Srdačan susret dvojice homerologa

ljubuski.info

Nakon nekoliko godina poznanstva putem Interneta i razmjene brojnih poruka i međusobnih rasprava, napokon se sastala dvojica zaljubljenika u homerologiju.

Sve je počelo 2019. kad je iz tiska izašla knjiga Jakova Skočibušića "Zovem se Nitko". Ta je knjiga odmah zaintegrirala strastvenog homerologa Krešu Vujevića, koji je prije 22 godine objavio knjigu "Troja nije u Troji".

Slučajno ili ne, ispostavilo se kako su obojica postali zaljubljenici Homerovih djela gotovo u isto vrijeme, davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Planirani susret je Krešo potvrdio slikovnom porukom, već pripremljene posvete na knjizi za gosp. Skočibušića i to se dogodilo u subotu na Koćuši.

Veliko je zadovoljstvo upoznati osobu koja se, kroz životni vijeka, upuštala u ozbiljan rad na Homerovim djelima!

Radujem se današnjem susretu sa gosp. Jakovom Skočibušićem!

S poštovanjem Krešo Vujević!

Ljubuški, 11. lipnja 2022g.

A kada se nakon tolikih godina sastanu takve dvije osobe koje su svoj višegodišnji rad okrunili knjigama, e, takvo druženje je vrijedilo pažljivo propratiti.

Bio sam 15 godina u diplomaciji, a prije toga radio sam kao profesor i prevoditelj u Njemačkoj, u jednoj školi koja je pripremala strane studente za studij u Njemačkoj, započinje svoju životnu priču gosp. Skočibušić.

Između ostalog, studirao je i magistrirao filozofiju, njemačku filologiju i sociologiju, a diplomatsku službu obavljao je u Austriji, pri EU u Bruxellesu, te kao veleposlanik u Švedskoj, Finskoj i Estoniji. I za očekivati je da čovjek s toliko puta iza sebe i takvom akademskom prtljagom "pije" s klasičnog filološkog izvora kao što je Homer.

Skočibušić je u izdanju Naklade Bošković i Matice hrvatske Tomislavgrad, prije nekoliko godina, objavio svoje prvo ukoričenje pod naslovom "Zovem se Nitko". Zapravo je posrijedi "Odiseja" u prepričanom, i zanimljivim intervencijama, nadograđenom izdanju koje je dostupno i razumljivo široj čitateljskoj publici.

Homer je div u našoj zapadnoj civilizaciji, kulturi, književnosti... ma u svemu. Homer i Biblija imaju najduži i najdublji utjecaj na našu kulturnu svijest, s time što je Homer stoljećima stariji od Biblije. Međutim, Homer je u nas zapostavljen. Mi nemamo Homerovih prijevoda već više od sto godina - objašnjava Skočibušić. Tako da ovaj njegov prozni pristup Odiseji samo čeka pravo vrijeme kada će ući u službeni dio školske literature.

Krešo priznaje da je njegov prvi učitelj iz homerologije postao pokojni Roberto Salinas Price.

On je odmah u početku uočio Salinasovu pogrešku u geografskom opisu Ilijade i njegovoj lokaciji Troje u Gabeli.

Kako je ta teorija postala toliko popularna nije bilo šanse da itko povjeruje da je Salinas pogriješio u lokaciji za nekim dvadesetak kilometara. To Krešu nije omelo, naprotiv, prionuo je u ozbiljno izučavanje homerologije koje je potrajalo godinama. Tek 2000. objavljuje knjigu "Troja nije u Troji" i nastoji po svaku cijenu stupiti u kontakt sa Salinasom. To mu tek uspijeva nakon dugo godina, jer je putem Internetskih rasprava stekao svoje brojne pristalice. Među njima se našao i jedan Mirza iz Kanade, inače naše gore list. Mirza je stupio u kontakt sa Salinasom i detaljno mu prevodio dijelove Krešine knjige. Njega je oduševilo Krešino poznavanje Ilijade pa mu je u jednoj poruci izjavio: Krešo je Homerov učenik!

Dakako, nakon toga Krešo povlači odlučan potez i nudi Salinasu suradnju, pod uvjetom da će mu sve prepustiti ako se odrekne Gabele.

Nakon toga među njima nastaje duga pauza, da bi Salinas jedne prilike tražio od direktora turističke zajednice Čapljine, da mu upriliči sastanak sa Krešom u vrijeme njegova posjeta Gabeli i promociji nove i zadnje svoje knjige.

Krešo pojašnjava: Nazvao me neki gospodin, prestavio se Pehar, i rekao da ga je Salinas osobno zadužio pozvati mene na njegovu promociju koja je upriličena za koji dan. Nisam ni pedlja odstupio od svog stava, rekao sam tom gospodinu da pozdravi Salinasa u moje ime i da se možemo sastati samo pod uvjetom koji sam mu davno postavio. Taj opet navalio sa uvjeravanjem da je to samo jedna pristojna svečana prigoda na koju sam pozvan. Na kraju sam mu ipak rekao da bi to za mene bilo slično kao da me bivša djevojka poziva na svoju svadbu!

U daljnjem subotnjem druženju, dvojica su homerologa dotakli i druge znanstvene teme. Skočibušića je zainteresirao i Krešin rad iz astronomije, u kojem ga potakla jedna Kopernikova ideja, zbog koje je po njemu sam Kopernik bio ismijavan od tadašnjih znanstvenika.

Naime, Kopernik je pred kraj svoga života uporno tvrdio kako Zemlja mora imati još jednu treću rotaciju, pored one dvije poznate, oko svoje osi i one oko Sunca.

Krešo tvrdi da je riješio taj problem i uputio ga na svoj rad na jednoj malo poznatoj Internetskoj domeni, gdje ju je postavio tek toliko da bude sačuvana.

Ovaj su njihov razgovor povremeno pratile i njihove supruge za istim stolom u Koćuši.

Prvo je reagirala supruga od Skočibušića i upitala Krešu:
Pa, čovječe, koju ste vi školu završili!?

Uslijedio je pravi šok kad je on izjavio da nema nikakve škole, zatim je nastavio:

Da vam budem krajnje iskren; meni je škola uništila dio mog djetinjstva! U moje vrijeme nas su u školi redovno tukli učitelji i učiteljice, naravno, ne svu djecu, samo onu koju su roditelji dopuštali tako kažnjavati.

Govorili su: "Udri ga mojom rukom!"

Ali, takva je praksa bila česta, često se šibalo one dežurne "krivce" kako bi se umirila ona nestašna građanska djeca uglednih roditelja. U prvom razredu do pola godine učilo se samo pisati kose i prave crte. Naravno, ako su te crte bile nepravilno pisane i prelazile crtu, to se kažnjavalo šibom po dlanovima. Učiteljica bi ponekad zaboravila da sam već bio kažnjen, pa bi pokazala svima tu istu moju zadaću i neuredno pisanje te bi me kao dežurnog krivca opet znala kazniti šibom kako bi umirila drugu djecu.

A, kad je jedne prilike vidjela da sam ja iskidao te stare listove, tad mi je prebila od glavu debelu šipku. Sjećam se da sam dugo osjećao dvije požilice preko glave, ono, kad bi prelazio prstima kroz kosu. Za mene je bio svaki odlazak u školu kao da idem na smrtnu osudu. Idući u školu prolazio sam pored kuće svog vršnjaka Rajnog Slavka, "Rajnog" je bio izraz za djecu koja su pokojna.

Svaki bi mi put letio pogled ispred ulaznih vrata, gdje je bila ona bijela baksa i gdje su nas djecu pored nje slikali. On je za mene bio pravi Rajski sretnik koji nije morao ići u školu. Stalno sam se pitao, što su za njim svi onako glasno plakali, dok je bio prekriven onom prozirnom bijelom čipkom, a uokolo okićen lijepim bijelim ružama. Naravno, u tadašnjem svom dječjem svijetu ja sam zamišljao biti na njegovom mjestu, samo mi je smetalo što su ga polegli na leđa jer sam stalno spavao na stranu. Eto, moji su školski dani obilježeni takvim i drugim iskustvima ali sam ipak uspio završiti osmogodišnju školu, s tim što sam propadao u prvom i šestom razredu.

Bez obzira na to, kad sam prestao ići u školu tek me tada počela zanimati svaka znanstvena oblast. Ipak sam kasnije morao kompletirati izvanredno srednju školu jer sam želio postati vozač gradskog autobusa u Splitu. Mojoj je supruzi teško padalo moje široko zanimanje i vječito učenje i odbijanje da upišem nešto izvanredno.

Ipak me jedne prilike skoro nagovorila, dok se nije nešto dogodilo što me definitivno udaljilo od svake pomisli vanrednog školovanja. Bilo je ljeto, tih sam godina vozio gradski autobus preko rive, i na istoj stanici tri dana za redom, osjetio sam među putnicima dok su ulazili neki čudan teški parfem.

Svaki sam se put na taj miris stresao, probijao bi me znoj a dlanovi mi se znojili. To me počelo zabrinjavati, nisam znao što se događa sa mnom, sve dok se nisam sjetio da je isti takav parfem koristila moja učiteljica u prvom razredu škole. Ja sam taj parfem osjećao kad bi učiteljica svaki put dolazila do mene, ne da mi nešto pokaže već da me išiba.

Sjećam se da dugo godina u mladosti nisam prolazio pored osnovne škole u Ljubuškom onom stranom nogostupa već bi prešao na drugu stranu.

Danas to sve ne gledam tako tragično, niti zamjeram svojoj učiteljici, često se i iskreno pomolim za nju. To je bilo takvo vrijeme, svi su učitelji i učiteljice tukli djecu, samo što je mene sve to više ponižavalo neko što je boljelo.

Valjda sam sve to morao proživjeti da bi se mogao slobodno upuštati u pojedine znanstvene oblasti.

Na pitanje je li oprostio svim tim učiteljima i učiteljicama. Kaže da se doslovno drži Biblije koju voli, poznaje i stalno izučava.

Biblija me uči da nemam pravo opraštati onome tko ne zatraži oprost, onaj tko tumači drugačije taj ne poznaje Bibliju!

Učenici su pitali Isusa trebaju li nekome oprostiti ako 7 puta zatraži oprost, a On im kaže da su dužni oprostiti 77 puta ako to netko zatraži. Dok je Isus bio na križu samo je rekao: "Bože oprosti im ne znaju što čine!" ali pritom nije izgovorio ja im opraštam!

U ostalom, kako bi to izgledalo da priđemo nekome s kim smo zavađeni i kažemo mu ja ti opraštam.

To je nepromišljen potez jer smo tim činom tog drugog automatski okrivili, a što ako je on uvjeren da nije kriv?

Dakle, stvarno mislim kako sam sve to morao proživjeti da bi postao slobodni istraživač, a to moje učenje traje već 50 godine.

Evo, učim i u ovom trenutku i druženju sa gospodinom Jakovom i nadam se da će naše druženje i učenje još potrajati!

Ipak, promatrajući sa strane ovu dvojicu predanih homerologa, i njihov oproštaj na rastanku, vjerujemo da će se njihovo druženje uz Homera i dalje nastaviti!

Glas naroda

Evo ti ga na počeo je opet

Svaka čast Krešo, tvoj tekst me skoro poistovjetio sa mojim djetinjstvom, sa učiteljom koji mi je čupao vlasi kose pored ušiju, na sličan način mi ogadivši pojam učenja i školovanja, doduše nisam propadao razrede, u zadnja dva tjedna sam popravljao ocjene dok su se učitelji i nastavnici čudili toj mogućnosti.
Zanimljivo je koliko u negativnom svjetlu mogu da se prikažu prosvjetni radnici, pa čak i da sruše volju za život učenika a kamoli da uče.
Naravno, ima i onih koje pamtiš cijeli život u pozitivnom svjetlu, oni čiji školski sati su prebrzo prolazili, oni čije riječi ti i dan danas daju poticaj.
Hvala im!

Eto mi nismo imali Ibrisima i ekipu pa smo završili fakultete

Eto mi smo ga imali (opa. pošaljete da sam za sebe ubereš šipku pa ako ista ne zadovoljava EU standarde onda dobiješ njegovim matrakom tj. zašiljeni biljarski štap koliko se sjećam i lipo ti budi...) pa smo svi opet završili fakultete ali prave doduše.

Završio si fakultet a ne znaš da se to zove mazohizam

U Osnovnoj znaš samo za Fašizam

Znanje se, ipak, stječe grijanjem školske klupe. Za one koji imaju samo osmoljetki je kompleks manje vrijednosti, zato se u tom svijetlu treba razumjeti i tzv. homerolog, htio bi nešto ali ne zna kako jer nema podloge, pa naglaba.

Slika korisnika Krešo

A, vidiš, moje je mišljenja da znanje nije u školama i fakultetima, tamo su samo informacije koje ne moraju biti točne.
Znanje se stječe napornim promišljanjima o stječenim informacijama.
Žalosno je što nam današnji školarci sve češće postaju samo štreberi ili magnetofoni tuđe pameti.
Opterećeni su školskim programom i nemaju vremena o nečemu razmišljat samo štrebaju.

Krešo

Imenjak tvoj iz Potjere ne bi bio onako pametan da nije čitao i učio

Slika korisnika Krešo

On je samo bogat informacijama!

Krešo

Naravno da se skola i znanje treba postovati i svakako je hvale vrijedno..medjutim poznajem dosta fakultetski obrazovanih ljudi za koje nikada ne bih povjerovao da su se makli dalje od srednje skole..ne znaci da je netko inteligentan s fakultetom..sve zavisi kako se tko snadje.a to da se nazalost previse tuklo djecu i maltretiralo i ja sam svjedok..ako je ista ovo danasnje vrijeme dobro donijelo onda je to da danas su djeca apsolutno zasticena u skolama od ucitelja i kao takvi im daju samo osjecaj samopouzdanja a ne straha i nesigurnosti.

Kresi zamjeram nepotreban tekst o stecku u Grabu i nazivanjem naroda svakakvim imenom i mislim da je u nekim stvarima fanatik.Isto tako osobno mislim da je tesko da je Troja bila na nasim prostorima,nemamo nasljedje.Ali mu niko osporit ne moze upornost i hrabrost.Citam ove neke ,ko ucene,komentare nekakvih ko redovno skolovanih pa bi im samo porucio da sime koje se ne posije ne daje ploda.A Kresi bi porucio da se ne obazire na zlonamjerne kritike vec da ustraje i nastavi,narocito sa pisanjem iako se,normalno,ne slazemo u svemu.

Slika korisnika Krešo

Eto vidiš, na tvome primjeru mogu dokazati što znači štrebati.
Samo si saznao za informaciju o mojoj teoriji o Troji, a iz toga nikada nisi našao vremena izvući neki zaključak, da ne kažem dublje promišljanje. Moja je knjiga tu među vama već 22 godine, tiče se našeg kraja i ima veze sa Ilijadom - neponovljivim književnim djelom ljudskog genija. Pa eto, ako ti se nije dalo čitati, sigurno smo se sretali kroz godine po gradu, mogao si me upitati o čemu se radi, ja bi ti kratko odgovorio i sigurno bi shvatio.
Odgovorio bi ti ovako:

1 Ilijada je nastala 4 stoljeća nakon razaranja Troje. Ilijada je prepuna geografskih elemenata po kojima ljudi stoljećima traže Troju.
2 Ti su geografski elementi zamaskirani i razbacani po cijeloj Ilijadi koja sadrži petstotinjak stranica.
3 Ne zamjeram tim brojnim tragačima na pogreškama u lokaciji, iz razloga što nisu uspjeli naučiti Ilijadu na pamet.
4 U tome sam uspio, pa sam sve te geografske opise iz Ilijade pravilno poredao i postavio na svoje mjesto.
5 Po meni je autor Ilijade osmislio trojanski rat na samo njemu poznatom geografskom području sa ciljem ostavljanja tajanstvene mape za buduće naraštaje …….

Krešo

Slika korisnika Krešo

Kratko rečeno:
Ako se želimo upuštati u potragu za opisanim reljefima iz Ilijade, Ilijadu trebamo doživljavati pred zatvorenim očima kao "slijepi film".
To bi ispalo nešto slično kao kad gledamo film Winetu koji je sniman na Plitvičkim jezerima.
Zar nebi bilo smiješno, ako bi se nekad u budućnosti tamo na Plitvicama pojavili tragači koji traže kosti i grobove američkih Indijanaca?
To isto važi za Ilijadu, ona je nastala iz mitskih priča koje je autor prikazao na čvrstim geografskim predjelima koji po meni odgovaraju ljubuškom polju.
Evo, je li ti sada imalo jasnije što sam nazvao svakakvim imenima one koji su devastirali stećke u Grabu i drugim lokalitetima?

Krešo

Ako tvrdis da je Troja razorena a da geografski pojmovi Ilijade odgovaraju nasim krajevima onda ja eto zakljucujem da bi i to neko nasljedje morali imati.A ako tvrdis da je sve mit onda uzalud raspravljamo.Ali nisam ti ja bas neki strucnjak samo pokusavam logicki mislit sto tebe nebi tribalo sprecit da dalje radis na tome.Mene fascinira tvoja upornost i uopce zanimanje za temu.

Slika korisnika Krešo

Ako logički razmišljaš, što nisi postavio pitanje vezano za tu tajanstvenu geografsku mapu koja je namjenjena budućim naraštajima?
Ta je mapa savršeno upletena u Ilijadu, savršeno do te mjere da je nitko nikada neće pomaknuti sa ljubuških predjela.
To nema nikakve veze sa mitološkom Trojom, kao što nemaju Plitvice sa indijancima.

Krešo

Ma nisam ti ja kompetentan za neke dublje rasprave o ovoj temi ali ako te dobro razumin ti ne tvrdis da je Troja bila kod nas,u Ljubuskom,vec da je Homer u Ilijadi savrseno opisa toponime Ljubuskog kraja?

Slika korisnika Krešo

Tako je, čak mu nije ni pravo ime Homer, nitko ga nije vidio niti upoznao. Ostalo je zapisano u povijesti da se za Homera otimalo 7 grčkih gradova, svi su svojatali njegov rodni grad. Nitko mu ne zna ni pravo ime, "Homer" na Grčkom jeziku dolazi od riječi koja samo upućuje na tajanstvenu i slijepu osobu. Kad se u tadašnjem vremenu pojavila Ilijada ona je jednako stvorila brojne poštovatelje i one koji su autora kritikovali zbog geografskih predjela, koje nitko nikada nije spominjao u postojećim mitološkim pričama o trojanskom ratu. Strasti su se ubrzo umirile jer su zaključili da je mogao biti slijep, a da taj reljef koristi iz mašte kako bi stihovi dobili na ljepoti pjevanja.

Krešo

Onda lipo napravis skicu tih toponima i zvijezda uz objasnjenja i prica gotova.Opet kazem da me fasciniras i da lipo pises,osim ponekad kad pritjerujes ali ,Boze moj ,svi smo razliciti.Pozdrav tebi i mom Ljubuskom ,odo radit nema ni u Njemca nista ako nisi zaradio.

Slika korisnika Krešo

Haha, kladio bi se da nisi u Njemačkoj!
Radni dan a ti do podne na ovoj raspravi, nitko u Njemačkoj ne žuri na posa u podne.

Krešo

Prijatelju u Njemacka ti se zna i u dvi pa i u tri smene radit.Uzivaj te u suncanoj Hercegovini jer zivot je kratak.

Kako ne žuri, žuri mo mi na drugu smjenu pa onda oni oko 22 h na treću!!

Srdačan susret dvojice homerologa
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kada ovce utihnu Ružica Zeljko
ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari