Seoba Slavena (Hrvata) bila s juga prema sjeveru

ljubuski.info

Svi smo mi u školi učili o seobi Slavena (Hrvata) sa sjevera prema jugu. Tako, osim službene hrvatske povijesti, i neki pjevač je pjevao pjesmu "Od stoljeća sedmog" ili snimljena je reklama za neko pivo koja prikazuje kako Hrvati sa sjevera dolaze do Jadranskog mora. Međutim, postoje brojni hrvatski i svjetski povijesničari kao npr. hrvatski povijesničar Gjuro Szabo (1875-1943), povijesničari i filozofi hrvatskog ilirskog pokreta u 19. stoljeću, hrvatski povijesničari u inozemstvu Stjepan Buć (1888-1975) i Jakov Bačić, hrvatski povijesničar nedavno preminuli Ivan Mužić, njemački povijesničar i filozof Heinrich Kunstmann i neki noviji suvremeni hrvatski (dalmatinski) povijesničari, koji tvrde da je seoba Slavena (Hrvata) bila s juga prema sjeveru, a koja se dogodila nakon poraza Ilira (Hrvata) u Ilirsko-Rimskim ratovima.

Ja ovdje neću navoditi i citirati pojedine povijesničare, jer to bi uzelo dosta prostora i izgubio bi se smisao ovog članka, već ću samo kao prilog ovoj tezi kopirati str. 9 iz knjige "Podrijetlo Hrvata" Ivana Mužića. Iz navoda i zapisa svih ovih povijesničara i filozofa može se utvrditi da su prije osnivanja rimskog carstva i u vrijeme rimskog carstva Sjeverni i Južni Slaveni bili spojeni od Jadranskog do Baltičkog mora, da se ime Slaveni (grčki Sclabenoi, Skalboi ili latinski Sclavini, Sclavi), pojavljuje u Podunavlju na granici rimskog carstva, da podrijetlo imena Hrvat (Rvat) ne treba tražiti u Iranu ili negdje drugdje, već da je nastalo od hrvatskog glagola "(h)rvati se", da su Hrvati Iliri i da narod na ovim prostorima nikad nije sebe nazivao Ilirima, već su ih tako nazvali grci i rimski osvajači. I u današnje vrijeme na ovim prostorima postoje brojna sela koja se nazivaju Ilići ili Ilijići i imena stanovnika Ilija. Neki povijesničari smatraju da je od imena Ilija nastalo grčko ili rimsko ime stanovnika Ilir, a to ime Ilija pojavljuje se i u Homerovoj Ilijadi. Ilijada je epsko djelo koje opisuje bitku Grka (Ahejaca) i Trojanaca (Ilije) oko VIII stoljeća prije Krista ispred zidina Troje i u samoj Troji. Djelo je nazvano po Iliji što je drugo ime za grad Troju (hrvatsko ime Ilij i grad Troja od hrvatskg broja tri). Postoje grčki i latinski zapisi koji narod na ovim prostorima naziva sliČnim imenom imenu Hrvat kao npr. grčki Arvijati, latiinski kureti, croati, crovati itd. Osim toga, svi ovi povijesničari smatraju da nema nijednog dokaza o masovnoj seobi Slavena sa sjevera prema jugu tj. nema dokaza o sili koja bi ih iz sjevernih ravničarskih predjela masovno pokrenula na seobu u Iliriju tj. u bosanske i dalmatinske planine. Rimska provincija Ilirija obuhvaćala je prostor nešto veći od bivše Jugoslavije. Ako se dogodila, kako neki povijesničari tvrde, masovna seoba Slavena sa sjevera prema jugu, onda se postavljaju brojna pitanja kao npr. kako je moguće da divlji sjeverni Slaveni potpuno unište i poklope kulturno naprednije Ilire, u kojem broju su sjeverni Slaveni doselili na nekadašnji prostor rimske Ilirije, da li su masovno doselili istovremeno ili ako nisu, zbog čega se nije dogodila asimilacija u autohtonom stanovništvu i kako je moguće da su se pravilno rasporedili i potpuno poklopili ilirski narod o kojem se kasnije ne zna ništa? Znači, da bi sjeverni Slaveni potpuno poklopili ilirski narod trebalo ih je istovremeno doseliti bar tri puta više od autohtonog ilirskog stanovništva, onda na sjeveru ne bi ostao nitko.

Brojni povijesničari u svojim istraživanjima su ušli u zabludu samo zato što osim povijesnih izvora nisu koristili i osnovnu logiku tj. nisu pratili kontinuitet razvoja i raspored stanovništva u sadašnje vrijeme. Iako ima više podjela, osnovna podjela naroda je prema jeziku. Rimsko carstvo je svoje provincije dijelilo prema jeziku određenog naroda. Tako na ovim širim prostorima Rimsko carstvo ima provinciju Iliriju, Trakiju i Daciju. Ilirija odgovara nekadašnjem prostoru bivše Jugoslavije, Trakija odgovara prostoru današnje Bugarske i Dacija odgovara jednom manjem prostoru današnje Rumunjske. Rimska provincija Ilirija se dijelila na Dalmaciju (hrvatski dala mati, dalmati), Panoniju (hrvatska riječ ban-onija zemlja banova, b prelazi u p jednačenje po zvučnosti) i Prevalis (hrvatski Predolje). Dalmacija je zauzimala prostor od Jadranskog mora do prelaska bosanskih planina u ravnicu, Panonija je zauzimala današnji prostor Slavonije i šire i Prevalis (Predolje) je zauzimalo današnji prostor Šumadije u Srbiji.

Rimski povijesničari pišu o brojnim upadima sjevernih Slavena preko Dunava u rimsku provinciju Iliriju. Omeljan Pritsak (sveučilišni profesor na Harvardu) je mišljenja kako su seljaci u Podunavlju prošli posebnu vojnu obuku i tada bi postali profesionalni vojnici, a koji se pojavljuju i pod imenom Sklaboi (Sklabenoi).

Hrvatski povijesničar Jakov Bačić, koji je živio u SAD, je u svojim istraživanjima utvrdio da je ime Slaveni nastalo u Podunavlju. Ruski povijesničar O.N. Trubačev isto smatra da se ime Slaveni pojavljuje u Podunavlju i da je zbog toga Podunavlje pradomovina Slavena, a to dokazuje i hrvatska Slavonija. U svojim vojnim upadima Sjeverni Slaveni koristili su riječ "slava". Po tom vojnom uzviku Rimljani su ih nazvali Sclavini, Sclavi, itd. I danas sjeverni Slaveni u vojnim pohodima uzvikuju "Slava Rusiji" i "Slava Ukrajini". Znači, nije narod sjeverno od Dunava ili u Podunavlju sam sebe nazivao Slavenima, već se taj rimski ili grčki naziv zadržao do danas. Grčki car Porfirogenet VII i brojni ruski povijesničari pišu o Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj na cijelom prostoru Panonije, a Toma Arciđakon Hrvate drži autohtonima u njihovoj sadašnjoj domovini, a koje naziva Kuretima i smiješta ih u kontinentalni dio rimske provincije Dalmacije.

U hrvatskoj historiografiji prihvaćeno je i mišljenje da se iz jednog pisma pape Ivana X može zaključiti kako je taj papa vjerovao da su Hrvati u današnjoj svojoj domovini autohtoni. Iako se u povjesnoj literaturi spominje više podjela, Bijeli Hrvati su živjeli na prostoru Panonije, a Crveni Hravti na prostoru rimske Dalmacije. Zbog toga je grb svih Hrvata štit sa bijelim i crvenim poljima. To bi onda značilo da su Hrvati živjeli od Jadrana do Karpata i da je Rrimska provincija Ilirija podijelila Hrvate tj. sjeverno od Dunava do Karpata ostali su Bijeli Hrvati, a južno od Dunava do Jadrana ostali su Crveni i dio Bijelih Hrvata. Bijeli Hrvati sjeverno do Dunava vojno su upadali u rimsku provinciju Iliriju, među Bijele Hrvate, južno od Dunava i napadali Rimljane.

Ako se tako stvari postave onda imaju smisla češki povijesni navodi da su pobijedili Bijele Hrvate koji su živjeli u Panoniji i osnovali češku državu. Neki će odmah reći gdje su tu današnji Mađari, Slovaci i Srbi. Osnova mađarskog naroda su Bijeli Hrvati, a današnji Slovaci su se nakad nazivali Bijelim Hrvatima, a vremenom su postali Slovaci od riječi slava. I danas postoje brojne sličnosti između naroda Slovaka (Bijelih Hrvata) i Hrvata u Hrvatskoj. Čak i na Wikipediji se može pročitati da su Bijeli Hrvati preci današnjih Slovaka. U to vrijeme na prostoru rimske provincije Ilirije nije bilo Srba i oni se tek kasnije pojavljuju.

Ilirsko-Rimski ratovi su trajali oko dva i po stoljeća. Kad je Rimsko carstvo napadom s juga na ilirsku Dalmaciju i napadom sa sjeverozapada na ilirsku Panoniju, današnju Banovinu, porazilo Ilire (Hrvate), nakon Batonovog ustanka (hrvatski Bato), počinili su strašne i masovne zločine nad ilirskim (hrvatskim) narodom. Nigdje rimska vojska u svojim osvajanjima nije počinila takve zločine kao što ga je počinila nad ilirskim (hrvatskim) narodom. Bilo je slučajeva u rimskoj Dalmaciji i Istri, gdje se ilirska vojska i narod nisu htjeli predati rimskim osvajačima, već su počinili masovno samoubojstvo. Smatra se da su Ilirsko-Rimski ratovi završili u Dalmaciji 8. godine, a u Slavoniji 9. godine prvog stoljeća.

Nakon poraza i strašnih rimskih zločina Iliri (Hrvati) su masovno bježali na sjever preko Dunava, granice rimskog carstva, noseći sa sobom imena gradova, sela i rijeka, a to je utvrdio u svojim istraživanjima i hrvatski povjesničar Jakov Bačić, da su seobe išle s juga na sjever već u doba učvršćenja rimske vlasti u našim krajevima. Tako na prostoru rimskog Ilirika (Dalmacije i Panonije) imamo imena Krajina, Budim, Kijevo, Cetina, Neretva, Lomnica, Bistrica, Pilipovići, Samobor itd. i sva ta ista imena rijeka, gradova i sela se pojavljuju na sjeveru u današnjoj Mađarskoj (Budim-Pešta), Poljskoj (Neretwa, Cetynia), Ukrajini (Krajina-Ukrajina, Kijev, Pilipovići, Sambor, rijeka Dnjestar ima pritoke Lomnicu i Bistricu) itd.

Ti isti povijesničari smatraju da i planina Karpati ima veze s imenom Hrvati. I sada u Južnoj Poljskoj oko Krakova i Zapadnoj Ukrajini oko Lavova postoji dio stanovništva koji se osjećaju kao Bijeli Hrvati. Danas je Ukrajina, zbog rata, u središtu svjetskog zbivanja. Ako se sve ovo zna onda će svima biti jasno zbog čega se pojavljuju brojne sličnosti između hrvatskog i ukrajinskog naroda.

Prilog: Kopija str. 9 iz knjige "Podrijetlo Hrvata" Ivana Mužića.

Vinko Zeljko

Glas naroda

Jedino ispravno i točno podrijetlo, dolazak Hrvata tj. širenje, može se ustvrditi genetikom. Sve drugo je naglabanje povjesničara jer nemaju ništa od dokumentacije. Hrvati su skloni vjerovati pričama bez čvrste argumentacije pa se ne bi ni malce čudio kad bi tvrdili da smo iz Jara.

Najiskrenija sućut svim velikosrbima i prosrbima zbog gubitka ponosa ruske mornarice krstarice Moskva. Znam da vam je teško ali morati izdržati i još jednom vam izrazavam najiskreniju sućut.

Dobar,ali recimo ja sam čuo da je Eva ona Adamova djevojački bila Bilić

U naslovu Slaveni (Hrvati) , dolje niže u tekstu Iliri (Hrvati), miješanje krušaka i jabuka. Na kraju će bit da smo zapravo Trojanci, odnosno stanovnici izgubljenog grada Atlantide.

Sve sami pokušaji vraćanja "vjere" u naciju i jačanja nacionalnog ponosa

Evo i sad malo jača seoba hrvata sa juga ka sjeveru,tj.austriji,njemačkoj,irskoj itd itd.mislim da ce za jedno 500-600 godina ovo bit špic thema u bild zeitungu.

Isto kao danas,samo bježe prema sjeveru od [ * neprimjereno * ]i i parazita uhljebskih

Što se kaže ne zna se jesu li pošli ili došli, pusta naklapanja.

Šta je starije, kološ ili jaje, ovaj spominje da je riječ Panonija nastala od hrvatske riječi ban-onija, banovi, i tu spominje neke glasovne promjene, a riječ Panonija statija tisučama godina od riječi ban

Baš naklapanja isto kad neki nazovi stručnjaci tvrde da je se nešto dogodilo prije 40 milijuna godina par milijuna manje više haha.

Seoba Slavena (Hrvata) bila s juga prema sjeveru
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kada ovce utihnu Ružica Zeljko
ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari