Zaboravljeni branitelji 19. - istinita ratna priča

ljubuski.info

Nakon provedenog stresnog dana i noći na prvoj crti bojišnice i silaska u selo, bojovnici sljedeći dan u pričuvi nešto kasnije ustaju, tek kad zamiriše prva jutarnja kava, to se pravilo samo od sebe nametnulo tijekom godina, kroz sva ratišta. Tako smo nastavili i u pričuvnom centru zaseoka Grahovište, gdje je smješteno naše zapovjedništvo satnije, centar veze, sanitet i logistika satnije. Smješteni smo u stari seoski zadružni dom, kamenu građevinu debelih zidova, s jednom širokom prostorijom i nekoliko manjih spojenih u jedan dio. Tamo je pozadi još jedan ulaz, kroz uski hodnik ulazi se u nekoliko manjih prostorija koje su pretvorene u spavaonice s krevetima na kat, skovanim od obične jelove daske.

Ta građevina zadružnog doma nije imala uobičajeni krov, krov je vremenom dotrajao pa su ga nekada davno skinuli i preko debelih kamenih zidova salili betonsku ploču.

Niska je građevina zadružnog doma s istočne strane naslonjena i podvučena pod nekakav kameniti brežuljak s kojeg se moglo, bez teškoće, zakoračit na vrh betonske ploče. Sve je to opet bilo okruženo gustom šumom, tako da su brežuljak i šuma prirodno maskirali cijelo naše boravište skupa sa širokim dvorištem. Iako je unutarnji prostor bio velik, ipak se cijela satnija nije mogla smjestit u tu građevinu. Dva smo voda smjestili u obližnje, djelomično sačuvane obiteljske kuće, tražili smo one koje imaju barem jednu očuvanu prostoriju da nije prokišnjavala. Bez obzira što smo bili razdvojeni po zaseoku, svima je bilo glavno okupljalište u velikoj prostoriji doma na Grahovištu, tamo nas je okupljala prva jutarnja kava i raspored dnevnih obaveza.

Između kave i ručka vrijeme se kratilo uz šah i karte, ako su vremenski uvjeti dopuštali vani se često trčalo za bućama.

Skroz tamo u našoj pozadini, kilometar dva od nas, živjele su neke obitelji stočara.

Te ljude nikad nismo upoznali, samo su njihova goveda pasući uz cestu često dolazila do nas.

Vojska je pripitomila jednu umiljatu kravu, dobro se udomaćila, prva je navraćala svako jutro, jela je komade kruha iz naše ruke. Ta se krava izdvajala iz krda, dolazila je sama svako jutro točno u isto vrijeme, ako se nitko od nas trenutno ne bi zadesio vani, prepoznali bi njen dolazak po zvuku zvona koje joj na kožnom remenu visilo o vratu.

Kad bi je čuli, svaki put netko od bojovnika skoči, uz zid je stajala kartonska kutija ulomaka kruha koje smo tijekom dana skupljali za nju. To nam je postala jutarnja obaveza, nahraniti našu miljenicu i naliti joj u nekakav lavor jednu kantu vode. Jedno smo jutro zanemarili obavezu, naša je gošća bila uporna, dugo je vremena obilazila i zvonila po dvorištu.

Jedan bojovnik poželio malo duže spavati, nervirala ga zvonjava, nitko se nije sjetio nahraniti kravu, pa je morao sam ustati. Taj ustane iz kreveta, mrzovoljno uzme paket s ulomcima, iznese vani i brzo se vrati držeć u ruci zvono na kožnom remenu.

Dok je opet kopča remen i zvono obiješa na zid, ljutito se obrati svima i reče ovako:
Postali smo slični Partizanima, i oni su u ratu oko sebe držali ovce i krave!.

Iz te dobre provale, koja nas sve nasmija, naša je miljenica dobila ime "Partizanka"!

Partizanka se ubrzo odomaćila te nam je uskoro postala jedina poveznica s ostatkom miroljubivog svijeta, naturala svoja pravila, a mi bi sve strpljivo podnosili.

Više ju nismo čuli kad bi ušla u naše dvorište, ako joj porcija ulomaka nije bila na starom mjestu sama bi otišla pozadi, ušla bi kroz uski hodnik do kraja gdje je na stolu stajala velika košara puna štruca svježeg kruha.

Oborila bi glavom korpu na pod, zagrizla jednu štrucu, izlazeći unatrag svaki bi put nešto prevrnula, tek bi nam tada uputila znak da je navratila.

Imali smo jedan veliki problem, ako bi zatvarali ulazna vrata da Partizanka ne može ući, stvarali bi probleme lastama, dvije su laste sagradile gnijezdo u hodniku, nastala bi njihova vriska i cvrkut, jer ne mogu rano ujutro nesmetano izletati kako bi svako malo hranile ptiće.

Koliko smo god bili naklonjeni Partizanki, svima su omilile i te dvije laste, nismo ih željeli ometati u njihovim dnevnim obvezama prema svom potomstvu.

Razmišljao sam, ali nikako se dosjetit kako riješit taj problem, sve do onoga jutra kad smo svi bili nekako utučeni i mrzovoljni.

Kako ne bi bili neraspoloženi kad nam taj dan dovode dezertere koji su nam cijeli rat bili trn u oku. To jutro već svi po drugi put pijemo kavu, nitko ne pomišlja rastvoriti šah ili podijeliti karte, niti itko pomišlja na doručak. Nije nikome ni do kakve priče, svi u licu promijenili izgled, u svih grčevito lice, stisnute usne, oštar pogled, nema više one uobičajene vedrine i zezancije!

