Ljubuški je rasadnik pametnih, radinih i ponosnih ljudi

ljubuski.info

Ako vas putovi dovedu do drevnog grada Ljubuškog, zastanite i predahnite.

U zbirci Muzeja franjevačkog samostana na Humcu, utemeljenog prije 150 godina, možete pogledati materijalne tragove burne povijesti jednoga grada. U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1444. godine pod imenom Lubusa.

Muzej, inače najstariji u Bosni i Hercegovini, utemeljili su svećenici franjevačkog reda. Oni o njemu vode brigu. Sigurno je da neće doživjeti sudbinu državnih muzeja koji žive sami, prepušteni sarajevskoj zimi, zubu nevremena i neizvjesnoj sudbini.

Povijest nam svjedoči da svećenici franjevačkog reda stoljećima grade, dograđuju, pregrađuju, popravljaju i u nasljeđe ostavljaju duboke tragove nacionalnog i kulturnog identiteta. Fra Didak do fra Didaka! U njihovim rukama i pod njihovom upravom nikada ništa nije propalo.

Naprotiv!

Kada površan poznavatelj povijesti prošeta muzejom, vidjet će da je ljubuški kraj od pamtivijeka naseljen. Obilje vode, višak sunčanih sati i dnevne svjetlosti, bogatstvo flore i faune, mediteranska klima i blizina Jadranskog mora rajske su pretpostavke za komforniji život.

Istina, u nekim prijelomnim vremenima prirodne ljepote znale su cijelom kraju donijeti ozbiljne teškoće. Ljepota zna biti pogubna pa se u narodu može čuti prispodoba: Bolje je biti malo slijep, nego previše lijep.

U planovima velikih imperija, u glavama njihovih kraljeva, careva, sultana, u posljednje vrijeme i vojvoda od istoka, Ljubuški je svakom od njih bio zanimljiv osvajački pothvat. Onima koji su napadali s istoka i sjevera pred očima je bilo plavetnilo Jadranskog mora, a oni drugi koji su nadirali s juga i zapada tražili su putove prema novim prostranstvima, novim tržištima i kolonijama. Mamile su ih bujne šume, čiste rijeke, a još više nalazišta zlata i drugih plemenitih metala.

Na strateškom putu koji je vodio iz Solina prema Naroni, današnjem Vidu, u blizini franjevačke crkve na Humcu pronađen je rimski vojni kompleks s kupalištem i saunama koje su zagrijavane podzemnim sustavom. Koncem desetog ili početkom jedanaestog stoljeća nastala je glasovita Humačka ploča, četverokutna površina pisana bosančicom - bosanskom ćirilicom i natpisom u kamenu "U ime Oca, Sina i Duha Svetoga".

Prema tumačenju prof. Marka Vege, najboljeg poznavatelja bosanske povijesti, ovaj najstariji pisani trag svjedoči o gradnji crkve sv. Mihovila. Nekoliko stoljeća kasnije, najvjerojatnije sredinom četrnaestog stoljeća, na vrhu brda Buturovica podignuta je velebna kula koja se veže uz ime hercega Stjepana. S ove kule mogli su se uočiti pokreti nepozvanih, opasnih "gostiju" i navrijeme, kroz uredno raspoređene puškarnice, pripremiti obrana od osvajačkih i pljačkaških nauma.

Nakon pada Počitelja Ljubuški je 1472. došao pod upravu osmanske vlasti, a ubrzo postao je i sjedište turskog kadije. Prema povijesnim podacima, Nesul aga Vučjaković 1558. godine izgradio je džamiju kao prvi znak osmanske prisutnosti. Bio je to i nagovještaj velikih društvenih promjena. Pod novom i surovom tuđinskom upravom Ljubuški je živio i preživljavao punih 400 godina. Ova stoljeća, osim bolnih sjećanja stanovništva, nisu ostavila spomenike povijesnog značenja. Berlinski kongres 1878. godine donio je ljubuškom kraju novo vrijeme, novu upravu i gospodarski procvat. Impresivni su podaci o melioraciji ljubuškog polja, navodnjavanju, gradnji mostova i cesta, uzgoju novih kultura i podizanju vinogradarstva. Osim savršenog ustroja administrativne uprave, zemljišnih knjiga i katastra, razdoblje Austro-Ugarske Monarhije nije ostavilo spomenike povijesne vrijednosti. Sve je bilo podređeno stvaranju pretpostavki za što jednostavnije izvlačenje prirodnih bogatstava za potrebe Monarhije i njezine prijestolnice - Beča.

Vrijeme Kraljevine SHS obilježeno je masovnim iseljavanjem; u prvo vrijeme prema dalekim prekooceanskim zemljama, a potom češće i više prema razvijenim zemljama zapadne Europe: Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj.

U posljednjoj Jugoslaviji grad i kraj živjeli su pod teretom hipoteke neprijateljskog kraja. Novi poredak nije imao milosti. Vlast jednog čovjeka i jedne partije bila je zakon. Istini tu nije bilo mjesto. Pravdi još manje! Iz lokalnog miljea regrutirano je nekoliko visokih časnika Službe državne sigurnosti koji su pratili svaki pokret i svakog čovjeka. Evo jednog klasičnog primjera.

U Ljubuškom, na predjelu zvanom Babovac, podignut je suvremeni nogometni stadion. Drugi u Hercegovini. Na proslavu je pozvan zagrebački Dinamo, sjećaju se Gojko Medić, Emil Bunoza i Ante - Braco Šoše, hodajući ljubuški spomenici, i pripovijedaju:
Po Hercegovini smo razaslali plakate i navijestili gostovanje slavnog zagrebačkog kluba. Od sportskog uzbuđenja sve je bilo na nogama.

U malom Ljubuškom veliki Dinamo!

Tri dana prije utakmice iz Gruda došao je partijski bos, plećat čovjek, krupne glave, plitke pameti, ledenog, prodornog i prijetećeg pogleda, zajapuren kao da se priprema smak svijeta. Po licu mu iskočile crvenkaste pjege, svakog časa maramicom briše znoj, nadimlje se i zahtijeva da se utakmica otkaže.

Pitamo ga zašto.

Dinamo od Ljubuškog do Mostara, od Imotskog do Metkovića, ima svoju publiku. I on to zna. 'Ne, ne može! To je ustaški klub!', bio je uporan partijski zanesenjak. Nismo popustili ucjeni, jednoumlju i ludosti. Goste smo smjestili u hotel. Ni to nekima nije bilo po političkoj volji. Za vrijeme utakmice i svečanosti otvorenja stadiona u hotelu je isključeno grijanje…

Zima je i hladno je!
Nitko ne zna tko je grijanje isključio.
Nitko ne zna tko bi ga mogao uključiti.
Atmosfera je bila mučna, ponižavajuća.

Intervenirao je Vlatko Marković, slavni nogometaš i tadašnji trener, dijete Bosne. Sve mu je bilo jasno… Pokupio je nogometaše i njihovu pratnju i odveo ih u Čapljinu, u hotel Mogorjelo…

Ljubuški je rasadnik pametnih, radinih i ponosnih ljudi.

Unatoč daytonskim zavrzlamama i sarajevskim marifetlucima, Ljubuški živi svoje novo vrijeme. Suvremena autocesta rastvorila je slapove Kravica i Koćuše kao stranice najljepše knjige. Bogata kulturna baština, izvrsna cestovna mreža, blizina Makarske rivijere i susjedstvo s međugorskim svetištem ovom kraju navijestili su bolja, pravednija, mirnija i sretnija vremena.

