Sjećanje na prijatelja… Hrvatski branitelj i vitez Ante Jurič

ljubuski.info

Hm, godišnjica… To je uredu, ali opet nekako premalo… I, tada znamo zakazati ...

"Godišnjica" mi nekako dođe kao neki naputak da ostale dane pomalo zaboravimo, a tada se sjetimo… Ne znam… Valjda da i sami sebi kao olakšamo… Ali, što... Teško nam se pomiriti da nisu više s nama... U redu je to, ali opet kolika je čast da smo poznavali ove heroje. I da smo s njima dijelili dobro i zlo!?

Tko to može platiti? To je čast i privilegija koja se s ničim ne može mjeriti! Pa, to me čini ponosnim! Zbog toga nekada sam sebe gledam "boljim pogledom", nego što u stvari i jesam!?

Ne znam, možda to mnogi neće razumjeti, ali iako nosimo sa sobom sve one strahote koje rat inače donese sa sobom, doživotno žalimo za svojim nastradalim itd., i gunđamo na ovo-ono mi smo ipak privilegirani. Ma, da od naše države nismo ostvarili ništa materijalno, da nas sada i zatvore, mi smo privilegirani! Ali, ne na način kako nas znaju predstaviti razni dušebrižnici!

Privilegirani smo, jer smo generacija koja je stvorila svoju državu. Generacije i generacije Hrvata su čekale, čekale, ginule za tu ideju i nisu dočekali tu čast!

Stvorili smo Neovisnu Hrvatsku koju je naš narod čekao kroz stoljeća. Nije ova naša Hrvatska idealna ali je ipak naša, i od nas danas zavisi kakva će biti u budućnosti.

Znam sigurno da bi se moj veliki prijatelj, i naš heroj složio na prvu... A, i ja bi s njim da je bilo obrnuto i da je onaj metak pogodio mene a ne njega. A, moglo je i biti tako jer smo tada bili zajedno, i zajedno odradili zadatak od početka do kraja. Kao i više puta prije toga, ali ...Moglo se dogoditi Anti, meni ili nekom drugom od naše braće... Sudbina je htjela da bude ovako!?

Da, mogli smo i mi ugodno živjeti u svojim domovima, i ne proći te strahote, ali nas je ljubav prema domovini dovela na mjesto gdje su neki naši prijatelji na žalost izgubili svoje živote.

Ante, i tisuće drugih su ih poklonili da bi se hrvatska djeca mogla rađati i rasti u slobodi i živjeti život dostojan čovjeka.

Jednom prilikom kada smo to mogli samo gledati, a nismo to na žalost mogli spriječiti, kako naš narod biva prisljen napustiti svoje kuće, a neprijatelj ih redom pali, Ante je onako žalostan zbog naše nemoći da to spriječimo rekao: "Bolje da sam poginuo, nego da sam ovo vidio". Toliko je suosjećao sa tim našim ljudima! Za njega nije bilo razlike... U njegovoj rodnoj Vitini nije bilo ratnih strahota, ali... Sva hrvatska mjesta, sela, gradovi .., sve je to bilo njegovo rodno ognjište. i tako je on to gledao. Bez ikakve razlike. Ako je postrojba kojim slučajem išla na odmor, povukla se na područje gdje je mirno, Ante bi se odmah priključio drugoj koja je imala zadaću (akciju) na terenu! Takav je bio naš Ante.

Puno smo od njega naučili. Još i danas u sjećanju su njegove riječi i dijela.

Ante, je bio naš "stožer"… Naš, putokaz u vjeri i domoljublju.. Najbolji i najpovjerljiviji prijatelj.. Primjer u svemu… Rođeni vođa… Najveći lav u fajtu, a opet tako mekana srca prema prijateljima, prema slabijima i potrebitima. Uranio bi Ante, bio bi prvi u akcijama, ali je uvijek ostavio tragove da ga možemo naći.

Tako je i sada, Antini neizbrisivi tragovi su ostali, i oni koji će i ići po njima nikada neće zalutati jer će na tom putu naći Boga, Obitelj i Domovinu Hrvatsku! To je Ante uvijek isticao.


P.S. Jedna pjesma, njemu jako draga, a tada najnovija, i koju je odmah zavolio...

Jednog dana kada ovaj rat se završi
Jedva čekam prijatelji sve vas da zagrlim
Ovako sjedim sam pa vam ponekad odpjevam

Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku
Poljubim zastavu i pustim suzu neku iskrenu
O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju
Jer bogati se i onako za sebe pobrinu

Ima dana kada neznam šta ću sa sobom
Jer ne vesele mene bez vas utakmice nedjeljom
A kada padne evo noć dozivam vas imenom
Vas su prekrili zastavom i mahovinom

A ja sjedim sam pa ponekad za vas odpjevam

Jednog dana kada ovaj rat se završi
Ma jedva čekam prijatelji sve vas da zagrlim
O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju
Jer bogati se i onako za sebe pobrinu

Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku
Poljubi zastavu i pusti suzu neku iskrenu
O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju
Jer bogati se i onako za sebe pobrinu

Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku
Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju
Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku
Lupi petama, pa reci evo sve za Hrvatsku
Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku

"Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku" - Prljavo kazalište

Ivica Primorac (ip-talic)

Glas naroda

Da je više ovakvih ljudi danas nam ne bi bilo ovako kako nam je.
Počivao u miru Božjem.

Navik živi ki zgine pošteno!

Sjećanje na prijatelja… Hrvatski branitelj i vitez Ante Jurič
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentari ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari