Vršnjačko nasilje - gorući problem na koji društvo nema pravi odgovor

ljubuski.info

Bosna i Hercegovina suočava se sa ozbiljnim problemom, a to je vršnjačko nasilje. Iako naša zemlja nema jedinstven registar o djeci žrtavama nasilja, istraživanja govore da je 70 posto djece u dobi od 15 do 19 godina bilo izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja, a 55 posto djece u dobi od dvije do 14 godina.

Jesmo li, kao društvo, zakazali i zanemarili ovaj gorući problem?

Mirza Malkočević je trener u 'Krav Magi', specijaliziranom klubu za samoobranu u Tuzli. Sve je više djece koja dolaze, a gotovo svako treće dijete ovdje je doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja. Malkočević ističe kao smo kao društvo u ozbiljnom problemu.
Nažalost, to je sve više i više fizičko zlostavljanje. Kažu, to je tabu tema i roditelji su oni koji zadnji saznaju. Nama dolaze djeca koja su već duže vrijeme, čak i dvije godine konstantno maltretirana u školama. Roditelji saznaju kad djeca dođu do tog zadnjeg stadija, kada više ne žele ići u školu. Onda se tek uključuju i ostali. Nama kada dođu, mi stvarno imamo veliki problem kako da tu djecu vratimo normalnom životu, objašnjava Mirza Malkočević.

Društvene mreže gotovo su neizbježno mjesto surovih dječijih obračuna. Posebno zabrinjava činjenica da je sve više slučajeva nasilja već u osnovnoj školi, javlja BHRT.

Amar Grabić je aktivist u Omladinskom resursnom centru. Kaže nam, djeca danas mnogo toga teškog prolaze.
Imamo, sa druge strane, problem što ti mladi ljudi ako su žrtve vršnjačkog nasilja, jednostavno, nemaju povjerenje u institucije vlasti da prijave takvu vrstu nasilja i onda imamo problem što možda i ne znamo tko je sve žrtva vršnjačkog nasilja, tko su počinitelji, odnosno, počintelji ne snose odgovornost po tom pitanju, kaže Grabić.

I školama su svezane ruke. Koliko god u učionicama nastavnici pokušavali razgovarati s djecom, djeca šute iz puno razloga - da još jednom ne bude povrijeđeno izlaskom u javnost, da još jednom ne doživi ruganje, ali se i boje osvete.
Grozne stvari sad djeca djeci rade. Vjerujte da mogu ostaviti velike posljedice po život nekog djeteta. Čak koliko su spremni i roditelji da sudjeluju u nekim sukobima, da savjetuju djecu 'ma ne daj ti na sebe'. Opet, da ne bude da svaljujem sve na obitelj, ja mogu kazati da su i škole itekako odgovorne, navodi ravnateljica OŠ Novi Grad, Tuzla Sabina Jogunčić.

Rijetko tko od roditelja želi o ovom problemu javno govoriti, djeca još manje. Ključni potez je na institucijama, ali i roditeljima da odgovore na pitanje što se to događa u glavama djece da imaju neopisivu potrebu igru i druženje zamijeniti udarcima.

Glas naroda

Ima odgovor samo što ih ne briga.šta rade mediji osim ispiranja mozgova politikom,huškanjem,cajkama i serijama?

Krive su škole...Kada djeca prijave maltretiranje lakše je njima reći prebacite se u drugi razred nego zlostavljače smjestiti u popravni dom, a kada se dogodi maltretiranje van nastave isto znaju reći to nije bilo u školi pa ne mogu reagirati...Znači kako god okrenete oni ne mogu reagirati...Točnije ne žele..Još nisam dosad sreo osobu koja je bila maltretirana da joj se pomoglo..I što poduzeti? Nisam za nasilje ali kako pomoći? Očito da uzvrati isto van nastave pa kada već ne mogu ništa učiniti neka ne čine ni tada...i tada izjednačeno...Poznajem tipa koji je curi u školi razbio usnu i kakva je bila kazna? Ravnatelj pozvao majku i sina i rekao da se ispriča...Kad bolje razmislim očito je ravnatelj trebao dobiti po usni pa mu se isto ispričati...jer tako nasilnike uče u školama da isprika briše sve pa i zlostavljanje...Krivu poruku šalju! Kada škole počnu raditi bolje posao onda se možemo nadati nekom poboljšanju, ali teško kod nas! A problematična djeca mogu i dalje biti takva kad kod nas vlada ko ima deblji novčanik ima veća prava! A kod nas nema istih prava za sve,jer da ima ubojice ne bi šetale slobodne Ljubuškim ulicama i još glumile nekakvu gospodu u odjelima kojima svi po ulici lijepo pozdravljaju jer naravno čovjek ima novac, a kad na zemlji imaš novac onda imaš moć i utjecaj na sve , a pogotovo na osobe niske inteligencije! Ćao

Djelomično si u pravu.
Zaboravio si kako sve lreće iz kuće.
Beba se rodi, odrasta, nasmijana, dobra, nema zloće u sebi.
Stižu roditelji sa svojom naravi, bake, didovi i sva ostala rodbina pa krene učenje djece kako se treba ponašati.
Koje djete bi se rugalo djetetu radi izgleda, djete prvo upita zašto to djete npr. nosi naočale, zašto izgleda kako izgleda, a svaku sljedeću reakciju i buduće ponašanje imamo zahvaljujući odgovoru roditelja ili nekog iz bliže rodbine.
Odgoj i svaki izazov kreće iz kuće, zato institucije počevši od crkve, socijalnog, škole moraju procjenjivati obitelji u kompletu i tada zakonski pomagati djeci.
Niti jedno dijete nije rođeno sa zloćom nego sa dobrotom i ljubavi, a sve što dalje donosi život su okolni utjecaji nastali u raznim životnim situacijama.
Mislim da škole posljednjih 30. godina dobrim, ako ne i najvećim djelom su veliki uzročnici lošeg i huliganskog ponašanja kod djece.
A onda na drugo mjesto staviti dom iz kojeg djete dolazi.
Huligan se ne rađa, huliganom se postaje, a uzrok je u 99% slučajeva neka druga osoba i sustav koji je dopustio takvim osobama da se približe školama.

Vršnjačko nasilje - gorući problem na koji društvo nema pravi odgovor
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Bez izbora pred izbore Ružica Zeljko
ljubuski.info
Život proveden u crvotočini Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Kad porastem, biću na proračunu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Ima li nam života ako "naši" ne pobijede? Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari