U nastavku izlaganja predizbornog programa kandidata za gradonačelnika Ljubuškog Ante Paponje, tema su njegovi stavovi o stanju i potrebama Ljubuškog u oblastima kulture, obrazovanja i športa...
Kakve su vaše programske odrednice po pitanju kulture?
Ukratko, moramo početi napuštati prevladavajući birokratizirani, klišeizirani i poludirigirani pristup kulturi, njezinim sadržajima i manifestacijama.
Nasuprot navedenom, na polju kulture ću se zalagati za princip spontanosti, jer je kultura bitni pojam svega onoga što je spontano nastalo, što uključuje svu našu društvenost. To je svijet svega pokretljivog, slobodnog, što ne polaže pravo ni na kakvo prinudno važenje.
Zagovarat ću potpunu otvorenost za sve suvremene kulturne poticaje, trendove i gibanja, te težiti plodnom prožimanju suvremene i tradicijske kulture.
Otvorit ćemo prostor za sve naše talente na području svih kulturnih sfera, pa i za sve one koji su uvjereni da na kulturnom polju imaju što za reći.
Osobitu pozornost moramo posvetiti njegovanju i održanju naše tradicijske kulture. U velikoj mjeri njoj zahvaljujemo činjenicu da smo kroz teška povijesna razdoblja uspjeli sačuvati naš nacionalni identitet i povijesno sjećanje.
Moramo snažnije materijalno poduprijeti postojeće kulturne ustanove, ali i stvarati nove kao što su: etnografska zbirka, spomen soba Domovinskog rata, glazbeni paviljon, art galerija…
Posebnu pozornost moramo posvetiti našoj bogatoj antičkoj i srednjovjekovnoj kulturnoj baštini, njezinoj zaštiti, valorizaciji, a ne smijemo izgubiti iz vida ni njezinu komercijalnu dimenziju. Na primjer, nitko na svijetu nema tako brojnu i bogatu, sakralno i umjetnički vrijednu srednjovjekovnu kulturnu baštinu, situiranu u neposrednom životnom okruženju kao što su naši bilizi (stećci).
Povrh svega potreban nam je Kulturni centar sa višenamjenskom suvremenom dvoranom za svakovrsne kulturne događaje i manifestacije. Vrijeme je da Ljubuški dobije i amatersko kazalište.
Neophodna nam je i snažnija suradnja sa kulturnim institucijama u domovini i inozemstvu, kao i novi pristup u definiranju programske orijentacije Radija Ljubuški.
Kakav je vaš pristup obrazovanju?
Obrazovanje držim najvažnijom društvenom djelatnošću, jer ono moralno i intelektualno oblikuje nove generacije, tako i našu ukupnu budućnost. Koliko je to osjetljivo područje vidimo iz primjera Republike Hrvatske, gdje se godinama lome koplja oko obrazovnog kurikuluma. Pitanja koja su istaknuta državnim pedagoškim standardima od vrtića do srednje škole (broj učenika u razredima, mjerila za opterećenost učenika satima nastavnoga plana i programa, broj učitelja, mjerila za prostor i opremu, financijski uvjeti rada…) ili standardi za vrednovanje kvalitete rada škola, desetljećima predstavljaju i krucijalna politička pitanja.
Kad je riječ o obrazovnoj politici, osobno ću se zalagati da obrazovnu politiku presudno određuju potrebe društva, osobito gospodarstva, a ne obratno.
Mi moramo iznova uspostaviti pozitivnu moć školstva, koja će generirati snagu znanja, obrazovanja i napretka.
Isto tako držim da nam je potrebna nova suvremena zgrada srednje strukovne škole, dostatna za uspješnu realizaciju kako nastave, tako i svih strukovnih sadržaja. Strukovne škole osim edukativne, moraju uključivati i komercijalnu dimenziju. Ovakvi projekti uglavnom nailaze na priličnu materijalnu i financijsku potporu i međunarodnih fondacija i fondova.
U cilju olakšanja materijalnih troškova i naprezanja roditelja povezanih sa školovanjem djece zalagat ću se za besplatne udžbenike za osnovnoškolce, kao i za besplatan prijevoz učenika do škole.
Čini mi se opravdanim da svake godine organiziramo besplatnu stručno-edukativnu ekskurziju za nastavno osoblje jedne naše škole.
Što mislite o online nastavi?
Apsolutno sam protiv uvođenja nastave na daljinu, i držim da svi mi učitelji, roditelji i naši učenici moramo dati sve najbolje od sebe da se izbjegne nastava na daljinu.
Što je po vama sporno kad je riječ o nastavi na daljinu?
Iako su trendovi prema online nastavi postojali su i prije, još od početka 2000-ih kroz neviđen broj internetskih tečajeva, pa i ubrzanih online diploma, problem je eskalirao kad je u srži nezabilježenog socijalnog inženjeringa, kojeg je proizvela pandemija Covid-19 započet najveći, ujedno i neviđeno brz eksperiment učenja na daljinu (online) u ljudskoj povijesti. Bit problema je u tome što je "nova normalnost" kod nas preko noći gurnula učenike, studente i nastavnike u digitalno doba, bez obzira na njihovu digitalnu opremljenost, interes, vještine ili razinu obrazovanja.
Potpuno je štetno i neprihvatljivo da se u nastavnom procesu izgubi najvažnija izravna komunikacija između nastavnika i učenika, ili da nastavnici izgube status središnje figure u nastavnom procesu, i tako postanu tek jedan od "materijalnih" resursa potrebnih za uspješno usvajanje nastavnog gradiva.
Opasnost prijeti svima koji su izravno uključeni u ovaj proces. Sve duljim korištenjem interneta osobe se socijalno izoliraju, tjelesno i mentalno iscrpljuju, što se naravno odražava na obiteljskom, socijalnom, školskom ili radnom funkcioniranju, a na kraju može rezultirati potpunom psihičkom dekompenzacijom,
S druge strane, Iako se digitalna rješenja mogu koristiti za učenje, nisu prikladna za pedagogiju i zasigurno ne mogu zamijeniti nazočnost stvarnog učitelja i strukturirano školsko okruženje.
Prelazak na online obrazovanje, nadalje, uzrokovao bi na svim stranama duboki osjećaj gubitka budući da bi struktura života i uobičajenog dana potpuno nestala.
Moramo izbjeći scenarij neželjene budućnosti, u okviru koje naši domovi nikada više ne bi bili isključivo osobni prostori, niti da se putem brzog digitalnog povezivanja pretvore u naše škole, liječničke ordinacije, teretane i, ako "viša sila" tako odredi, i u naše zatvore.
Kakvo mjesto u okviru vašeg programa pripada sportu?
Najprije želim navesti nekoliko općepoznatih stvari koje jasno pokazuju zašto je sport tako važna društvena djelatnost, zašto ga u ogromnoj većini volimo, upražnjavamo ili, na ovaj ili onaj način promičemo i podupiremo.
To je stoga što sport predstavlja povlašten prostor i mjesto susreta među ljudima, gdje se bez ikakvih predrasuda može doživjeti radost natjecanja radi postizanja zajedničkog cilja. On nas uči da se veliki rezultati, u sportu kao i u životu postižu "timski".
Činjenica je da zdravo natjecateljstvo i zapleti natjecanja potiče kod ljudi velikodušnost, poniznost, žrtvovanje, postojanost, radost i nadasve solidarnost s drugima.
Većini nas je potpuno jasno da nam sport pomaže dati ono najbolje od sebe, kako bismo bez straha otkrili svoje granice i borili se da iz dana u dan budemo bolji, a s druge strane doziva nam u pamet napor, žrtvu koju sportaš mora prihvatiti kao konstanta svog života da bi postigao pobjedu ili jednostavno došao do cilja.
Sve nas ovo obvezuje da damo punu podršku svim oblicima amaterskog i rekreativnog sporta u našoj sredini, sportskim manifestacijama, kao i prekograničnoj međunarodnoj sportskoj suradnji.
Moramo kreirati novu sportsku politiku koja će, s jedne strane, stvoriti materijalne preduvjete za uspješan razvoj mladih talenata i uspješnih sportskih momčadi, a s druge strane, da nam sva ta ulaganja u sport donesu konačno i pozitivne komercijalne učinke.
Na koncu, uspješni sportski kolektivi, kao i pojedinci zaslužuju maksimalnu materijalnu podršku.