I mene obuzeše sjećanja na ružna ratna događanja koja su nam bila umnožena upravo zbog ovih dezertera koji trebaju svaki tren stići iz Ljubuškog. Tamo, u bosanskim planinama, tamo su na nas, zbog malog broja suboraca, često udarale neprijateljske diverzantske skupine, iskusili smo krvave trenutke i stradavanje suboraca. Bez obzira što smo bili brojčano slabi, držali smo čvrsto naše položaje, mi Ljubušaci nismo nigdje nikad ni pedlja odstupali!

Još mi u ušima zvone sva ona imena dezertera koji su bili na podužem popisu. Njihova imena, izmješana s našim, svaki smo ih put uzalud gore u Bosni glasno prozivali. Još nam treba da se ti isti napokon pojave među nama, sam ne znam kako će to sve završiti. Ja bi najradije prvog od njih zgrabio za rukav ili kragnu, zaokreno bi ga i uputio prema Ljubuškom nek pješači i sam se snalazi, ail ne, to ne smijem nikako sebi dopustiti!

To sam jutro skroz izbačen iz takta, znam kako se moram što prije ubrojit, moram pomoći sebi i drugima da se ubroje i prihvate trenutno stanje kakvo je.

A, kako prihvatiti bolnu istinu prljavih igara oko tih dezertera u koju su uvučeni ratni profiteri?

Istina je da smo za tim neprestano tragali, neki za te njihove muljaže nisu ni znali pa ih nije niti pogađalo. Nekolicina nas je te spoznaje dosta dugo, strpljivo čuvala samo za sebe, nismo željeli da nam ta ružna stvarnost ranjava suborce, ubija domoljubni moral u njima i pitanje je, koliko bi nas ostalo na prvoj crti kad bi sve procurilo u javnost!

Stalno mi pred očima onaj isti kompjuterski izlistan popis vojnih obveznika, naše 3. satnije, 3. bojne, koji smo nosili sa sobom na bosansko ratište.

Sa tim se popisom u stvarnosti nikad nismo služili, prešlo bi u dosadu stalno prozivati imena koja nisu među nama, teško je bilo među tim imenima izdvajati i tražiti naša. Zato je zapovjednik popisivao naša imena običnom olovkom na poleđini zadnje stranice, i po našem smo popisu pravili raspored smjena na prvoj crti bojišnice. Dugo smo mislili da je taj rukom pisani popis bojovnika jedini vjerodostojan ali nije, jer je kompjuterski popis, nekoliko puta brojniji, po našem dolasku dostavljen i u ratno zapovjedništvo u Prozoru. Po njemu su se ovjeravale dnevnice vojsci, isti se proslijeđiva u logistiku po kojem smo dobivali dnevna sljedovanja hrane i za one koji nisu među nama! Ta se hrana oko nas gomilala i redovno bacala, kao i paketi trajnih suhih obroka za prvu crtu bojovnicima.

Zatim se taj isti popis, ovjeren u Prozoru, iz Pukovnije prosljeđivao u jednu ljubušku banku za isplate primanja braniteljima na terenu.

Znalo se kako pojedini zapovjednici sami podižu novac za svoje vojnike, tobože, šuškalo se da ta ista primanja dijele s njima ili uzimaju sve, i, zauzvrat im pravdaju ratne terene, a ratišta nikad nisu osjetili!

Ja nisam trebao razmišljati je li to istina ili nasjedamo na razne glasine!

Istina se sama potrudila stići me u gradu tijekom susreta s jednim zapovjednikom, jedne druge naše postrojbe, kojem je stalo do njegovog poštenja, on me zamolio da pođem s njim da mu budem svjedok predaje dnevnica pojedinim vojnicima njegove satnije kod njih doma. Putem mi pokazivao popis imena vojnih obveznika koje nikad, kao njihov zapovjednik nije upoznao, a za njih netko iz pukovnije stalno podiže mjesečna primanja.

Ispalo je dobro što se to jutro u Grahovištu iznenada dosjetim kako ću najlakše od sebe rastjerati neželjena razmišljanja i sve te ratne uspomene koje mi nikako nisu od koristi.

Odlučim tamo iza našeg prebivališta probiti jednu poveću rupu u zidu, iznad ulaznih vrata, kako bi mogle naše laste nesmetano ulijetati i hraniti ptiće, pa bi vrata napokon mogli stalno držat zatvorena da nam Partizanka ne pravi štetu.

Znam da će mi ta fizička aktivnost itekako pomoći, svaki mi put pomaže u oslobađanju i od težih ratnih trauma. Nikom ništa nisam govorio o svojoj namjeri, iza zgrade pronađem kramp i sjekiru, ispred ulaznih vrata naslažem nekoliko sanduka streljiva i bombi, puni su mi sanduci bili stabilniji pod nogama, uzmem alatke i primim se posla.

Nakon što sam otukao tanki sloj žbuke od kreča i crvenice, nastavim sjekirom čistiti fuge među kamenjem, zatim bi krampom tukao i razmigava kamen po kamen debelog zida. Naravno da sam znao kako će se moje udaranje po kamenom zidu čuti u svim prostorijama, znam da će suborce privući znatiželja i na to neću dugo čekati.

Ubrzo se pojavi jedan od njih, malo u čuđenju zastade i brzo se vrati nazad. Pretpostavim da će taj među suborcima zbijati šalu na moj račun, neka, valjda će reći: eno jedan naš skrenuo s pameti, odlučio srušiti dom, …. Hahaha...daj te ljudi smetnite ga, nećemo imat gdje spavat!

Već se nekolicina znatiželjnika okupila iza mene, ne dižem glavu od posla, moram se požuriti prije nego sunce pređe na moju stranu i počne pržiti.

Već dugo tučem, ispada kamen po kamen, rupa se u zidu širi, poželim malo predahnuti.

Napokon prestanem i napravim pauzu, bacim pogled iza sebe, svi me pozorno promatraju i pokušavaju sami dokučiti koje su mi namjere.