Prije nekoliko godina u Mostaru, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, zadržao sam se u ugodnom razgovoru sa Stjepanom Skokom, glasovitim kiparom i dekanom Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. S pokrićem mnogi govore da je to naš Ivan Meštrović. Dok smo ruke čvrsto držali u pozdravu, kroz glavu mi prođoše njegova umjetnička djela, posebno velebna "Domagojeva lađa", veliko kiparsko ostvarenje.

Nakon uobičajenih pitanja, naš razgovor poprimio je zanimljiv tijek.
Nekoliko mojih sugrađana i prijatelja, priča profesor, dekan i kipar Stjepan Skoko, utemeljilo je udrugu koja ima zanimljiv projekt. Neće biti lako, ali ga žele ostvariti. Voljan sam im pomoći i učiniti sve što budem mogao. Poslušajte me i posavjetujte nas! Ne treba nam odvjetnička pomoć. Sve je urađeno u skladu sa zakonima naše zemlje.

Prema službenim podacima, u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine Ljubuški 758 mladih žena, nijedna starija od tridesetak godina, ostalo je bez muževa, a 2227 malodobne djece bez očeva. Dr. Ante Milas, začetnik ideje, ima bolno sjećanje na sudbinu svoje majke. S osmero maloljetne djece ostala je sama. Jedno drugom do uha, kako se u narodu može čuti. Eto, djeca tih očeva, uglavnom pogubljenih nakon II. svjetskog rata, žele podići spomenik i zahvaliti majkama, istinskim heroinama druge polovine prošlog stoljeća…

Dok je kipar Skoko razlistavao skice i planove, sjetih se priče o jednoj širokobriješkoj obitelji i jednoj ženi, istinskoj heroini.

Pričajte!, kaže velemajstor skice i dlijeta.

Dr. Ivana, zagrebačka liječnica, sjedi u mom uredu i priča kako je njezina majka, do grla zakopčana od tuge, boli i nesreće, ostala sama. Sama sa sedmoro maloljetne djece.

Napornim radom, sa sjetom u glasu nastavlja dr. Ivana, majka nam je omogućila školovanje i studiranje u Zagrebu. Svi smo diplomirali na fakultetima koje smo odabrali…

Zamislite, samohrana majka, sedmoro malodobne djece i toliko akademski obrazovanih ljudi, to je scenarij i za uzbudljiv cjelovečernji film.
Gledam vizure spomenika. Gledam majku kako ponosno stoji, a oko nje troje malodobne djece. Jedno je u naručju. Drugo odraslije stoji uz majku s pogledom upravljenim prema nebu i Bogu, a ono treće sjedi s knjigom u ruci, kao da navješćuje uskrsnuće svih zajedno. Bit će to spomenik nad svim spomenicima, rekoh mu.

U subotu, 15. veljače, po lijepom i sunčanom vremenu, kao da je zima već minula, u središtu grada okupilo se mnoštvo svijeta. Kada su s crkve svete Katarine utihnula podnevna zvona, mlada žena ugodne vanjštine, prigodno odjevena, navijestila je početak svečanosti otkrivanja Spomenika majci.

Redali su se prigodni govori. Svi su bili odmjereni i brižno pripremljeni.

Uzvišeni!

Gradonačelnik Nevenko Barbarić, predsjednik Udruge potomaka udovica Drugog svjetskog rata i poraća Tomislav Dugandžić, Ivan Vukoja - intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Na koncu svoj blagoslov uputio je apostolski nuncij Luigi Pezzuto. Spomenik je otkrio dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

Autor velebnog umjetničkog djela, kipar Stjepan Skoko, suznih očiju progovorio je o ostvarenju svoga sna. Progovorio je o Spomeniku majci u rodnom Ljubuškom i vrhuncu svoje blistave kiparske karijere.

Ako vas putovi navedu u Ljubuški, zastanite.

Razgledajte Spomenik majci, zapalite svijeću, ostavite cvijet.

Ovoj kolumni pristoji pjesma nobelovca Ive Andrića.

Gospode, koji si nad svjetovima, vladaš i znaš,
pogledaj, molimo te, i na ovu zemlju,
i na nas koji smo iz njenog tla nikli i njen kruh jedemo,
daj nam ono zašto te, i dan i noć,
svako na svoj način, molimo,
usadi nam mir u srce u slogu u gradove,
dosta nam je ratničke vatre,
mirnog smo kruha željni, Gospode.

Josip Muselimović | Večernji list

Glas naroda

Pametni.radni i sposobni su napustili ljubuški.eno ih po njemačkoj.švicarskoj.hrvatskoj itd.a u Ljubuškom su ostali uhljebi.u.v.l.a.č.i.g.u.z.i.i poslovnici.čast pojedinim hrabrim ljudima koji se bore u Ljubuškom ali ih nije puno ostalo

Da da
U Ljubuskom su ostali sposobni ljudi koji umiju da rade i zarade, naprave posao i pare i pritom dobro žive. I Vjeruj to su ljudi koji imaju m.u.d.a. A nesposobnjakovicima nije ništa drugo nego bježati za boljim sutra.

To rece uhljeb koji svojom glavom nikad nije zaradio marku

Prijatelju baš lupetas. Ne bavim se politikom niti i u jednoj stranci. Radim vrijedno i živim ko car. Treba imati malo i klikera u glavi znaš. Ali ja mislim da ti to ne razumiješ.

Koji si kadar, de i nama otkrij da imi probamo??

Mogu vama danima pricati ovi sto su ovdje ostali sto rade i zive od svog rada bolje nego vi svi zajedno u D ili negdje drugo ali vi to ne mozete svatiti jer da ste znali-htijeli raditi ovdje niste treba nigdje ici

Kad završiš, pusti vodu!

Vi samo znate kukati. Nema se nemoze se bla bla. Pa nemoze svatko biti inteligentan i pravit pare istina.
Ja zadovoljan

Samo za tvoju informaciju .ja ovdje isto solidno zaradjivam.i ne zivim kao car,nego živim skromno i pristojno,i zelim ti reci da mi je zao svih ljudi što su otišli.a otišli su što su morali jer od nesposobni i neškolovani,i oni što su pokupovali diplome nemogu doci do izražaja i ne mogu od svog rada pristojno hraniti sebe i obitelj.a ti pošto vidiš iz nevine g.u.z.i.ce.ti to ne možeš vidjeti.jedino osoba koja je bez pameti moze reci da je ovdje dobro

svaka čast za komentar

Pošteno. Ljudino skidam kapu.

Nek si "ti" nama i "pametan i inteligentan" i praviš "pare", tebe triba imenovat za ministra gospodarstva i financija, neko čudo od "čoea"

Blagoslovili 725 obitelji. U župi bi trebalo biti 2803 žitelja a od toga u inozemstvo je odselilo zadnjih nekoliko godina 340 osoba.

Evo ovo je uspjeh Ljubuški vlasti.župa vitina

Možda nisam ni pametan ni inteligentan ali nisam š.u.p.a.k. za razliku od tebe i takvih.za razliku od tebe ja volim svoj narod i zao mi je da se raseljava.a ti koji misliš da je sve u parama i da tvoja podrška obalom stanju nešto vrijedii mogao bi se uskoro opeći ,jer kad nestane naroda vi uhljebi će te se početi klati izmedju sebe

Pravo zboriš

taman si nabrojao udbine dečke Gojko Medić, Emil Bunoza i Ante - Braco Šoše hahah

Bravo vudbaši sad bi ih musa prešaltao u drugu.

U Ljubuskom su ostali pametni i sposobni,a svi ostali putuj

Pametni, radni napustili ljubuški ha ha ha ha
Svaka čast pojedinim obrazovanim ljudima koji su otišli ali velika većina onih koji su otišli ovdje im je domet bila nadnica kad nekom zatreba iscjepati drva.

Upravo tako "rasadnik radnih i pametnih" koje je posadija dragi Bog, al ih presađuju pravo u Njemačku i Irsku ovi navedeni "Uzvišeni": Barbarić, Kraljević, Čović... da tamo cvjetaju i daju plod

slika govori više od tisuću riječi...

E moj advokatu šta ti napisa draga ti Boga

Pogledam naslov, pa sliku.Pa naslov pa opet sliku.Naslov pa opet sliku, al džaba nikako povezat.
Radišni-Pametni-Ponosni= Tomislav Dugandžić.
Ok jasno mi je.

Znali iko kad iđe prva pruga za njemačku.

Od svih ljepota šta ih nabroji zaboravio je pomenut velebno zdanje preko puta zgrade općine .

Bogati autoru nekenjaj i nelazi

Zaboravih pomenut gosp.Dugandžića on je vrh stvarno radisan i pametan čovjek.Njegov znoj može izliječiti korona virus preko noći.Eto još jedne šanse da se obogate .

Nisam znao do sada da se gosp. Josip Muselimović bavi pisanjem i da ima izraziti dar za prikaz apstrakcije dijelom umotan u celofan satiričnosti.
Svaka čast!

Kraljević studirao 20 godina Tomić rektor nije završio fakultet Dugandžić 10 godina za višu Stjepan Skoko jedini sposoban ali u adzeju a Muselimović pare napravio na ubojicama hahaha ispade najpošteniji Nevenko Barbarić

šminker u rovu hahaha promino je sto stranki napokon je uspio

samo se bu.dala može s tim hvaliti .Bolje bi bilo da ih nemamo a da ih privučete s nečim a ne zatjerat sve koji imaju nešto u glavi.Abgela Merkel će vam dati orden zato što grade Njemačku i pune njihov proračun

I onda 90 dode hdz na vlast i pametnih nestade

Inteligencija bježi od primitivizma jer primitivcima kad ponestane argumentiranog znanja (nisu učili) pribjegavaju prosipanju nasilništva.

Mi stariji znamo sve o Josipu Muselimoviću nije kakvim se prodaje a nije ni loš kip Stjepana Skoke je izvrstan

ne, već 45 e je počeo propast društva

Da, ali i rasadnik sve vrste kriminala i korupcije...

Stjepan Skoko je vrhunski umjetnik a ovo sve oko njega je nula

Lipa je nula moj prijatelju

Cirkus Colorado

Ljubuški je rasadnik udbaša: Lučići, ...

Biće da je Mason pa brani masone, šta će ova glupost od članka, prepuna laži na poštenom profilu.

Kako more Angela Mrkel bit bolja Hrvatima od Dragana Čovića ipak je on Hrvat kakav goć je našje.

Disel u Ljubuškom 2 .26 u Čapljini 2.11, pošteno nema šta...

Što nisi prije javio sad ce pasti cijena.Mi se otprije ne ravnamo s Čapljinom.

Ljubuški je selendra....

U njemačkoj dizel 1,08 a loža 55 centi.

Diesel class u Čapljini ti je 1.91 Km

U Mostaru disel 2.06

ljubuški gradonačelnik i župnik
osjećaju se sretno
iz ljubuškog odlaze
školovani i radno sposobni
jel tak il ne tak

Izbjeglice ti si za žaljenja, svoj život si posvetio blaćenja i zuganju. Kako ti nick kaže bas si izbjeglica, laješ iz podruma a da napišeš ime i prezime ja mislim da bi se imalo šta reći o tebi, nije ni čudo što imate problema i jada u zivotu,sami ćete se otrovati od svojih lazi i zlobe...fuj

Ljubuški je rasadnik pametnih, radinih i ponosnih ljudi
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Roditelji, gdje ste? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
I obraz i obrazovanje! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Pijun T.B.

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari