Asfalt do groblja bolji nego do škole

ljubuski.info

Kao i sve moje ranije kolumne i ova je temeljena na osobnom iskustvu i saznanjima i nastala sa željom da dođe do čitatelja, radi općeg dobra.

"Otrovne strelice" nisu slučajnost.

Da, postoji sigurno neka vrsta kolektivnog grijeha.
Kuda vodi samostalno ispravljanje grijeha koje je praktično teško stići ispraviti, ako su u počinjenje ili zataškavanje istog uključeni i drugi ili skoro cijela neka zajednica ili društvo?

Naš grijeh, naš grijeh, naš prevelki grijeh

Drugim riječima, jesmo li svjesni da smo krivci ili supočinitelji grijeha ili nekih kaznenih djela ukoliko šutimo, ne ukazujemo, ne reagiramo?
Trebali bismo biti svjesni. Međutim kako dolazi do ovog stanja u društvu da se ponašamo kao da nismo svjesni, da nista ne poduzimamo.
Sustavno nam je iz ruku izbijena mogućnost djelovanja u smjeru pravednog i dobra za pojedince, skupine i na kraju cijeli narod. Bezbroj puta čula sam kako ne vrijedi nešto prijaviti na tužiteljstvo, jer će "prijava završiti u ladici".
Iako sam imala nekoliko prilika nisam to činila. Moj cilj nije bio progoniti nekoga, već mirnim putem doči do pravednog rješenja i ukazati na posljedice neispravljanja pogrešaka. Koštalo me to vremena, snage i izlaganja sramoćenju od strane tih što se tim putem sele iz fotelje u fotelju.
Isti su nastavili činiti pogreške.
Iz brojnih iskustava u obraćanju ljudima koji znaju, doživjela sam da to znanje kriju ili ne koriste na pomoć drugome, čak ni žrtvi.
Vrh je to da se dopusti da žtva ispadne krivac i podnese kaznu. Moje novije iskustvo.

Prije par godina uradila sam nešto misleći, točnije znajući da nije ništa loše, jer su, na kraju krajeva, sve popratili i odobrili službenici jedne institucije, a cilj je bio pomoći jednoj osobi (obitelji) na moj vlastiti rizik.
Kada se ta ista institucija obratila na tužiteljstvo i ja pozvana na ispitivanje, najčešće pominjana rečenica bila je:
Neznanje vas ne štiti od krivnje i
Zašto niste pitali da vam se pojasni?

Sada kada mjesecima (godine su već u pitanju), pitam i tražim informacije i pojašnjenja svi opet šute.
Kad ne pitaš ono što oni trebaju znati, možeš biti kriv. Kada ih pitaš šute.
Tipična klopka za običnog čovjeka. Pa zar sam ja i moje uništenje nekome toliko bitna. Evo sam "emigrirala" kako ne bih nikome smetala.
Opet kao nekada kada sam "tražila pravdu" i nisam je pronašla zbog fenomena zvanog šutnja administracije.
Kriju znanje. Kriju istinu.
Tako pomažu stvarnim počiniteljima nedjela, a osudili bi nevinog ili manje krivog. Treba li ih prijaviti? Ma kome?
Tužitelj te tuži, tužitelj te sudi.

Prestrašno je to. Čovjek kada je za nešto optužen bio prav, kriv ili kriv iz neznanja, pođe osjećati sram i povlači se ukoliko osjeća da druga strana koja ga goni ili koja mu je to namjestila krije istinu i podatke o samom djelu. Dok taj isti ne osjeća ni sram ni strah, jer ga štiti sustav. Ima tu često i nestručnosti i neznanja, ali u koga je žezlo taj vlada, taman bio i nestručan i neznalica. Ukoliko pak ima znanje taj je moćan i pravo i krivo raditi kad je na takvom mjestu, taj može biti opasan.
Uzalud ukazivati. Ja neznalica njima koji trebaju znati trebam ukazivati i rješavati slučaj? Tko je tu onda kriminalac?
Ako se pak tada čovjek obraća za pomoč i doživljava osudu još prije suda, trebao bi shvatiti već da je u opasnosti. Ukoliko ustraje ili se usprotivi stvara neprijatelje, jer svi sada moraju braniti sebe, podmetanja ili svoje namjerne ili nenamjerne propuste. Nakon toga logično je da čovjek osjeća i strah.
Mislim da su to osjećali ljudi koji su u neka davna vremena emigrirali iz naših krajeva.
Ja sam već vani pa ne mogu emigrirati, ali osjećaj sam doživjela.
Nerijetko odvjetnici ne mogu klijentu jamčiti pravedno suđenje i svi se danas nečega boje. Čast izuzecima. Posebno se boje istine.
Jer istina bi mogla razotkriti razna nedjela skrivena iza ovih sitnih prekršaja za koje se ljude gonja, čiji predmeti ne završe u nekoj dubokoj mračnoj ladici.

Ne, ovo nije priča o gospodi Mamićima. I Dinamu.
Ovo će možda biti priča ili knjiga o gospodi koja pokušava uništiti mene i moju kuću. Logično bi bilo da se bojim. Pa bojim se. Ali ako pustim da me pobjede bez borbe svojim neznanjem ili propustima ili površnošću protiv moga znanja ili kriminalenjem onda mi mogu još više škoditi i plašiti me. Neću smjeti ni do kuće kod Širokog, kamoli do Međugorja.
Trebam i pomoć, ali kome vjerovati kada te onaj kome si pomogao hoče ukopati?
Kada ti je jamu iskopao i klopku napravio uz pomoć "svojih ljudi".

Osoba (obitelj) kojoj gore pominjani pomažu imati će materijalno više, ali mira nikada.
Ljudi, službenici koji su joj pomogli neka me sanjaju dok su živi. Neću ih imenovati, ni ne znam ih, zna ih tužiteljstvo.
Puno snage trebam za ove borbe da obranim svoje. Ali pobjeda će biti veličanstvena i tim veća što je vodi obična "žena iz kužine". Ali priznajem imala sam od koga učiti.
Pobjeda je u stvari već hrabrost ne priznati krivnju pod pritiskom i ustrajati u obrani sebe i svoga bez obzira na ishod.
To su činili branitelji. I oni su mnogi do danas obespravljeni. Ima ih koji umiru da nemaju ni grobno mjesto u zemlji za koju su bili spremni dati život i dali zdravlje. Zemlji u kojoj groblje od sto grobnih mjesta ima materijalnu vrijednost preko milijun maraka, a škola u istom selu oko sto tisuća možda. I nema tvornicu od milijun maraka kako bi ljudi ostali živjeti u mjestu. Asfalt do groblja bolji nego do škole. Treba znati čitati znakove, a tako je lako kad se želi.

Put do znanja nije popoločan kao do groblja, a sami smo često krivi za to. To ja vidim, a ne znam šta vi.
Vidim kolektivni grijeh, ali ne i kolektivno pokajanje i molitvu za oprost.

Toliko za sada. Ostalo možda u knjizi pod nazivom Fantomska firma i službenici banke u zemlji čudesa.

Ružica Zeljko

Glas naroda

U pravu si, peronospora ad Astra što bi adzeovci rekli pri tom aludirajući na Opela.

Tužiteljstvo i većina sudaca županijskoga suda u ZZH su obično ***. Čast izuzecima

To je predizborni asfalt a ovaj na cestama kojima se prometuje služi za pranje para i korupciju,inače bi ga ispravno napravili i trajao bi bar dvi godine

Draga sestro stanje koje vi proživljavavate od svog naroda nalazi se u svim narodima..pravo pitanje glasi: ko ratuje protiv koga i zašto? - ratuju svi narodi.protiv koga protiv Izrajela, zašto oče da unište božiji narod koji je izašao iz raja..Nebojse jagannac osigurava pobjedu pravedniku i cijelom Izrajelu.dragocjenija je jedna kap jagančeve krvi nego sve zlato ovozemaljski kraljeva...

Takvo su mi najdrazi. Sve u ime jaganjca,a pravda zlocince. Ne iskrivljujte cinjenice to je krivicno djelo.

Asfalt do groblja bolji nego do škole
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Bez izbora pred izbore Ružica Zeljko
ljubuski.info
Život proveden u crvotočini Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Kad porastem, biću na proračunu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Ima li nam života ako "naši" ne pobijede? Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari