Neću vam zamjeriti ako do sada niste zapažaili neobična ljubuška svitanja u čudnim nijansama boja koje rijetko viđamo na drugim mjestima.
Ova obojena svitanja započimaju krajem siječnja, sami vrhunac traje desetak dana, posebna su jer ih povremeno krasi mistična boja purpura. Mene posebno očarava ta purpurna boja koja se proteže u nijansama, istu ljudi pokušavaju dobiti miješanjem plave i crvene ali to nije to. U tajnu dobivanja purpurne boje prvi su pronikli drevni narod Feničana, svoju su tajnu formulu čuvali više od tisuću godina, što im je omogućilo postati vodećim trgovcima svoga vremena. Poznato je kako su pigment te kraljevske boje dobivali iz posebne vrste puževa, izranjali ih s dna mora, odvajali od ljušture, iz njih izdvajali neku posebnu žlijezdu koja je opet nepoznatim načinom tretirana kako bi lučila pigment vrlo tražene boje.
Način dobivanja te očaravajuće boje i danas je obavijen velom tajni, smatra se kako samo nekoliko ljudi u svijetu uspijeva dobiti onaj pravi pigment ravan drevnim Feničanima.
Dok je taj pigment purpura vrlo tajnovit i tražen, mi ga dobijamo besplatno kroz ova zimska jutra, kao i druge nijanse boja, a sve to kroz desetak zimskih svitanja u tankim čipkastim oblacima iznad ljubuškog obzorja.
Na početku sam istakao kako ne zamjeram ako vam ovaj jutrnji fenomen nije posebno upadao u oči. Znam kako će one koji vole i poznaju ljubuški kraj malo dirnuti, naravno, ako do sada nisu zapažali ova svitanja koja rano u zoru traju samo desetak minuta.
Ništa posebno, niste jedini, sjećam se vlastitog iskustva od prije četrdesetak godina, tada me prvi put ono služenje vojske odvojilo od rodnog kraja. Kada sam mislio kako cijelo vrijeme tog služenja vojske, sve naše ljubuške ljepote i drage naše ljude nosim u srcu, dobro me pogodilo kada mi jedan stariji oficir, tamo negdje u Srbiji, reče kako je na povratku s mora namjerno svratio u Ljubuški vidjeti našu Kravicu. Kako me nebi pogodilo njegovo divljenje našim slapovima kad ja do tada nikada nisam bio na Kravici! Naravno da mu to nisam otkrio ali sam zato po povratku iz vojske odmah posjetio ono što sam do tada samo vidio na razglednicama, slušao od drugih i gledao u jednom filmu! Eto, ja ovo kroz život često puta ispričam, valjda tako kažnjavam sebe. Isto tako često doživim razne komentare, jedan moj prijatelj na ovo moje nedavno reče ja još nisam bio na Kravici
!
Što možemo, valjda je to naša sudbina, samo zapažamo naše vrijednote i prirodne ljepote tek ako nam drugi otvore oči!
Pitate se tko je meni otvorio oči što pratim, iz godine u godinu, točno u istom razdoblju neobična svitanja purpurnih jutara nad ljubuškim obzorjem?
E, to je moja životna priča koja traje više od trideset godina!
Naime, to sam otkrio u drevnim spisima Ilijade koja opisuje jedno razdoblje zimskih svitanja iznad legendarne Troje. Tamo se spominje božanski plašt, egida, u sjajnim zlatnim i vatrenim bojama, pojavljuje se točno u ovom zimskom razdoblju s istoka u sami cik zore. Kaže se kako je svaki put u egidu ogrnuto neko božanstvo koje dolazi s vrhova Olimpa.
Taj fenomen nad Ljubuškim predjelima ima čvrstu poveznicu s grčkom mitskom planinom, upravo te zrake sunca, koje tvore božanski plašt, stižu do nas iz smjera Grčke iza vrhova Olimpa na kojem po Homeru stoluju božanske besmrtne prirodne sile.
Sve sam to davno usporedio na mapi i kutu izlaska zimskog Sunca. Znao sam kako ovaj fenomen zimskih svitanja nastaje tek mjesec dana nakon kratkodnevnice. Dakle, to je onda kad je Sunce na povratku iz najniže točke suncostaja, skroz dolje na jugoistoku, kada dani opet postaju duži.
Sebi sam dugo postavljao pitanje, ako je Sunce bilo u toj istoj točki izlaska prije kratkodnevnice, tamo još u jesen, zašto i tada jutra nisu u zlatnim, plamenim i purpurnim bojama kada se prve zrake sunca opet pojavljuju, s istih vrhunaca planine Olimp u Grčkoj? Moju je znatiželju zadovoljio zaključak kako u jesen Olimpom još dominira zelenilo, a na povratku sunca iz zimskog suncostaja ti su isti planinski predjeli ogrnuti debelim snjegovima. Od tih se, tri kilometra visokih, sniježnih planinskih klanaca Olimpa, odražavaju prve jutarnje zrake i tvore neobičan jutarnji plašt na ljubuškom obzoru, a po Homeru sve se to pojavljuje s istočne strane Troje.
Nije to sve, ta su vatrena svitanja upotpunili slapovi Kravice, jer i oni imaju poveznicu u stihovima Ilijade točno tamo gdje jesu. U to isto zimsko vrijeme slapovi Kravice poprimaju poseban izgled koji se uočava iz daljine.
Sve je to lijepo kazano u Ilijadi, a da šok bude još veći i ne bude nikakve zabune u lokaciji, svoje su mjesto u istom dijelu stihova našli opisi rječice Studenčice i perala na Božijaku.
Ako se već generacije lijepih crnih žena mogu poistovjetiti sa stihovima pjesme "Zbog jedne divne crne žene", čvrstog sam uvjerenja kako ovi stihovi iz Ilijade što slijede, jedino odgovaraju zajedničkom opisu Kravice, Studenčice i Božijaka. Samo njima su stihovi posvećeni i o njima se pjeva! Ne vjerujem kako slično područje postoji negdje u svijetu koje bi se tako čvrsto uklopilo u opisani reljef moguće lokacije istočnog dijela Grada Troje. Dakle, po mom čvrstom uvjerenju, samo Kravici, Studenčici i Božijaku pripadaju sljedeći stihovi Ilijade koje cijeli znanstveni svijet s poštovanjem izgovara i već tisućljećima traga za istinom!
Ilijada citat:
Tako obojica tad do ljepotokih tokova dođu, gdje teku dva toka virovite rijeke Skamandar.
Mlaka istječe voda iz jednoga, te se iz njega uokolo izvija dim ko iz ognja kad gdje gori; a drugi i ljeti teče studenom vodom ko tuča ili ko studeni snijeg il' voda kada se sledi.
A tu uz tokove blizu široka perila stoje, obzidana i lijepa, gdje perahu blistavo ruho krasne trojanske žene i prekrasne njihove kćeri!
Ostao sam zatečen u opisu Ilijade, mada neki svjetski jezici ovaj dio s Grčkog prevode kao dva izvora na istočnoj strani Troje koji su povezani s rijekom Skamander.
Bilo kako bilo, obje verzije prijevoda odgovaraju našem lokalitetu Kravice (Trebižat), Studenčice i Božijaka gdje se riječni tokovi spajaju i tvore opisana široka perala s kaskadama. To je područje na Božijaku prirodno obzidano sedrenastim bazenima i kaskadama gdje su žene okolnih sela još do nedavno prale rublje.
Ako i vi prihvaćate mogućnost da se ovi stihovi Ilijade mogu ugraditi u naše ljubuške predjele možda vam nakon toga Homerova Ilijada postane dovoljno bliska.
Bilo bi mi drago ako Ilijadu poželite opet iznova čitati, možda sami uspijete zapaziti još neke njezine geografske detalje koji mogu pronaći svoje mjesto u ljubuškim predjelima.