije to sve, ali za prvi članak je dovoljno da se stekne dojam o tome tko kome što.

Sad vi meni recite: je li to nema struje ili je to SUMRAK?

mostar.univers

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari