BiH nedostaje molera, bravara, kuhara...

Na tržištu rada sve je teže pronaći majstore, vozače, kuhare, konobare. Većina njih, zbog niskih plaća, napustila je našu državu. Pa sada za ovim zanimanjima vape i poslodavci i građani.

Za pomoć u molerskim radovima, Samir Omić davao je dnevnicu i do 100 KM. Ali odziv je slab. U poslu mu je samo pomagao osamdesetogodišnji susjed. A nije da nije nudio posao i mladima.

Neće nitko

“Ali su neodgovorni, neće da dođe. Jedan dan dođe, drugi dan ne dođe. Prisiljen si sam ići raditi”, kaže moler, Samir Omić.
Sa istim problemom suočava se i sarajevski stolar Salko Krešo, koji se ni u umirovljeničkim danima ne odriče posla:
“Neće nitko ništa, neće ni da pomogne. Obišao sam pola svijeta, tu sam imam svoju radnju. Ne znam živ šta ću od mušterija, a 75 mi je godina, a 15 godina u mirovinii, i to ne mala, velika mirovina.”

Da je sve teže pronaći majstore za ‘kućne’ kvarove, svjedoče i građani:

“Inače nema nijedan majstor da valja, malo ih je, preskupi su. I što se tiče električara i molera i ovog za pločice”, kaže jedna sugrađanka.
“Opet, oni samouki, nekog kova starijih godina, oni ko nešta znaju. Ovo ostalo ništa”, dodaje druga.
A osim majstora, na tržištu rada između ostalog, nedostaje i kuhara, vozača, IT stručnjaka, konobara.

Stipendije za deficitarna zanimanja

Kako bi se za deficitarna zanimanja odlučio što veći broj mladih ljudi, kao vjetar u leđa u KS, resorno ministarstvo daje stipendije u vrijednosti od 1300 KM za 335 učenika.

“Odlučio sam se za smjer elektroničar telekomunikacija. Većinom su svi željeli viši smjer, višu školu, gimnaziju, ekonomsku. Ja sam bio realan, zadovoljan sam sa ovim smjerom, jer više volim programiranje”, kaže Alen Žiko, učenik Željezničkog školskog centra.

“Mi na CNC strojevima imamo programe po kojima radimo razne oblike materijala, vršimo obradu materijala i rezanje materijala”, priča učenica Srednjoškolskog centra “Nedžad Ibrišimović” iz Ilijaša, Ajla Huseinović.

Pozitivna, dosadašnja iskustva

Ovo je već treća godina otkada se dodjeljuju stipendije za sva tri razreda trećeg stupnja srednjoškolskog obrazovanja. Direktori školskih ustanova kažu da je ovo odličan vid stimulacije.

“Moram priznati da sam veoma sretna da je sve veći interes kompanija na tržištu za profilima koje moja škola školuje. Nadam se da će tako ostati. Većina njih se zaposli u kompanijama”, kaže direktorica Srednje škole metalskih zanimanja, Irma Behlulović.

Polako se povećava broj učenika, koji su ostvarili bolji prosjek, a koji upisuju spomenute smjerove. U tom pravcu, povećavat će se i upisne kvote na spomenutim deficitarnim zanimanjima.

“U obrazovanju se ništa ne može mijenjati brzo, mi tu imamo ustaljene prakse i kvote koje su od ranije naslijeđene, ali mi lagano povećavamo i mijenjamo ono što se nekad podrazumijevalo da se ravnomjereno napravi distribucija na sva zanimanja, to već više nije trend u svijetu i mi ćemo to morati promijeniti”, navodi Naida Hota – Muminović, ministrica odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo.

Ipak sve češće svjedočimo da se mladi ljudi pri izboru profesije, ne vode potrebama tržišta rada. I dok imamo sve više ekonomista i pravnika, sve je manje majstora koji žele uzeti alat u ruke.