Ustavni sud RH presudio kako pripadnici HVO-a imaju pravo na invalidninu

Ustavni je sud u Hrvatskoj prihvatio je ustavnu tužbu bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Ive Lamešića i ukinuo pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda koji je tom bivšem pripadniku HVO-a odbio priznati prava i povlastice koje uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici Oružanih snaga RH. Ustavni je sud odlukom u slučaju Lamešić širom otvorio vrata prihvaćanju i desetina ostalih identičnih ustavnih tužbi bivših pripadnika HVO-a koje čekaju na rješavanje pred tim sudom. Ona je, dakle, samo prva u nizu takvih odluka koje će na Ustavnom sudu uslijediti.

Troje sudaca bilo protiv

Odluka Ustavnog suda u slučaju Lamešić donesena je 20. prosinca prošle godine i nosi potpis Snježane Bagić, zamjenice predsjednika Ustavnog suda. Nije usvojena jednoglasno, nego većinom glasova. Od 11 ustavnih sudaca koji su bili na toj sjednici osam je glasalo za nju, dok su troje - Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović - glasovali protiv te napisali izdvojeno mišljenje u kojem tvrde da je odluka koju je Ustavni sud većinom glasova donio - protuustavna i protuzakonita.

Ivo Lamešić je jedan od desetak tisuća pripadnika HVO-a kojima je u razdoblju od 1997. do smjene HDZ-a s vlasti 2000. tadašnje Ministarstvo obrane dodijelilo status ratnih vojnih invalida (RVI). Oni kojima je taj status dodijeljen dobili su ga na temelju navodnog ranjavanja na južnom bojištu 1993. i 1994. godine, nerijetko na istom mjestu i istog datuma. Svima su invalidnost stečenu u ratu, kao i stupanj invalidnosti potvrdile liječničke povjerenstva iz BiH, a MORH ih je bez ikakve provjere potvrdio. Većinu tih rješenja potpisali su tadašnji visoki dužnosnici MORH-a, general bojnik Ljubo Ćesić Rojs i general, u to doba stožerni brigadir, Marinko Krešić, koji je bio na čelu personalne uprave MORH-a. General Rojs će kasnije tvrditi da je to bila politička odluka tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška kojom se željelo pomoći pripadnicima HVO-a.

Iz odluke Ustavnog suda vidljivo je da je i u slučaju Ive Lamešića, pripadnika postrojbe HVO-a iz Orašja u Bosanskoj Posavini, službenu prijavu o njegovu ratnom stradavanju 26. veljače 1997. potpisao tadašnji zapovjednik Specijalne postrojbe MORH-a, general bojnik Ljubo Ćesić Rojs. Prema Rojsovoj prijavi, Lamešić je u ljeto 1993. stradao "na južnom bojištu" tako što je stao na nagaznu minu, koja mu je raznijela stopalo i polomila obje potkoljenice. Liječničko prvostupanjsko povjerenstvo iz Orašja Lamešiću je još 1996. izdalo potvrdu o trajnom stopostotnom invaliditetu, a MORH mu je u svibnju 1997. na temelju Rojsove prijave o ranjavanju "na južnom bojištu" i bez propitivanja valjanosti potvrde liječničkog povjerenstva iz Orašja dao status stopostotnog ratnog vojnog invalida, "koji je od 1. svibnja 1992. do 30. lipnja 1996. sudjelovao u obrani suvereniteta RH". Potvrda MORH-a koja se Lamešiću izdaje radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu u Hrvatskoj nosi potpis tadašnjeg načelnika personalne uprave MORH-a, stožernog brigadira Marinka Krešića.

Nikad uručene odluke

Oko desetak tisuća ovakvih odluka o dodjeli statusa RVI koje je MORH krajem devedesetih "naštancao" pripadnicima HVO-a nikada nisu službeno uručene. Nakon poraza HDZ-a na izborima i smjene vlasti 2000. vjerojatno bi i ostale u arhivima MORH-a da dio tih rješenja, točnije njihovih kopija, nije 2002. na misteriozan način "iscurio" iz MORH-a. Dio pripadnika HVO-a je na temelju tih rješenja počeo dizati tužbe protiv Hrvatske tražeći da im hrvatska država prizna sva prava koja imaju i hrvatski ratni vojni invalidi pripadnici hrvatskih Oružanih snaga, a to znači ne samo braniteljsku mirovinu nego i ostala financijska prava koja taj status osigurava: osobnu invalidninu (koja u slučaju većeg stupnja invaliditeta može bit veća i od mirovine), dodatak na tuđu njegu i pomoć, ortopedske dodatke, stambeno zbrinjavanje... Kao odvjetnici koji su zastupali HVO-ovce u tužbama protiv hrvatske države pojavili su se pravnici koji su 90-ih bili zaposleni u MORH-u, ali su nakon 2000. dali otkaze i otvorili odvjetničke urede. Jedan od njih, Mate Knezović, zastupa pred sudovima i Ivu Lamešića, ali i desetine drugih pripadnika HVO-a.

Nakon povratka HDZ-a na vlast početkom 2004. tadašnju Vladu Ive Sanadera i njegovu ministricu branitelja Jadranku Kosor dočekao je i problem tužbi koje su u sve većem broju protiv države počeli podnositi pripadnici HVO-a koji su u rukama imali MORH-ova rješenja iz 90-ih o statusu ratnog vojnog invalida. Svjesna prijetnje po hrvatski državni proračun, Sanaderova Vlada 1. lipnja 2006. sklopila je međudržavni ugovor s BiH. Taj je ugovor sadržavao svojevrsni "džentlmenski dogovor" s pripadnicima HVO-a: Hrvatska im se obavezala isplaćivati braniteljske mirovine (i danas hrvatsku mirovinu, prema najnovijim podacima HZMO-a, prima 6.766 bivših članova HVO-a, u prosječnom iznosu od 3.803 kune), ali ne i ostala financijska prava koja s osnove invaliditeta uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici hrvatskih Oružanih snaga, kao što su osobna invalidnina, naknada za tuđu njegu i pomoć, ortopedska pomagala, stambeno zbrinjavanje i slično. Prema međudržavnom ugovoru iz 2006. vlasnici MORH-ovih rješenja o statusu ratnih vojnih invalida iz redova HVO-a ta invalidska prava ostvaruju u BiH, prema tamošnjim zakonima.

Međutim, Lamešić i više stotina propadnika HVO nisu bili zadovoljni onim što im je osigurano ugovorom s BiH iz 2006. pa su "nedžentlmenski" nastavili s tužbama protiv Republike Hrvatske.

Kad je 2012. SDP-ovac Fred Matić preuzeo dužnost ministra branitelja, u Ministarstvo su počele pristizati presude s milijunskim iznosima kojima sudovi pripadnicima HVO-a priznaju pravo na zaostale invalidnine i druga davanja temeljem MORH-ovih potvrda iz devedesetih.

Milanović 'presjekao' dotok presuda

Da bi zaustavila dotok presuda koje bi državni proračun izložile nepredviđenim i velikim izdacima, Vlada Zorana Milanovića u Zakon o pravima hrvatskih branitelja u prosincu 2012. ugradila je novi članak 42. prema kojem će se ništavnim proglasiti svako MORH-ovo rješenje o priznanju statusa ratnog vojnog invalida osobama "koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske". Do kraja 2013. Ministarstvo branitelja je na temelju tog članka provelo reviziju MORH-ovih rješenja iz 90-ih kojima su statusi ratnih vojnih invalida podijeljeni pripadnicima HVO-a i proglasilo ih nezakonitima, uz obrazloženje da članovi HVO-a nisu sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i na nalaze se u registru hrvatskih branitelja.

Pripadnici HVO su u siječnju 2014. zatražili ocjenu ustavnosti te zakonske odredbe, tvrdeći da je protuustavna jer im se njome retroaktivno oduzimaju status i prava dodijeljeni devedesetih. Ustavni je sud, međutim, četiri godine taj zahtjev držao u ladici, da bi 2018. postupak ocjene ustavnosti obustavio uz obrazloženje da sporna zakonska odredba više nije na snazi jer se od studenoga 2017. primjenjuje novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja.

Upravni sudovi, međutim, pogotovo nakon donošenja novog "Medvedova" Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz 2017., zatrpavani su pojedinačnim tužbama bivših pripadnika HVO-a kojima je Ministarstvo branitelja 2013. poništilo status ratnih vojnih invalida. Suočen s velikim prilivom njihovih tužbi, Visoki upravni sud je 23. rujna 2020. donio oglednu presudu u kojoj je zauzeo pravno stajalište da status hrvatskog ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj ne mogu imati osobe koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nisu u registru branitelja. Slijedom tog stava, Visoki upravni sud u protekle dvije godine donio je više desetaka, a pojedini izvori tvrde i više stotina pravomoćnih presuda kojima su odbijene tužbe pripadnika HVO-a protiv hrvatske države. Među njima je u tužba Ive Lamešića.

Ustavni sud, međutim, u svojoj odluci kojom usvaja Lamešićevu ustavnu tužbu i ukida pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda ističe da radi zaštite načela dobrog upravljanja i u općem interesu, država može ispravljati svoje greške "čak i onda kad su te greške posljedica njezina vlastitog nemara", ali to mora učinit dosljedno i pravovremeno. U ovom slučaju, ističe se u odluci većine u Ustavnom sudu, država to nije učinila na vrijeme pa je povrijedila načelo stečenih prava i legitimnih očekivanja građana, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud u odluci ističe i da Visoki upravni sud, odbijajući Lamešićevu tužbu protiv države, nije uzeo u obzir da je u studenome 2017. stupio na snagu novi Zakon o pravima branitelja, u čijem 139. članku stoji da će se zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su ostvarili status HRVI i pravo na osobnu invalidninu.

Troje sudaca oštro objasnilo zašto se protive

Troje ustavnih sudaca, Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović, u svom, vrlo oštrom, izdvojenom mišljenju ističu da je pravni stav većine sudaca Ustavnog suda pravno neodrživ i neustavan!

Pri nadležnosti proizlaze iz statusa i to je osnova pravne države, ističu. Ako je status, a u ovom slučaju je riječ o statusu ratnog vojnog invalida, ostvaren greškom, namjernom ili nenamjernom, gubitak statusa mora značiti i gubitak beriva koja iz statusa proizlaze. Govoreći o posljedicama odluke Ustavnog suda u slučaju Lamešić, troje ustavnih sudaca pišu:
Što bi nakon ove odluke većine trebao napraviti Visoki upravni sud, teško je i zamisliti. Na njima je da odluče o pravnoj osnovi isplate, dok im zakon na koji ih upućuje Ustavni sud govori: baš vas briga za pravnu osnovu, plaćaj i šuti.

A zakon na koji u svojoj odluci upućuje Ustavni sud je Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz 2017. (tzv. Medvedov zakon) ili, preciznije, članak 139. tog zakona, u kojem se navodi da državljani RH pripadnici HVO-a koji su u Hrvatskoj ostvarili pravo na isplatu osobne invalidnine imaju pravo na nastavak korištenja tog prava i nakon stupanja na snagu novog zakona iz 2017. Iz navedenoga izdvojenog mišljenja prilično je jasno da troje ustavnih sudaca i tu odredbu Medvedova zakona na koju se poziva Ustavni sud smatraju - neustavnom.

Kako se neslužbeno doznaje, suci Visokog upravnog suda prilično su konsternirani odlukom Ustavnog suda u predmetu Lamešić. Na Visokom upravnom sudu nisu mogli odgovoriti na pitanje koliko je točno presuda taj sud donio, a kojima je odbio tužbe bivših pripadnika HVO-a protiv države. A sve su one, odlukom Ustavnog suda u slučaju Lamešić, dovedene u pitanje. S tog su suda pojasnili kako statistiku ne vode prema tome tko je podnio tužbu, već po vrstama predmeta. Pojašnjavaju da nisu sve tužbe bivših pripadnika HVO-a niti dospjele do Visokog upravnog suda, jer je dio njih postao pravomoćan na prvostupanjskim upravnim sudovima.