O nasilju u obitelji se najčešće šuti

ljubuski.info

Iako u Federaciji postoji Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, zlostavljane osobe ili one koje su svjedoci obiteljskog nasilja rijetko prijavljuju takve slučajeve. Stoga se često dogodi da tek nakon obiteljske tragedije sa smrtnim ishodom, na površinu isplivaju detalji o dugogodišnjem nasilju.

Prema riječima pojedinih žrtava koje su prijavile prijetnje, reakcija centra za socijalni rad kao ni reakcije policije nisu bile očekivane, pa su im nasilnici nastavili zagorčavati život. Nekim žrtvama je, također, rečeno da dok god ne budu imali opipljiv dokaz ili ih nasilnik fizički ne napadne, ne postoji mogućnost da se nasilni supružnik ili supružnica udalji iz obitelji.

Stvarne brojke puno veće

Prema podacima Centra za socijalni rad Grada Mostara, tijekom 2019. godine zaprimljeno je 120 prijava nasilja u obitelji što je na razini prijašnjih godina.
Potrebno je naglasiti kako je stvarni broj slučajeva nasilja u obitelji znatno veći od prijavljenog broja. Mi operiramo brojevima sedam puta većim od broja prijava - kazala je ravnateljica Centra za socijalni rad Zdravka Marić.

Ispaštaju, istaknula je Marić, najviše oni koji su slabi i nemoćni, kao što su djeca i starije osobe, posebice osobe s posebnim potrebama koje nerijetko i ne znaju da su zlostavljane ili to ne znaju ili ne mogu reći.

Zaposlenici Centra za socijalni rad daju sve od sebe kako bi kroz pojačan nadzora organa skrbništva i to multidisciplinarnim pristupom, doveli do boljih odnosa unutar problematičnih obitelji, dodala je.
Imamo primjer jedne šesteročlane obitelji s četvero malodobne djece u kojoj je bilo zabilježeno obiteljsko nasilje koje je stvaralo dodatne poteškoće vezane za mentalno zdravlje roditelja i djece. Uveli smo mjeru pojačanoga nadzora organa skrbništva, ali smo morali radit s ovom obitelji multidisciplinarno, primjenom više metoda, te je vidan boljitak u njihovim međusobnim odnosima, kao i poboljšanje mentalnog zdravlja roditelja i djece - objašnjava ravnateljica Centra za socijalni rad.

Šutnja i izostanak odgovarajuće zaštite

Ravnateljica Marić upozorava kako je veliki problem šutnja i nespremnost žrtve da prijavi nasilnika, ali i kada se netko odluči na taj korak, žrtve ne dobije uvijek adekvatnu zaštitu.

Četrdesetogodišnja Mostarka, majka dvoje malodobne djece, razvedena je od nasilnog muža, ali kaže kako je on uhodi.
Cijeli slučaj sam prijavila, jer ga se bojim. On je liječen na Odjelu psihijatrije i dijagnosticiran mu je PTSP, ali policija me ne može zaštititi jer, kako su mi rekli, fizički me ne zlostavlja. On me i dalje uhodi i prijeti, zasad verbalno, ali ja znam da na tome neće stati - kaže ova žena i dodaje kako je prijetio i njezinoj odvjetnici da će joj slupati vozilo.

Drugi je primjer Čitlučanke koja je godinama trpjela i fizičko i psihičko zlostavljanje.
Muž nije radio nego je po cijele dane sjedio kući, a kad bih došla s posla za glupost bi me udario, jer nije gotov ručak ili je nered u stanu - kazala je.

Po njezinim riječima, često bi znala završiti u bolnici, ali je godinama trpjela nasilje zbog djeteta s posebnim potrebama.
Godinama sam šutjela jer imamo dijete s posebnim potrebama i njega mi je najviše bilo žao. Izbjegavala sam svađe i na svaki udarac bih samo jecala u sebi. Bio je totalni "kontrol frik" jer mi je zabranio kontakte s roditeljima i familijom. Kad bih ulazila u toalet morala bih vrata držati otvorenima - objašnjava.

