Kad učenje postane radost (3)

ljubuski.info

Ima li išta moćnije od proniknuća u jednu znanstvenu oblast i nalaženja svog rješenja za problem koje umnim i školovanim nije bilo dokučivo?!

Ima li išta okrutnije od spoznaje da je vaše otkriće unaprijed odbačeno i osuđeno od školovanih i uglednih, koji su uvjereni kako jedino oni uživaju pravo rješavati složene znanstvene probleme?

Nakon svega, nema ništa smjelije od vlastite odluke o daljnjem načinu učenja i povlačenja u mir i tišinu. Naravno, treba pritom detaljno organizirati novi način života, prilagoditi ga svojim prilikama, naoružavati se znanjem i čekati pravi trenutak za predstavljanje vlastitog rada.

Kako je sve to olako izgovoreno, kao da je bilo lako pronaći i pripremiti "brdo" knjiga koje čekaju pažljivu analizu i čitanje?

Nije bilo lako upustiti se u teže fizičke poslove kako obitelj ne bi osjetila nikakvu oskudicu.

Vrijeme je brzo prolazilo, moralo se odgovoriti na domoljubni poziv, ostaviti u stranu svo izučavanje i na sigurno spremiti rukopise.

Nije bilo lako skupiti snagu i pripelit svojoj ženi: ... ako me negdje u brdima zadesi sudbonosni dan, ako se ne vratim s ratišta kući, dobro čuvaj našu djecu i moje rukopise!

Ako je to bilo najvažnije u životu, onda sam sretan što sam napokon dočekao dan u koji sam otresao prašinu s požutjelih rukopisa. Valjalo je opet uložiti truda, valjda se na takvu upornost i Nebo smiluje, pošalje vam u pomoć ključne osobe bez kojih knjige ne mogu nastati?

Valjda je svaki autor, nakon što pretoči rukopise u knjigu, u nekom svom dječačkom zanosu, ponosno grli svoju knjigu, kao dječak dragu igračku.

Nije smio dječački zanos dugo trajati, trebalo se vratiti u stvarnost, podijeliti knjige drugima, upućenim i bliskim osobama oko sebe, strpljivo sačekat njihovo mišljenje i kritiku i ne ih požurivati.

Bilo je i dobrih reakcija, ne znam što mi na to sjećanje svaki put iskoči pred oči onaj jedan jedini prizor koji me šokirao i ranio.

Što sam morao, baš tada, bez najave u vrijeme ručka, banuti u jednu meni blisku obitelj? Da sam kojim slučajem navratio malo kasnije nebi uopće zatekao na stolu tavu s jajima na mojoj knjizi! Stalno sam ponavljao u sebi neće me valjda sad ovo ubiti, nije me ubila ni ona reakcija općinskih vlasti odmah po izlasku knjige. Nisu prije ni čuli za brežuljak Kosu na Humcu, ali, kako se sve u knjizi vrti oko njega, na brzinu su, preko noći, okočili i rasprodali brežuljak u parcelama, a da se nitko nije niti našalio upitati bi li se to trebalo nekako zaštititi.

Ne mogu zaboravit reakciju jedne intelektualke koja me podsjetila kako sam joj nekada davno, na zamolbu roditelja, pomogao u gimnaziji napisati lektiru na temu Ilijade.

S poštovanjem se sjetila svega, čak i pojedinih novina iz Ilijade, koje je izlagala detaljno na satu, a za koje ni profesor do tada nije čuo. Uz smijeh reče da je profesor cijelo vrijeme ozbiljno slušao i na kraju samo kazao: Evo ja tebi pet, ali, ovo nije tvoj rad!.

Toj profesorici bilo drago što sam uspio svoj višegodišnji trud pretvoriti u knjigu. Isto tako, dala mi na znanje kako ni od koga ne trebam očekivati brzu potvrdu svoga rada. Na kraju naglasi kako i ona i njezine kolege teško izlaze iz zacrtanih okvira školskog programa, većinu ne zanima nešto novo, jer im je sve unaprijed isplanirano planom o programom.

Još mi se mlada profesorica, u šali, povjeri i reče:
Uostalom, poznajem dosta starijih kolegica koje su davno završile fakultet, zaposlile se, udale se, rađale djecu, četrdesetak puta napravile ajvar i otišle u mirovinu!.

Što zaključiti nakon svega ovoga, i mog višegodišnjeg napornog učenja koje me neopisivom snagom stalno mamilo i nudilo nedokučive tajne vječito zagonetne Ilijade? Povremeno nisam bio niti siguran je li mi to dar ili križ, samo sam siguran da je takva aktivnost oko učenja ispunjena radosnim trenucima koji, poput vječne vatre, stalno gore u srcu.

Možda je veliko otkriće što sam odmah u početku shvatio kako mi najviše odgovara kad uskladim mentalno naprezanje učenja s teškim fizičkim radom. Tako sam, jedino fizičkim naprezanjem i radom, tijekom godina, očuvao stabilnost i čvrstoću unutarnjeg duha.

Nakon jedne takve fizičke aktivnosti i napornog dana, dnevna me žega prisili potražiti hladovinu.

Samo što sam oprao ruke, umijem se, začujem auto, stalo ispred moje kuće.

Izlazi gospodin iz auta splitskih oznaka, u ruci mu naramak knjiga, uz uobičajeni pozdrav, što sam drugo mogao pomislit već da se radi o trgovačkom putniku koji prodaje knjige. Kad smo stali blizu jedan drugome, tek shvatim, taj gospodin traži mrene, donio mi na poklon nekoliko svojih knjiga koje obrađuju istu temu kojom se ja dugo bavim. Sva je sreća što smo već sjeli za stol u hladovini jedne smokve, inače bi me njegova zamolba oborila s nogu, a i tako sam se jedva suzdržavao od radosnog treptaja.

Naime, gospodin je profesor, predaje na fakultetu u Splitu i Mostaru, saznao je za moju knjigu i detaljno je izučio i sad je tu! Došao me zamoliti za dopuštenje korištenja pojedinih dijelova knjige za svoju buduću knjigu. Za mene je to bilo najveće priznanje koje obični ljudi mogu doživjeti! Doživjeti da jedan znanstvenik priznaje i podržava novo otkriće, te da, preko njegove knjige, ta novina izravno uđe u znanstvene krugove, za ne povjerovati, za mene je to bilo u rangu najvećih priznanja koja mogu postojati.

Povremeno smo nastavili redovna druženja u ljubuškoj Gradskoj knjižnici. U tom kulturnom okruženju, uz razumijevanje uljudnih djelatnika, naši su razgovori i duge rasprave svaki put zahtijevale nastavak.

U međuvremenu, dogovorimo obilazak brežuljka Kosa na Humcu, s kojeg autor Ilijade, po mojoj teoriji, s jedne točke u svom vidnom polju, promatra i opisuje cijeli krajolik ljubuškog podneblja kroz sva četiri godišnja doba. Ne opisuje samo reljef, već ugrađuje poznate priče o Trojanskom ratu u taj isti reljef i stvara nešto poput "slijepog filma", kojeg, kao tajanstvenu mapu, ostavlja budućim naraštajima. Sve je to zadivilo mog profesora koji je objeručke prihvatio moju teoriju i želja mu je bila sve to podržati i uključiti u budući znanstveni rad.

Znao sam kako će ga pogled s brežuljka Kose na Humcu ostaviti u velikom čuđenju.

 

Zašto ga je "Kamena Nioba" očarala više nego mene? Sjeo je na hladan kamen kad sam kazao da se isti obrisi brda vide i sa druge strane brda, od tamo se Niobi vidi desno rame, konture joj se uočavaju i sa Podveležja iznad Mostara".

(Ilijada citat:)

"A sada je ona negdje na hridi na samotnom brdu

Tamo je Nioba kamen …"

Dok je još sjedio na kamenu, profesor je čvrsto izjavio:
Za ovo mora saznati cijeli znanstveni svijet, skupa ćemo pisati drugu knjigu!

Bio sam odlučan i krajnje jasan, pomoći ću profesoru oko pisanja, ali moje ime ne smije ići na korice knjige. Pokazao sam mu zabodene kočiće po rasprodanom brežuljku, kao da su mi u srce zabodeni, i naglasio kako bi mu ja bio samo nepotreban uteg u znanstvenim krugovima.

Naravno, još jedan moj veliki uspjeh, svojom sam vatrom iz srca zapalio znanstvenika koji je ubrzano radio na rukopisima za buduću knjigu i za mene redovno u gradskoj knjižnici ostavljao poglavlje po poglavlje na provjeru i poneku intervenciju.

Stvarno, dočekah i taj dan, profesor me iznenadio s nekoliko primjeraka svoje tek tiskane knjige. Već je unaprijed dogovorio, preko jedne djelatnice, kontakt s gradskim čelnicima u ljubuškoj Općini i donio na poklon paket knjiga, mislim kako se djelatnica zvala Vera ili Vjera, tako nekako.

Evo, nakon dužeg vremena, lijepo se sjetiti svih tih nezaboravnih trenutaka koji vjerovatno prate sve one koji se, iz velike ljubavi prema znanosti, ozbiljno i dugo posvete predanom istraživačkom radu.

A da, možda vas zanima što se dalje događalo s profesorom i s tim njegovim knjigama koje je donio na poklon u ljubušku Općinu?

Profesor je još davno otišao u svoju zasluženu mirovinu, a onda nakon što su ga u zgradi Ljubuške uprave lijepo ugostili i ispratili, originalno zatvoren paket s njegovim knjigama samo su spustili u podrumske prostorije, iste zgrade, i nikad ga nisu otvorili!!

Krešo Vujević

Glas naroda

đaba je bacat bisere pred svinje-svinjam treba kukuruz

Je li to tvoj maksimalni domet?Ja ko laik mogu samo pozdravit Krešinu ustrajnost i privrženost a Krešo će morati ,neosporno,objasniti svoju teoriju ljudima koji se razume u temu.Jesam li ja sad ,po tvom ,svinja?

Kreso sto znaci kamena nioba jel ovo brdo ima nalikk na zenu koja lezi

Slika korisnika Krešo

Da, predstavlja kamenu ženu koja leži na leđima.
Ilijada je debela knjiga preko 500 stranica, treba je poznavati napamet kako bi se svi, sitni, spomenuti detalji Ilijade mogli uočiti i povezati u cjelinu.
Namjerno je tako pisana kako bi budućim naraštajima prenijela jednu tajanstvenu mapu kojoj je centar Kosa na Humcu.
Dakle, Nioba se nalazi na nekom samotnom brdu, to brdo Homer još naziva "Kalikolone" u prijevodu "Brdo Ljepote"!

Krešo

I koje bi to brdo,po tebi,tribalo bit?

Ah tja, sasma g.upo pitanje, pa to je zacijelo Mrljanovac.

Tekst ti je predivan ,samo nemoj više molim te...

Slika korisnika Krešo

" …...a Krešo će morati ,neosporno,objasniti svoju teoriju ljudima koji se razume u temu…."
############
Naravno, ali, ako su stručnjaci onda će valjda prepoznati da ja ništa ne namećem iz svoje glave.
Sve što iznosim pozivam se na detalje iz Ilijade.
Svii sitni detalji imaju svoje mjesto u kompletnom reljefu, koji opet ima svoje precizne mjere i razdaljine.
Evo samo jedan sitni detalj te tajanstvene mape koju sam dešifrirao u Ilijadi.

(Ilijada citat)
" Majka silazeć sa brda Ide uz obalu rijeke Simoines rodi sina i dade mu ime Simoinsije…"

Nije uopće bitno je li ta majka silazila niz brdo i rodila sina uz rijeku, Homer samo ucrtaje u svoju mapu odnos rijeke Simoines i brda Ide.
Što će reći da ta rijeka teče niz to brdo, a to se ne uklapa niti u jednu poznatu lokaciju "Troje" u svijetu.
Kod Salinasa u Gabeli, brdo Ida sa jedne strane Neretve, a sa druge strane rijeka Simoines.
U Maloj Aziji u Turskoj, ovo brdo i rijeka su razmaknuti stotinu kilometara.

Krešo

Dobro,evo ja te sad ko laik pitam kako to odgovara našem reljefu i koje brdo u našem reljefu odgovara ženi koja leži na leđima?

Slika korisnika Krešo

Valjda nisi iz Ljubuškog, inače bi prepoznao brdo na onom videu.
Pogledaj opet, grudi su stari grad iznad Ljubuškog, a Ljubuški joj pučiva ispod glave u onim svjetlima u noći.

Krešo

Krešo, moram priznati da čitam i razmatram tvoje tekstove jer odišu entuzijazmom i ustrajnošću u svom istraživanju i zaključujem da ova tvoja priča o Troji i usporedba sa reljefom našeg kraja uistinu ima argumente da se i čovjek laik u sveme ovome zamisli i krene i istragu.
Samo nisi naveo o kojem se profesoru umirovljeniku radi i jesi li pokušao doći do paketa sa knjigama u općini koji je isti poklonio, jesu li te knjige dostupne ukoliko bi netko zainteresiran tražio?

Evo ,laicki,dat cu ti jedan prijedlog.Napravis jednu reljefnu skicu svih toponima koji se navode u Ilijadi i nacrtas di bi taj grad ,po tebi ,triba bit i kako izgledat i sve te reljefne oblike oznacis sa citatima iz knjige.Tako ce i nami laicim bit nesto jasnije o cemu pricas.Ali opet na kraju,strucnjaci bi morali to sve potvrdit da bi bilo vjerodostojno.Inace bi dzaba krecio.

Stvarno kad se zagledaš Butorovica je prelijepa žena ili dama koja leži na leđima, samo mali je problemčić što ista ima dignutu ć.nu (vrh Orlovac, novi repetitor 320 m.n.v.) ali hajde, zanemarit i halalit ćemo to jer recimo da oko vara a ljepota je svakako u oku promatrača.

A i najela se pure i lučnice..

Okanite se Homerova opisivanja, a mislim ćorav čovik opiusuje neskakve krajolike hahahaaa

Kad učenje postane radost (3)
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari