Kako se nogomet u Ljubuškom digao iz pepela

Prije nekih desetak dana nogometeri Ljubuškog su u prijateljskom susretu savladali aktualnog bosanskohercegovačkog prvaka Sarajevo (2:0).

I pored toga što se radi o prijateljskom susretu, pobjeda momčadi iz trećeg ranga nad aktualnim liderom premijerligaške karavane je u ovom hercegovačkom gradiću među ljubiteljima najvažnije sporedne stvari znala biti proslavljena.

No, za našu priču, odnosno priču o nogometu u gradu rukometa, je taj trujumf možda i najmanje bitan pa zato krenimo redom.

Prije osam godina došlo je do spajanja dva kluba NK Bigeste koji je imao sve kategorije osim seniora i NK Sloga koji je imao samo seniore i u tim momentima činilo se kako će nogomet u Ljubuškom izaći iz nekog prosjeka.

Međutim, par godina kasnije NK Bigeste se gasi, odnosno stavlja u mirovanje bez duga, dok u julu 2018. godine tadašnji prvi čovjek Sloge Miroslav Rašić pritisnut dugovima od oko 400.000 KM doslovno baca ključeve Babovca (gradski stadion) u prostorije gradskog vijeća.

Nogomet u Ljubuškom je mrtav!

Upravo je tako izgledalo. Svjetlo na kraju tunela se nije naziralo. Djeca iz omladinskog pogona odlaze u GOŠK, Zrinjski, Neretvanac Opuzen, Široki. Nogomet doslovce ne postoji.

Međutim, i pored toga što se radi o gradu rukometa u Ljubuškom je par zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu odlučilo stvari uzeti u svoje ruke.

Ljeta 2018. godine osniva se NK Ljubuški kao pravni sljedbenik NK Bigeste i samo dva dana prije početka sezone, zahvaljujući dobroj volji čelnika tamošnjih županijskih nogometskih saveza "ubacuje" se u Međužupanijsku ligu.

To je sezona za pamćenje. U zadnjem kolu prvenstva igramo protiv Drinovaca i za plasman u Drugu ligu treba nam pobjeda od tri razlike. I u 92. minuti postižemo pogodak iz penala za 3:0. Kao u filmovima. A, onda kroz pretkola dolazimo do šesnaestine finala Kupa i okršaja sa Sarajevom. Izgubili smo 4:2, no pružili sjajan otpor i to nam je bio dodatni vjetar u leđa, govori Ivan Kraljević, čovjek koji živi za NK Ljubuški i koji je prije nekih desetak godina bio direktor marketinga splitskog Hajduka.

Ljubuški je, nakon prvog dijela sezone, trećeplasirana momčad Druge lige Jug, s realnim izgledima u borbi za prvo mjesto, no kako kažu iz kluba, ne žele žuriti sa plasmanom u viši rang.
Vidite, nogomet prije godinu i pol doslovno nije postojao. No, ipak smo se uspjeli "skupiti". Naš cilj prije svega infrastruktura. Na tom polju dobro radimo, planiramo obnoviti teren i već za taj poduhvat imamo 200.000 KM na raspolaganju. Razvijamo omladinsku školu u kojoj trenutno trenira 170 dječaka i na to smo ponosni, istakao je Tihomir Kvesić, predsjednik kluba i gradskog vijeća, a na pitanje kako se danas klub financira i kakvi su dugoročni planovi odgovara:
Vodimo računa o svemu, pazimo na svaku marku. Ponašamo se domaćinski. Oko 70 posto proračuna pokrivamo zahvaljujući gradu i županiji, 20 posto od par privatnih poduzetnika i 10 posto od članarina. Ekipa je amaterska, svi stariji igrači su uglavnom zaposleni, dok se mlađi školuju. Šta dalje? Vidjet ćemo, možda u dogledno vrijeme "napadnemo" Prvu ligu Federacije BiH, no budite uvjereni da bez osiguranih novčanih sredstava nećemo srljati. To je neki plan, stabilan federalni ligaš, ali polako, sve u svoje vrijeme.

Lijepa priča, skromno i domaćinski upravljati klubom koji se uglavnom financira iz proračuna grada i županije nije lako. Znaju to brojni koji su pokušali i nisu uspjeli, no kada se nešto voli onda je i uspjeh zajamčen.

I nemojte se iznenaditi ako za par godina na Babovcu budu gostovali i oni najbolji bosanskohercegovački klubovi. Skromni su ljudi koji vode NK Ljubuški, ali viziju imaju. Pritekne im u pomoć i Udruga sudaca i instruktora Zapadnohercegovačke županije na čelu s premijerligaškim sucem Goranom Paradžikom. Ne žele reći da je to Premijer liga za par godina u gradu rukometa, no sačekajmo. Vrijeme će pokazati.