Jedan me suborac upita koliko mi treba biti široka ta moja rupa, kad mu rekoh dva pedlja, on pobjedonosno usklikne i reče da zna što će ta rupa u zidu, skoči se da mi pomogne, zgrabi kramp od mene i nastavi tući!

Ostalima tek sad ništa nije jasno, iz svog ponosa ne postavljaju pitanja ali je očito kako sami nastoje dokučiti o čemu se radi.

Odem se napiti malo vode, tamo se još uvjerim kako su svi izišli van, tamo iza promatraju i čude se.

Još se dvojica priključila u poslu, oduševljeno mi podižu palac i pozdravljaju ideju ali ne otkrivaju ostalima svrhu našeg posla.

Ubrzo se u zidu pojavila rupa širine dva pedlja, već se čiste ostaci po podu, a jedan od mojih pomagača upozorava ostale da se trebaju malo odmaknuti ako žele saznati što će ta rupa u zidu.

Svi se odmaknemo, i ja među njima, strpljivo buljimo u pravcu zatvorenih vrata, sve do trenutka dok jedna lasta nije uletjela kroz našu rupu iznad vrata u hodnik.

Svi u isti tren pobjedonosno zapljeskaju i pozdrave naš trud, kao nešto najvažnije što zaslužuje ovacije!

Te su laste od prvog dana pokupile naše simpatije, čula se razmišljanja kako su one u nama braniteljima prepoznale zaštitu i sigurnost, među nama sagradile gnijezdo, povjerile nam svoje potomstvo i zato ih ne smijemo nikako iznevjeriti!

Naše su nam laste trenutno postale važnije od skupine nevoljnika koje su u međuvremenu dovezli iz Lujbuškog kako bi nam napokon postali suborci potiv njihove volje.

Poželim u sebi dugo zadržat tu sitnu radost proteklih trenutaka u kojima smo na opće zadovoljstvo riješili brigu tim našim lastama.
Ne pada mi na pamet predavati veliku pozornost novim suborcima, znam da će u meni stanje blaženog mira i ushićenosti, zbog uspješno obavljenog posla, duže potrajati ako te nevoljnike ne budem u mislima krivio za njihovu prošlost i odnos prema Domovinskom ratu.

Samo ponekad, nakratko bacim pogled prema njima, malo mi smiješni u svojim novim vojnim odorama i uglancanim čizmama, onako, regrutski zbunjeni svi u skupu čekaju nova zaduženja streljiva i bombi i, odmah nakon ručka, odlazak na prvu crtu bojišnice.

Jedan me suborac tiho upita jesam li zapazio da su nam napokon doveli i onog "Komunjeru", upozori me da nije među njima, već tamo po strani umiješa se među naše stare branitelje.

I doista, koji mudrijaš, poznato nam je da taj nema ni jednog stvarnog dana provedena na terenu, još se snaša od nekog nabavio staru istrošenu vojnu odoru, i čizme mu istrošene.

Dobro smo ga upamtili, bio je na popisu u Prozoru po kojem su isplaćivane dnevnice i upisivali ratni tereni. Ostao je upamćen po komičnom događaju po kome je, malo prije rata, dobio nadimak "Komunjera".

To se zbilo na samom pragu 90-tih, kad se osjećalo da će komunizam uskoro propasti.

Do tada se i ona stroga narodna Milicija znatno promjenila, počela se po malo približavati narodu, uveli su interno pravilo da ne trebaju na dužnosti po gradu nositi kape. Nije njima bila teška kapa na glavi, već su na taj način sakrivali petokraku na kapi koja je u narodu izazivala otvorenu netrpeljivost.

To je bilo u vrijeme kad se već moglo zapjevati poneku domoljubnu pjesmu da ne osvanete u zatvoru.

Naš je Komunjera među prvima počeo prednjačiti u domoljublju, na kuću izvjesio hrvatsku trobojnicu, na kapu izvezao hrvatski grbi i po cijele dane sjedio u seoskoj birtiji. Posebno su mu bili trn u očima članovi Partije njegove mjesne zajednice, čije je vrijeme neumoljivo istjecalo.

Jedne prilike, u tu istu birtiju, navrati cijelo vodstvo Partije, vodstvo seoske podružnice, pošli na sastanak u obližnji dom gdje im je ured.

Netko im na ured, opet, bacio kamen i razbio prozor, davno su shvatili kako njihov komunizam propada, zato su odlučili još se jednom sastati kako bi popisali i razdužili iventar iz ureda.

Po nevolji svrate u tu istu birtiju u kojoj naš Komunjera povazdan sjedi sa šahovnicom na čelu, i, kad ih ugleda rafalno raspali jezikom po njima i njihovoj Partiji.

Nekolicini ozbiljnijih i starijih susjeda koji se tu zatekoše postade neugodno slušati, ne znaju što mu se odjednom dogodi pa na te ljude stade navaljivati sva zla komunizma. Rekoše mu da to od njega nije fer, zna li on da su ti isti ljudi zaslužni što je njihovo selo među prvim dobilo struju, asfalt je pružen svakom do pred kuću, a sad su opet u fazi organiziranja sela za priključak na gradski vodovod.

Ali ne, Komunjera goni po svome, imao je osobnih razloga za to.

Naime, davno je predao molbu da ga ti isti prime u njihovu Partiju, dugo su odgađali. Do njega dopirale glasine kako se pojedinci opiru primiti ga u svoje redove, jer ga često viđaju kako kocka i pije, njima su takvi krnjili ugled.

Više su im odgovarali mladi, pristojni i školovani ljudi, koji su opet po tom članstvu brže napredovali na putu školovanja i dobivanja posla.

Pričalo se da je naš Komunjera imao namjeru preko članstva Partije brže doći do dozvole za nošenje oružja, bez toga ju je bilo gotovo nemoguće dobiti, a to je opet uvjetovalo i članstvo u nekoj lovačkj družini.

Dok je on i dalje na njih bacao i drvlje i kamenje, ovi se mjesni partijaši stadoše nešto došaptavati, brzo ispiju piće i napuste birtiju. Nije proteklo dugo vremena, ubrzo se svi u skupu vrate, a jedan od njih priđe Komunjeri za stol, pruži mu ruku u znaku čestitanja, te mu uruči na njegovo ime tek ispisanu partijsku knjižicu. Potom, jedan od njih gostima u birtiji pokaza Komunjerinu molbu za prijem u članstvo s jednom malom njegovom sličicom okačenom na vrhu, a ona druga se već osušila u crvenoj novoj partijskoj knjižici sa velikim pečatom preko nje. Sve bi to ostalo kao dobra šala da se novi član Partije nije zapjenio i nakostrušio na svoje nove drugove, na pola se uspravio iza stola i u grču im se obratio ovim riječima: 'Ko vam je reka da me sad primate?

Onaj što je još držao u ruci njegovu molbu, stade je naglas čitati svima u birtiji, a on stalno oštrim pogledom prati svaku reakciju prisutnih. Kad čitač privede kraju i naglasi njegove vlastoručne pisane riječi u kojima obećava, ako ga prime, da će biti primjeran član Partije koji će nastavit čuvati: ...tekovine partizanske revolucije, djela i misli druga Tita, naš Komunjera napravi potez nakon kojeg se prisutni zgroze.

On ispred sebe, od svoje muke, zgrabi široku čašu do pola punu, prinese je ustima i čvrsto je zagrize zubima. Staklo mu čaše pod zubima stade pucketati, a preko onog komada što mu ostade u ustima poče kapati krv ispred njega po stolu.

Ljudi se skoče, trebaju mu nekako pomoći, vode ga vani, mole ga da ispljune staklo iz usta, ali ne, on i dalje grčevito stiska zubima i neda!

Sve te događaje oko njegove krvave partijske knjižice opet u šali međusobno pripovjedamo taj dan u Grahovištu, onako diskretno da Komunjera ne čuje, na dan njegova prvog ratnog krštelja koje će upamtit za cijeli život.

Taj isti dan, jedna borbena skupina pridruži sebi Komunjeru, povedoše ga na Gola brda. To su položaji na kojima se često puškaralo, puškaralo se iz razloga da se neprijatelja prisili da, tamo nasuprot nas, na svojim položajima mora nagomilati veći broj vojske.

To je bio naš interni dogovor s pojedincima iz Hrvatske vojske s kojima smo dijelili ciljeve istih neprijateljskih položaja, tako smo prisiljavali zajedničkog neprijatelja da taj dio stalno ojačava i da ne bi slučajno te vojne trupe uputili prema Kninu ili Vukovaru. Za ove naše planove nisu znale naše pozadinske "Guzonje" u zapovjednom centru, niti smo tu našu zamišljenu taktiku ratovanja širili dalje od naše zone odgovornosti.

Nakon što naša borbena skupina taj dan preuze smjenu na Golim brdima, po običaju, svaki se put malo sačeka dok se ne udalje u pričuvu oni kojima je smjena istekla. Tvrdi su bunkeri i visoki grudobrani stvarali dodatnu sigurnost iskusnim bojovnicima sposobnim za svaku priliku ratovanja.

Potom se odrede osjetljivi ciljevi i započme paljba, ali taj put još žešće zbog novog suborca i njegovog prvog vatrenog krštenja.

Ubrzo isprovociraju neprijateljsku stranu, oni odmah uzvrate, Komunjera u strahu zauzme položaj u bunkeru i zabije glavu iza sanduka streljiva. Kad se puškaranje primiri, i Komunjera napokon iziđe iz bunkera, ovi naši malo naćule uši kao ono, da nešto čuju, potom pažljivo provire glave preko grudobrana i svi u jedan glas poviču: Eto ih idu!... Bjež'mo!.

Na brzinu pograbe svoju opremu, uhvate trk niz brdo dok se još Komunjera nije uspio snaći.

Napokon, i on poleti za njima dovikujući im da ga sačekaju, a oni se već udaljili, sklonili se negdje u stranu i pustili ga da ih u trku prođe.

Naravno da se nakon toga odmah vrate na položaje i uz cirlik naizmjenično u daljini preko dvogleda stanu promatrati isprepadanog suborca kako u trku praši niz brdo, svako malo se osvrće i ubrzaje misleći kako će ga Srbi svaki tren sustići.

Taj više nije svraćao ni u Grahovište, naišlo mu jedno naše vozilo logistike za nabavu, povezli ga prema Ljubuškom i više ga rat nije vidio… (nastavlja se)

Krešo Vujević

Glas naroda

Rjesite kukolj u zitu

Takođe, rješite pšenicu u kukuruzu.

o junaštvima ili kukavicama je sve rekla demokratska institucija zvana haški sud UZP dakleto će u historiji pisati i svijet uvažavati

Rekla baš tačno kako tebi paše.Raskiseliše ti se opanci igdje ili si ti svoju ratnu ulogu proslava.

ovijem ratnijem zlocincima treba oduzeti penzije koje im je alija dao odma pod hitno

Taj komunjara danas prima zapovijednu mirovinu pukovnika a I rvi I trolist pavi ratujte moji ratnici

Kreso Vujevicu evo pises ove ratne price ali ti je moj prijedlog da se ovoga okanis ili pisi sve istinito i sa imenima osoba.Ova prica sadrzi sve neke zapovjednike koji nose place nekima koji nisu na terenu a ti ides kao svjedok,sve neka imena dezertera svi ljuti ali niko nista ne poduzima.KRESO VUJEVICU DAJ KONKRETNA IMENA.IMENA NAPISI ili ti ovo sve ispada cula kazala.IMENA KRESO.

Kreso dobro ovaj covjek gore napisa stavi brate imena ako znas zapovjednika i kojim su ljudima nosili place sta se bojis

Slika korisnika Krešo

Kad smo bili gore na Crnim vrhovima, dobivali smo hranu za 80 ljudi, bilo nas 16, ubilo nam dvojicu, ostalo nas 14!
Tada sam među suborcima stalno ponavlja samo jedno, govorio sam im: "Da mi je samo znat hoće li Bog između nas ovoliko, koliko nas ima, samo jednog obdarit da sve ovo zapiše i da se sačuva istina….
Nije mi bilo na kraj pameti da ću to biti ja!

A sada do odgovorim ovim što mi već odavno žele naturat svoje savjete kako treba pisati.
Ja pišem istinite događaje svog životnog puta kroz Domovinski rata i nisam ničiji "lovac na glave" za to imate institucije vlasti koje su morale davno procesuirati sve one koji su se okoristili ratom, njima se obratite oni žive na grbači poreznih obveznika.

Zar niste ništa naučili od nastojanja nas Zaboravljeni branitelje kroz sve one patnje dole na Bijači? Bilo mi je čast što sam nekoliko godina proveo među Zaboravljenim braniteljima, jer su mnogi od njih bili u isto vrijeme po istim terenima o kojim pišem, i ti su mi ljudi najsvjetlija točka istinske ljudskosti u ovo našem tamnom okruženju.
Vi se krijete iza kojekakvih imena na dnu komentara i tražite da vam drugi otkrivaja vaše: prijatelje, rodbinu, susjede, poslodavce, radne i stranačke kolege, pa, zar vas nije ni malo stid??

Meni je posebna čast kazati da sam dostojanstveno prošao rat kroz sve tri ljubuške bojne, isključivo vezan za prvu crtu bojišnice.
Iz rata sam izišao sa zapovjednom odgovornosti i činom poručnika, i, nikad ništa nisam iz rata ostvario.
Sad sam ispunio uvjete za socijalnu vojnu pomoć koja bi mi trebala već pristizat na žiro račun.
Ispunjavam uvjete preko 57 godina, nemam primanja i nalazim se na burzi rada.
Bez obzira na ova primanja, ja se opet zalažem da se ovaj nepošteni zakon ukine i da svi branitelji primaju ratni dodatak.

Krešo

Krešo samo piši ali malo se raspitaj o logističarima iz Gruda

Pročitah iz priče da niste nigdje utekli s crte.Sa Cnog vrha ste utekli svi osim Bore Mlinarevića.Čovjek koji je sam ostao na 7 rovova.Zato nam i je ovako što pišu u šiframa i nigdje imena .LAŽOVI

Pa takva je bila procjena da je Boro sam dovoljan a mi ustali na udaranje u Ramu... nije bilo potrebe da svi mrznemo.

Kreso tebi niko ne brani pisati i pisi ali kad se prestavljas u narodu da ti je draga istina i kad si bio promatrac na izborima i kad volis pravdu a volim je i ja onda doslovno napisi imenom i prezimenom ovaj zapovjednik me je pozvao da odnesemo place za te i te vojnike koji nisu bili na bojistu i to ti je sva mudrost ovog svijeta jer ces i ti izgubiti vjerodostojnost onoga o cemu pises ako to ne ucinis,Sada je drugo pitanje i drugi par opanaka jeli stitis nekoga ili se jednostavno bojis objaviti imena a kao zaboravljeni branitelj bi to trebao napraviti ako nista bar zbog onih ljudi koji su poginuli.Kreso osvjetlaj svoj obraz a time ces osvijetlati i cast svih postenih branitelja a pogotovo onih koji su dali najvise sto su mogli. svoj život ... 0bjavi imena

Slika korisnika Krešo

Neki sam dan sjedio na kavi sa jednim svojim zapovjednikom sa Crnih vrhova, prisjetili smo se događanja oko jedne vojne akcije kojom je on zapovijedao, ja sam bio stalno njemu desna ruka.
Obojica se sjećamo da smo večer prije svi presvukli čistu odjeću, ono po redu; veš, potkošulju, čarape (oprali noge), ja sam se i obrijao. Sve to samo sa jednim ciljem; ako budemo ranjeni ili mrtvi, pa kad nas budu presvlačili da budemo uredni.
Tada sam se zarekao, ako se iz toga pakla živ vratim, za mene će u životu postojati samo pošteni i pravedni ljudi, koji će biti dostojni da im poklanjam pozornost i druženje u životu.
Oni su drugi samo obične sjenke kojima ne želim pamtiti ni imena, niti ih ja želim suditi za njihova prljava djela.

Krešo

Slika korisnika Krešo

.....Samo da nadodam, taj moj časni zapovjednik nije pozvan na subotnju proslavu Dana branitelja!

Krešo

Kreso sve ti pije vode samo jedno nije ispasti cu dosadan kako ti se zvao taj zapovjednik sa kojim si popio kavu ako je posten i pravedan ni on nece imati nista da objavis njegovo ime.Evo ja cu ti napisati nekoliko imena zapovjednika sa kojima sam dolazio u susret i ljudi su na svom mjestu i ponose se onim sto su bili...Šaraf, Drago Herceg, Mika Alpeza, Željko Akrap svi znaju ko je on, Bozidar Horvat Jelen... jeli Kreso i tebi sva mudrost napisati ovako imena a pogotovo imena zapovjednika koji su nosili place braniteljim koji nisu bili na bojistu a onda objavis imena i svih tih branitelja budi musko a ne sve nesto okolo kole pises bio sa ovim svojim zapovjednikom i nije pozvao na okupljanje branitelja a ko je taj tvoj zapovjednik da moze nekoga pozvati ili ne da dodje na skup.Kreso na kraju svega sto napises mogu dat komentar gdje si bio nigdje sta si radio nista.

Slika korisnika Krešo

https://ljubuski.net/21638-kako-danas-zive-zaboravljeni-ratnici

Živimo u tužnim vremenima u kojima se nakon rata ne poštuju istinski branitelji!
O ovom sam branitelju i njegovoj patnji prvi članak pisao prije 20 godina, pod nazivom "Vjerni Toma"!
Ništa nije zanj učinjeno - pametnom dosta!

Krešo

Nisu se branitelji poštivali ni u ratu a kamo li danas.Sve ovo što nam se radi danas se je još u ratu radilo pa nikom ništa.Virovat četki da neće kokoš je ako ništa onda naivno.Zamolio bi vas samo da pomognete ljudima kao što je Toma jer ovi silni činovnici neće a oni od jada ili ponosa neće.Treba im osigurat minimum redovnih primanja.Ako to neće institucije onda to moramo mi sami .Inače smo mi ko i političari,bezosjećajni.

Sta si ti Kreso osobno napravio a i drugi suborci za TOMU nisi i niste nista sad si se sjetio nakon 20 i kusur godina opet ga spomenuti sramotno je to a sto se tice Tome i ja sam sudionik tog vremena kad je Tomo sam trazio ko ce platiti da on ide za njega na teren i ljudi su placali,nije svak za rata ljudi se bojali za glavu a Tomo isao za novac za druge da moze popit koju pivu i lozu.A danas takve placenike nazivaju PSI RATA

Opet ti Kreso sve nesto izokola ja ti napisao da objavis imena zapovjednika i imena bojovnika koji su primali placu a nisu isli na ratiste a sta ti napravi izvuce ime TOMA PILATIC i njegova patnja Kreso napisi iskreno ljudima da nemas srca a ni m...da objaviti imena ovih koji su dobijali place a ni ime zapovjednika koji im je nosio tu placu jer je i on napravio ono sto ne treba pa koga ti sad stitis to ti znas ali onda nemoj sebe preuvelicavati u neku moralnu vertikalu kad nisi i ispadas samo dno dna.Opet ti kazem Kreso napisi imena kao ja u komentaru prije i ja se tih ljudi ne stidim

Slika korisnika Krešo

Ti ili spavaš ili sanjaš?
Tamo sam napisa da me taj zapovjednik zamolio da pođem s njim da ja njemu budem svjedok da je tom i tom predao novac koji ga sljeduje.
Bio je običaj da mnogi naši zapovjednici svrate po naše plate u banku, ako smo na terenu ponesu nam na teren.
Često bi suborac za suborca podiza novac, onako usput, nikad se nije desilo da nekom nisu na banci to dozvolili.

Aa, vidi molim te, ti mi se tek sad probudio i trebaš imena onih koji su radili te nepoštene radnje.
Pa, već godinama imaš spiskove lažnih zapovjednika, lažnih invalida,...lažnih nalaza lječničkih povjerenstava, .... znaš imena liječnika kojim se nosilo od tri do pet tisuća maraka......!
Pa, šta si ti i ti tvoji poduzeli po tom pitanju.
Jeste poduzeli ste, poticali ste da pošalju na nas specijalce na Bijaču što smo tražili Registar branitelja...
Što smo tražili sve navedeno i zato smo dobivali kazne po 800 maraka.

Krešo

Vidis Kreso obrisali su mi komentar koji sam napisao tebi a ja nemam volje vise da ga opet tipkam,ako si posten kako se prestavljas i trazis istinu onda pobogu napisi ime zapovjednika kojem si bio svjedok kad je nosio place ljudima koji nisu bili na terenu,ako si svjedocio tome napisi odnio je placu marku markovicu,peri pericu to ti nije tesko ako smijes i place na pocetku nisu isle preko banke kao sto pises nego su se isplacivale na ruku,a ti u svom komentaru okrenes na invalide,doktore povjerenstva svi mi znamo da je to istina ali bi ljudi trebali znati i za ove o kojima ti pises a neces da navedes imena osoba ili je to ona cula kazala i ako ih znas a stitis ih onda od tebe to nije nimalo posteno i onda pobogu ostavi ovakvog pisanja ako neces biti konkretan i svi ce ti a i ja prvi reci Kreso svaka ti cast ali ovako ipak ostaju neki repovi iza tvoga teksta.Razmisli pa ces vidjeti da sam u pravu pa se onda ocituj.Kreso dalje ti si profesionalni vozac vozio si u Naprijedu i kao takav bi trebao znati sto znaci blokirati autoput i zbog toga su vam pisane kazne ja te kazne ne odobravam ali kao vozac trebas znati da sa biciklom nemozes izici na autoput a staviti stol i igrati saha a da ne govorim o pojedincima koji su na putnike prolaznike napadali montiracima od auta.Registar branitelja je objavljen i sta se postiglo sa njime.NISTA ostade ona stara UJDE LI VUK MAGARE

Slika korisnika Krešo

"mate", nisi zaslužio da ti odgovaram ali evo još samo.ovaj put, i to najviše zbog ljudi koji ovo po svijetu čitaju.
Kažeš da ti se brišu komentari bez razloga, nije istina, nemoj se pravdat ja sam registrirani korisnik i meni svaki komentar sa mojih članaka dolazi na moju privatnu poštu, kod mene stalno i sada stoje.
Sram te bilo za onakve komentare, još bi se upušta sa mnom u oblast znanosti za koju si ti nepismen!
Nemoj izvrćat moje riječi iz priče, taj me časni zapovjednik sreo u gradu, popili smo piće, pokaziva mi koverte u ruci i moli me da pođem sa njim kako bi podjelio plaće nekolicini svojih vojnika koji su odradili teren.
To ga potaklo jer se tamo na šalteru raspitivao jesu li pojedini sa onog brojnog kompjuterskog spiska, koje on nikad nije upoznao, došli po svoju plaću. Rečeno mu je da su za njih plaće već podignute, jer je olovkom pokazala na njihov (ili nečiji) potpis pored imena. Dakle, čovik je nakon toga bio pod stresom, više nije nikom vjerovao, zato me pozvao da budem prisutan da se nekad nebi reklo da tom i tom nije predao novac, zato što mu taj nigdje ne potpisuje daje mu iz ruke.

A za onaj incident na auto cesti bolje znam od tebe, ja sam ono slika i snima.
Nije u pitanju montirač već komad drveta na kojem je bila zastava. Kad je onaj istetovirani rekao da ga pustimo i da njega ne briga šta se događalo u ratu, još reče da ga za bosnu samo veže " babin mezar"!
Rečeno mu je da neće proći, nakon toga je glasno rekao: "Dabogda svi izginili ko i 92."
Tada je usljedila naša reakcija, prvo je onaj prebio zastavu odanj, žao mi je što mi je ruka zatitrala i prekinulo se snimanje.

Eto, tako ti je to moj "mate" koji nisi Mate!

Znam ja ko si ti, čudna je moć Interneta, svačije se stvarno ime lako otkrije.
Ja smo se i ti sreli dan prije objave ovog članka…. žao mi je…...sutra se tamo nećemo sresti jer nemam namjeru doći!

Krešo

Kreso Vujevicu evo i ja tebi da odgovorim i necu ti vise pisati jer vidim da sa tobom nemogu na zelenu granu jer svi tvoji tekstovi i komentari su kao sto sam ti napisao nesto okolo necega,nesto bilo ovako,nesto bilo onako neces da napises imena a znas ih to je tvoje pravo i ja ti ga ne osporavam ali nije od tebe u redu pisati sve u nekim siframa,ali o tome necu vise,dalje na Bijaci je bio montirac u covjeka u ruci pogledaj sliku i vidjeti ces na njoj Šimovica DŽIGMU pa ako laze koza ne laze rep jer kazu da slika vrijedi vise nego 1000 rijeci,dalje ja jesam Mate i tebe poznam a i ti poznas mene i neije istina da sam ja sa tobom sreo prije par dana kad te sretnem u gradu onda cu ti prici i vidjeti ces koji sam ja Mate ali onda od tebe bar ocekujem jednu jedinu rijec OPROSTI pogrijesio sam mislio sam da je to neko drugi,a to sto ti neces doci na proslavu to je tvoje osobno pravo kao i sviju drugih koji nece ili hoce doci.Vidis za razliku od tebe ja cu doci da se poklonim i zapalim svijecu svim poginulim braniteljim jer ja ovo ne dizem na politicku razinu kao ti,i ja sam razocaran sa dosta stvari i znam da nije sve kako treba biti ali su ipak za mene svetinje:pok.BURGIJA, TOLIC,MACAN,BANDUR, MUJANOVIC, MANDIC, ZOVAK, CUVALO,ŠIMOVIC..... .I da ih sve dalje ne nabrajam da nebi nekoga izostavio,bog im dao pokoj vijecni i laka im zemlja bila.Zato cu ja Kreso Vujevicu za razliku od tebe sutra BITI TAMO i odati pocast OVIM LJUDIMA a i svim drugima koji su ovdje a i u RH polozili svoje zivote.Kreso uzivaj i sretno ti bilo.

Kreso Vujevicu medju poginulima imas covjeka sa kojim si se kumio sva 3 smo se znali medjusobno a ti mu neces sutra doci zapaliti svijecu.Kreso nisko si PAO

Slika korisnika Krešo

Dobro moj "mate" onda zadrži to ime, a ne potpisivati se čas, "mate, ante, stipa" , još sam sebi odgovaraš, zato ti se brišu komentari!
Ako te i znam nemoj mi spominjat ovo kad me sretneš, jer više nikad nećemo popit kavu ako smo nekad i pili.

Ne vjeruješ meni koji sam jedini snima i slika Džigu, kad je prebio zastavu od onog Bošnjaka, kad nam je reka ono što sam gore napisa.
Nađem video na yooutube, pa ovdje kasnije postavim link.

Ja za pokojne branitelje često u Međugorju palim svijeću i ostajem pored nje u tihoj molitvi, ponekad pustim i suzu.
Sjetim se među njima i svog pokojneg kuma, spominjem ga u 3. nastavku ovog serijala.
To je na onom mjestu kad se jedan svećenik za vrijeme pogreba, pred kućom pok. ĐURE, čudi onoj slučajnosti što su u svih poginulih kuće podadekom.
Imam razloga češće paliti svijeću jer je među njima i moj pokojni brat iz Tigrova, koji mi je bio moralna vertikala u životu i ratu.
Brat mi je dan prije svoje smrti predao svoj ratini put, u meni je prepoznao talent za pisanje i zadužio me!!
Tako da me ne zanima što me ti odgovaraš od pisanja!
Nakon 10 godina smogao sam snage otvorit i pročitat ono što je u fascikli.
Njemu sam posvetio 7 nastavaka serijala, sve je na ovom portalu,.... nestalo mi suza, kad skupim snage i to nastavim objavljivat.

Krešo

Slika korisnika Krešo

U pozadini se čuje glas onog istetoviranog Bošnjaka u crnoj majici: "Dabogda vi poginuli ko 92!"
Nakon toga meni zatitrala ruka, sav se stresem, i prekinuto snimanje..

https://youtu.be/eC6acG7ADZM

Snimat nastavljam za nekoliko sekundi kad Džigo udara zastavom psovača….

https://youtu.be/9EbeUlOLJ7Y

U međuvremenu drvena drška puca, zastava pada pod noge psovaču, jedan komad drveta istaje u Džiginoj ruci, drugi komad pada pod noge osobi u narančastom šorcu.
Taj u narančastom šorcu (osoba iz Širokog Brijega) saginje se i tim drvetom udara Džigu.
Ljubuški policajac sa videa lagao na Sudu, rekao da je Džigo imao u ruci montirač.
Džigo osuđen 800 maraka kazne, nas nisu pozivali da svjedočimo.

Krešo

hos u moje vrjeme nije primo place jasam tvorac prve postrojbe hosa u herceg bosni bio sam prvi ratni savjetnik pokojnom blazu jasam obucavo i canu dosta je vasih lazi nisam djelio sa bosnjakom kancelariju nit je on bio u moje vrijeme clan stozera neznam zasto toliko lazi i jadnih izjava cane prije obuke bio je konobar kod luburica i toje istina a mismo prva postrojba koja je u herceg bosni odbila desant bar se blaz hvalio time u cijelom svijetu a ti [ * neprimjereno * ]e dasi proso moju obuku cijenio bi to jer bila jeizuzetno teska

Stavi ti,ti si bio i osta hrabar .Malo morgen.Covik radi najbolje sto zna a vi nesto samo trkeljate.Svoje ime i prezime i brate navedi svakog poimenice sto uvik od drugih trazite da nesto urade.

Kad se ovo dogodilo niko od zapovjednika nije bio gore nego u Ljubuškom muda grijali!

Kreso svaka ti cast samo nastavi a ovi lop inasi sto su nas naj prije izdali a posle pokrali

Legla danas pukovnicka samose vi prisjecajte

Dabogda je primali još 30 godina ko da je lako pukovnik biti

Kad ce ovi sa Bijace pocet primat

Kreso ne petljaj. Sve ukupno nisi bio 2 god. Kazi ko su ti zapovj.bili. ja sam bii zap voda i nisi sa mnom nikad bio.

Gospodine dočasniče Vodniče znam da se teško pomirit sa činjenicom da je gospodin Krešo ipak imao veći Čin od vas i da je on ipak bio Časnik Poručnik ne samo Časnik nego i Častan Čovijek.

Prvo niko se laži nije udavija
A neki i imaju strašljivu pa bujnu maštu koja uskvasa pa od dana imaju tri ,pet dana a kad prođe neko vrime onad to preraste u godine!
Zato su uvik prvi uhljebljeni koji imaju dan ,dva a u stra su oči velike

"Naravno da se nakon toga odmah vrate na položaje i uz cirlik naizmjenično u daljini preko dvogleda stanu promatrati isprepadanog suborca kako u trku praši niz brdo, svako malo se osvrće i ubrzaje misleći kako će ga Srbi svaki tren sustići."

Zar na tim polozajima oko prozora nije se ratovalo sa Bosnjacima okle Srba sad odjednom??? Pola teksta o kravi a pola o komunjari. Napisi nekad kako su obijesni ratnici ubijali tele na Drenovcu pa ga kuci nosili. Tele je bilo od Hrvata seljana...

Ti si u ovom ko Alisa u zemlji čudesa.Nažalost mi smo morali ratovati na dvi strane a tebe je izgleda mašilo.Zato budi muško pa bar šuti.

Pročitaj dvaput, možda shvatiš iako ne vjerujem jer je to za tebe potpuna nepoznanica...... spomenuo je Gola brda.....

Za Krešu: Napiši puna imena tko je sve bio ovako se se svodi ovaj onaj i zataškava se nešto.Ako je istina onda nema straha da te može neko tužiti za neistinu.A drugo ove priče će sad čitati i ponavljati lažni zapovjednici i tako će svojoj djeci pričati priče sa terena.a treće izazivanje i provokacija srba je glave došlo nekoliko ljubušaka pa je u pitanju zapovjedna odgovornost za život i smrt nekoliko ljubušaka.

Eto vidiš kako drobiš.Ne odobravam izazivanje bez razloga,ali koga je to glave došlo.

Sve su ovo neistinite

Vi niste zdravi pa mirovine primaju oni koji nisu nigdje bili ko ima veze toji I prima a ne obi koje zasluzija

Zasto onda sutite a znate da su mirovine dobili ljudi koji nisu zasluzili. Imena generala sto su potpisivali. To je moglo samo njih pet sest potpisivati. I svi se razbizali

Čak ne poznam Krešu, kao ni većinu onih koje je spominjao kroz tekstove.
Čitam od samog početka i moram priznat da su mi super, imena uopće ne trebaju.
Sve kako piše mi je super i zanimljivo, a pročitao sam baš sve koje je objavio.
Što se tiče možda nekakvih stavova ili pokreta oko zaboravljenih, ideju bih podržao ali način i organizaciju ne bi.
Imam ja pravo na svoje mišljenje kao i vi na svoje radnje i svoje mišljenje.
Žao mi je što će doista sutra biti ljudi na trgu, ali će ti ljudi većinom doći iz ostalih općina.
Velika je šteta što nije bilo više mudrosti i razboritosti ovaj događaj dostojanstvenije i puno bolje organizirati.
Šteta je što nisu pozvani svi sudionici rata, a najveća je šteta što su se slali pismeni pozivi odabranima.
Nije ovo politički komentar niti je usmjeren protiv nekog, ipak ove udruge koje sudjeluju u organiziranju sveg ovog su ne namjerno uradile više štete nego koristi.
Krešo nastavi pisati kao što pišeš, vi koji ste bili možete u komentarima i anonimno uraditi i nadopuniti priču sa onim što znate, a ne samo kritizirati.
Pozdrav Kreši i svim braniteljima, a nama koji ovo sve čitamo sa posebnom pozornošću su čaure bile igračke.

Zaboravljeni branitelji 19. - istinita ratna priča
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Roditelji, gdje ste? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
I obraz i obrazovanje! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Pijun T.B.

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari