Unatoč statističkim podacima koji pokazuju vrlo mali porast cijena, neke od osnovnih životnih namirnica u trgovinama poskupile su između 30 i 50 posto. Mlijeko, kruh, ulje, meso osjetno su skuplji, a više su cijene i drugih životnih namirnica što se osjeti na proračunu prosječne obitelji.
Voće i povrće se kupuje na komad, a meso i sir na grame.
Sve je poskupilo pa smo i mi koji prodajemo domaće proizvode morali dići cijene. Poskupila je stočna hrana, gorivo. A što se tiče kupaca, nikada nije bilo gore. Vjerujte, ljudi dolaze i traže 100 ili 200 grama suhog mesa. Kažu, dolaze im gosti pa da ipak na neki način osvjetlaju obraz. Kupili bi i više da mogu, ali i za ovo jedva izdvoje novac
, kaže prodavač domaćih suhomesnatih proizvoda.
Njegova kolegica koja prodaje domaće mliječne proizvode kaže da su i kod nje gotovo svi proizvodi poskupili. Prema njezinim riječima, kupaca ima, oni starih i vjernih, koji godinama kupuju kod nje, ali se osjeti da kupuju manje.
Mi smo čarobnjaci. Zaista, ne znam što da kažem. Preživljavamo kako možemo i moramo
, kaže jedan kupac.
Drugi dodaje:
Sigurno da će se morati pametnije kupovati, s obzirom na to da su primanja ostala ista, a došlo je do poskupljenja.
I unatoč tomu što nas političari uvjeravaju da ne živimo loše, stvarnost pokazuje drukčije.
Kupovat će hranu onaj tko ima novca, a onaj tko nema, ići će u javne kuhinje. Od tih nadležnih nikoga nije briga za taj narod i za poskupljenja niti išta rade da nešto pomognu i suzbiju ta poskupljenja
, komentar je jedne Mostarke.
Inflacija u BiH raste, cijene osnovnih životnih namirnica i potrepština premašuju primanja građana. Val poskupljenja hrane nikada nije bio izražajniji, dok za mnoge građane kupnja osnovnih životnih namirnica postaje luksuz. Prosječnom plaćom u FBiH ne može se pokriti ni pola potrošačke košarice koja premašuje 2.000 KM.
Loše prognoze
Prema podacima kojima raspolažu sindikalne organizacije u BiH, oko 80 tisuća ljudi je u prvih šest mjeseci ove godine otišlo u zemlje Europske unije. Glavni razlog su male zarade. Potrošačka košarica za četveročlanu obitelj trenutačno je veća od dvije tisuće konvertibilnih maraka (KM), dok su plaće u realnom sektoru većinom na razini minimalne plaće. Prosječna, koja je oko tisuću maraka u oba entiteta za mnoge je na razini nemogućeg. U Federaciji BiH sindikalci traže minimalnu plaću tisuću maraka, u Republici Srpskoj teže da ona bude 750. S obzirom na najavljena povećanja, primjerice u Republici Srpskoj između 14 i 22 KM u prosjeku svih plaća, već sada je gotovo izvjesno da ni minimalac neće znatnije rasti.
Imajući u vidu da su rijetka kućanstva koja imaju sreću da dvoje radi za prosječnu plaću, što će reći da je oko 80 posto građana Federacije BiH koji žive na rubu siromaštva, a žalosno je što vlast apsolutno nije briga za to i ne čini ništa
, kaže Selvedin Šatorović, predsjednik SSS-a BiH.
S njim se slaže i njegova kolegica iz drugog bh. entiteta.
Zamislite, vama je plaća ako radite u jednoj prodavnici, ako ste sretnik, 700 KM, a taj poslodavac je prošle godine ostvario dobit za koju je dobio od vlade poticaj od milijun KM, a od toga nijednu marku nije izdvojio za povećanje plaća. Zbog čega onda novac odlazi iz proračuna za takve poslodavce, za koga mi to onda radimo
, kazala je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS-a.
Ekonomski analitičari smatraju kako s ovakvim primanjima građani mogu pregurati pola mjeseca, ali da su prognoze uz rast inflacije i nekontroliran rast cijena i plaće koje ne prate ovaj trend sve samo ne dobre. Dok se čeka adekvatna reakcija vlasti koja se u oba entiteta trenutačno bavi aferama, a ne ekonomskim pitanjima, na kraju godine sumirat će se podaci koliko je još ljudi u drugoj polovici 2021., pored onih 80.000 iz prvih šest mjeseci, napustilo zemlju.