Portal "Rastimo u vjeri" je objavio putopis iz Međugorja. Prenosimo dijelove koje se odnose na iskustva s prometnicama na području Ljubuškog.
Od Zadra do graničnog prijelaza Vrgorac, smo prošli za 1 sat i 45 minuta, sa jednim stajanjem od 20 - ak minuta. Bio sam oduševljen prirodnim ljepotama, mirisom borova, mirom i tišinom nakon silaska sa autoceste i vožnjom po cesti, na kojoj treba biti oprezan do graničnog prijelaza. Na graničnom prijelazu smo prošli relativno brzo, hrvatska policija kao i bosanskohercegovačka je tražila samo putovnice i sve je prošlo izrazito bezbolno i brzo.
Međutim, tada kreće avantura života sa milijun upitnika "kako doći do Međugorja"?! Nakon graničnog prijelaza Vrgorac stoje dvije tablice na raskrižju; lijevo Prolog, desno Ljubuški, nema nikakvih oznaka ni naznaka postojanju nekog usmjerenja ka Međugorju. Bosna i Hercegovina nije u EU, tako da vas mobilni operateri savjetuju da ne uključujete mobilne podatke. Ceste su tako uske i tako slabo održavane da je uistinu čudesno kako se promet održava tim pravcem prema Ljubuškom. Policije praktički i nema na cestama, te se promet po ovako lošim, ili bolje reći, nikako označenima, odvija po zagovoru Gospe Međugorske i svetaca na Nebu. Autobusi sa hodočasnicima iz Poljske, Slovačke i Italije prolaze doslovce na centimetar uz vas po, ajmo je tako nazvati, državnoj cesti Bosne i Hercegovine.
Nakon što čudesno preživite nekoliko uskih zavoja i, nekoliko mimoilaženja sa autobusima sa hodočasnicima, dolazite do raskrižja "kraj neke pumpe" kod Ljubuškog. Jer drugačije ne znam kako da objasnim, koje vas vodi na Kravicu (osobna preporuka da odete i vidite prekrasne slapove za koje neki govore da je najljepše mjesto u BiH), samostan i župa svetog Ante Humac (ulaznicom koju ste kupili za Kravicu možete ući i u muzej svetog Ante) te za tvrđavu hercega Stjepana, odnosno Stari grad Ljubuški. Naravno, bez semafora i bez ikakve druge prometne signalizacije, uz pomoć Gospe, anđela čuvara i svih svetaca na Nebu, treba skrenuti cestom lijevo na križanju. Nakon nekog vremena "ukazati" će se slika Gospe uz cestu, tako da će te znati da ste na pravom putu.
Ponavljam, budite osobito budni, pažljivi i oprezni dok vozite cestom jer je slabo održavana s mnogo rupa i zakrpa. Pazite zbog dolaska autobusa iz suprotnog smjera jer je cesta dosta uska i slabo označena. Jako slaba ili nikakva cestovna signalizacija vas upućuje na svjetski poznato mjesto Međugorje. Cijeli svijet zna za Međugorje, međutim, kad dođete u Bosnu i Hercegovinu jako se teško snalazite da dođete do tog poznatog i blagoslovljenog svetišta.
Žalosti me pogled na izrazito loše održavane prometnice oko Međugorja i u Međugorju. Žalosno je, da svjetski poznato Međugorje i dalje ima poljske puteve kojima se probijaju autobusi sa hodočasnicima. Žalosno je da nema nikakve prometne signalizacije i oznaka. Svake godine, 2-3 milijuna hodočasnika dolazi iz svih krajeva svijeta a ceste i signalizacija su na razini Jugoslavije u 80-ima. Ne zanimaju me "spike" o novcima, kućama, hotelima, apartmanima, restoranima, hodočasnici moraju imati mjesto za spavanje i, moraju nešto pojesti, ali prometnice se moraju sanirati!