Čest uzrok razvoda brakova

Odvjetnici ističu kako je nasilje u obitelji u porastu i kako je upravo to razlog razvoda braka.
Većinu razvoda zatraže žene i to češće one koje su bile žrtve nasilja u obitelji. To se nerijetko sazna tek kada žena smogne snage da podnese zahtjev za razvod braka - kaže mostarska odvjetnica Mladenka Puljić.

Po njezinim riječima, nasilnici su uglavnom liječeni PTSP-ovci, kockari, alkoholičari, neradnici, koji su gnjevni na sve i ne trpe prigovore. Takvi ljudi u slučaju pružanja bilo kakvoga otpora, prijete imovinskom štetom, zatim fizičkim nasiljem, pa čak i životom.
Takve osobe nitko ne može spriječiti u njihovom naumu. Oni prijete nama odvjetnicima, prijete sucima, policiji, a kazne su preblage za takve prekršitelje - upozorava odvjetnica.

U MUP-u HNŽ-a navode kako je u protekle dvije godine u suradnji s YCITAP-om (Međunarodni program pomoći u kriminalističkoj obuci Ministarstva pravde SAD-a za BiH) u više gradova HNŽ-a provođena kampanja pod nazivom "Kako prepoznati nasilje u obitelji i kako ga prijaviti nadležnoj policijskoj upravi".
Kampanja je bila prilika da se građanstvo upozna s navedenom problematikom kroz direktni kontakt sa službenicima policije MUP-a zaduženim za rad sa zajednicom i onima koji rade na slučajevima nasilja u obitelji - objašnjava glasnogovornik MUP-a HNŽ-a Ljudevit Marić.

Fizičko, psihičko i spolno zlostavljanje

Važno je, dodaje Marić, pored fizičkog nasilja prepoznati i psihičko zlostavljanje koje uzrokuje strah, ugroženost, uznemirenost ili povredu dostojanstva, kao i verbalno nasilje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje, elektroničkih i drugih medija.

U obiteljsko nasilje ubraja se i spolno nasilje, odnosno svaki seksualni čin protiv volje druge osobe, te ekonomsko nasilje kada se oštećuje imovina, ili se zabranjuje ili onemogućava korištenja imovine.
Žrtve savjetujemo da ne šute o svom problemu i da prijavljuju svaki oblik nasilja, a nasilnicima skrećemo pozornost na kaznene i prekršajne odredbe kojima mogu biti sankcionirani - dodao je Marić.

I policija i Centar za socijalni rad slažu se kako treba jačati svijesti građana da je nužno prijaviti nasilje u obitelji.

Također, potrebno je ustrajati na kaznenom progonu prekršitelja, kao i pružiti svu potrebnu podršku podnositeljima prijava kako bi ustrajali u sudskim procesima, jer nemali broj kaznenih djela nasilja završava ili negativnim tužiteljskim odlukama ili oslobađajućim presudama zbog odustajanja oštećenih, koji često iz straha koriste svoje pravo da ne svjedoče protiv nasilnog supružnika.

FENA

Glas naroda

politicari vrse nasilje nad cijelijem narodom i pljacku pa ovi dobrotvori nista ne govore

Eti ti si reka ali bi bolje bilo da nisi.

I fratri su tu krivi jer: malo pritrpi, nekad prišuti. grij je razvest se.. šta ćeš s dicom, šta će ti reć ljudi.. nećeš se moć pričestit

Tebi su fratri izgleda krivi što si živ.

A nasilje nad muskarcima

Nasilje je za osuditi nad kime god. Ja sam odrasla u nasilnoj obitelji. Tučnjava (pribijanje) medju roditejima , većinom otac tukao majku (korištenje pištolja, noža, sjekire i sl),,ona se ponekad branila i udarala njega, psovke i vrjedjanje su bile svakodnevna normala.Nas djecu je tukao toje htio i stigao, propusti i greške se nisu opraštale. Uvrede ,kletve i sl. -mi djeca smo trebali biti primjerni u dobrome. Ludo stanje. I naravno normalno se sve krilo i šutilo na vani - do danas. Sramota i izdaja je to javno reći,obznaniti. Znači prisiljeni smo čuvati obraz nasilnika/zlostavljača. - Stoga molim Va sve neka se radi na tome da ne bude društvena sramota prozvati naslinike i nasilje u svrhu zautavljanja i iskorjenjivanja istog.Neka ovakvo ponašanje prestane biti dio kulture našega društva! Treba liječiti nasilnike i pokazati im put iz tog pakla. Ja se liječim od posljedica zlostavljanja i trebam čuvati ugled svojih roditeja . To je dodatno zlostavljanje i gore od ovih prvotnih trauma.

Ne mozete trazit od drugih da pricaju a vi sa "iskustvom"da sutite,vi bi ste trebali bit predvodnici u aktuelizaciji teme.Ako samo jednoj osobi pomognete to je uspjeh.Nar danas ima sredstava i mogucnosti da se zlo obznani.Nije to nikakva sramota i nemate sta koga stitit,na takav nacin nikom nece bit bolje.

Može se tražiti od javnosti da se tematizira nasilje. Nisu osobe koje prijave nasilje neopravdano zaštićene i pod okriljem anonimnosti. Treba hrabrosti i snage izdržati i skrivati nasilje , naročito kada su žrtve djeca. Djeca ne poznaju drugu realnost osim te koju doživljavaju kod roditelja. Djeca su ovisna o roditeljima i time ranjiva , bore se za preživjeti. - Nasilnici su lako prepoznatljivi u društvu samo što se to kod nas u Hercegovini još uvijek gleda kao vrlina- snaga . Muškarac koji ima "muda" je obično nasilan vebalno i fizički i bahat je. Žene oje se ne usude otvoreno vršiti nasilje obično su podmukle i spletkare, manipuliraju, tračaju (sa zlobom govore o drugima ).Mislim da je hitno potrebno nasilje u obiteljima i općenito nasilje obraditi i u školi još od najranije dobi redovito do završetka školovanja. Treba proći nekoliko generacija dok se ovo zlo ne iskorijeni I počmu se vrednovati prave vrline i pozitivno ponašanje. Naravno treba pomagati, pokazati ljudima kako se rješavaju problemi konstruktivno i kako se zlazi na kraj sa preopterećnjem koje pojedinci u životu prolaze.

Nasilnici bi se sami trebali obratiti javnosti i tražiti oprost od djece i drugih kome su činili zlo i nanosili boli. Oni jako dobro znaju da rade nešto što nije dobro - zašto bi inače očekivali da se to krije i ne bi osjećali stid umjesto stida ponosno bi o tome govorili. Sjećam se hvalisanja nekih roditelja da je šipka iz raja izašla i ja bi mu ledja polomio, kosti slomio, kose počupat i sl.- ti su to i radili i rade. Po komentarima se mogu prepoznati takve nasilne osobe npr. kažu /pišu bez respekta i uvažavanja drugačijeg mišljenja, omalovažavaju osobe kada napišu nešto što im se ne sviđa.Ja po komentarima prepoznam osobe koje su od roditelja tako zlostavljani, oni su preuzeli taj riječnik ponižavanja.

U pravu ste sve su to većinom hdz-ovci.

O nasilju u obitelji se najčešće šuti zbog ceha ….. Zbog odgoja u obitelji . Zbog mišljenja fratara . Zbog ne zašicenosti osoba od strane države osoba koje prijave nasilnike. Zbog male sredine i bezobraznih jezika . SUTI TRPI SRAMOTA CUVAJ OBRAZ . I onda ostariš i skontas da ti je život prosa ! I sta si sačuva NISTA. E to je SRAMOTA OBRAZ NISTA!

Baba - slažem se ---kod nas se pogrešno tumači kršćanska vjera. Trpljenje je kao vrlina i Bogom dano. Nije istina Bog je stvorio čovjeka da bude sretan i slobodan , ponosan i da se samo Bogu klanja. Ponos nije isto što i ego.

Puno je nasilja u našim obiteljima što fizičkog a najviše verbalnog , galama omalovažavanje, nije mi jasno puśe u leđa osobi 40 godina a nemože je nacrtanu vidit, a nijedan posa ,odluku nemože donit bez te osobe, takvi su kukavice i licemjeri kojih je stid pred Bogom i ljudima reći svom drugu da ga voli.Fali nam najprije bogobojaznosti jer sve ljudsko i Božije smo zatomili u sebi .

Baš me zanima šta to znači "puno".u pojedinim obiteljima ili u puno obitelji i na osnovu čega se to zaključi?

Ja mislim da ako slušate ljude oko sebe možete čuti koje riječi se koriste ....i po tome se vidi da je u puno obitelji i puno u pojedinim obiteljima nasilja verbalnog i fizičkog. U mome zaseoku gdje sam odrasla od pet kuca u četiri je bilo nasilje normalan svakodnevni život ...sve poštene obitelji, primjerna djeca i muževi od riči, ljudine, obraz čist ko suza- a žene tihe , poštene , vridne i sl.Gledajte djecu, jesu li blijeda , uplašena, stidljiva, nesigurna, tiha. Slobodna djeca su razigrana i vesela

Ja onda ilisam corav ili naivan.Uvjek su ljudi osudjivali i izbjegavali nasilne osobe i osobno mislim da se ljudi radjaju sa tim poremecajem a djeca odrasla u takvim obiteljima su nerjetko nesretna ako ne i sama nasilna.Ali kako to drugi mogu resit ako neko ko je zrtva ne prijavljuje.Nemislim da smo toliko pod uticajem crkve ili tradicije da bi njih tribali okrivljivati.Mislim da nasilje dolazi iz bolesti i moci i pogresnog uticaja okoline i medija.U svakom slucaju triba se radit na preventivi i zastiti zrtve

Zena prijavi nasilnika. Dodje policija i odvede ga jednu noć i pusti ga sutra kuci. Onda bude jos veci jad i bjeda. Zalosno istinito.

Ja se želim pridružiti ovim komentarima
Ja sam bio takav za cijelu svoju obitelj , prvenstveno sam zlostavljao svoju suprugu pa i djecu na žalost .
Jedan dan sam osjetio da sam jako ružno griješio i pogotovo prema jedinim osobama koje me iskreno vole na ovom svijetu
Odlučio sam ostatak života biti najbolji muž i otac na svijetu i uistinu to nije tako teško i pogotovo je to najljepši osjećaj na svijetu kad vidim koliko su oni sretni zbog toga.
Najradije bih se predstavio ali od srama ne mogu pa vas molim da oprostite
Ovo je savjet svim nasilnicima u obitelji da pokušaju osjetiti koliko je njihovoj obitelji uistinu stalo do njih , a to mogu samo ako i oni pokažu da znaju voljeti srcem
Upravo to sam napravio i vjerujte da ne postoji sretniji čovjek na svijetu od mene kad vidim iskreni osmijeh moje djece i moje supruge
Hvala Bogu dragom sto mi je dao snagu i pamet za to!!!

I to je jedan od načina kako pomoći u ovakvim slučajevima i čestitam vam na ovom tekstu.Nadam se da će te naći snage da pred drugim svjedočite svoju ,Bogu hvala,sretno završenu priču.

Eto pa udajte kćeri za takve odmah napustiti nepametne

O nasilju u obitelji se najčešće šuti
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Roditelji, gdje ste? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
I obraz i obrazovanje! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Pijun T.B.

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari