Oduzimanje činova nekolicini zapovjednika policije ZHŽ, nakon krivotvorenja potpisa, jedan je od najvećih skandala koji potresa MUP ZHŽ. Njegove posljedice su dalekosežne, ali vidljivo je kako svojim nezakonitim postupanjima odgovorni u policiji, u suradnji sa žuapnijskim tužiteljima Mladenom Hrstićem i Vesnom Ćavar, sve žele relativizirati i zataškati.
Zbog neprovođenja sudske presude Općinskog suda u Ljubuškom koju je donijela sutkinja Ankica Čuljak i Županijskog suda u Širokom Brijegu, koju je donijela sutkinja Bosiljka Rudeš, čak dvije godine je trebalo ravnatelju policije Milanu Galiću za njeno provođenje i to djelomično. Protiv njega, Bore Leke, Ivana Brkića i Veselka Čovića podnijete su kaznene prijave. 15 mjeseci nakon prijave, tužitelj Hrstić, poznat po svojim protupravnim nalozima o neprovođenju istraga, donio je još jedan, kojim se pokušava zaštititi počinitelje kriminala.
Evo dijela njegovog nesuvislog i protupravnog obrazloženja, kojeg je vjerojatno 15 mjeseci dogovarao s kriminalnim strukturama policije i to zbog neprovođenja presude, koju sutkinje Čuljak i Rudeš "nisu znale" razgovijetno napisati.
Međutim, poništenje činova nije jedini postupak izvršenja presude. Što je s ostalima, koje je Hrstić prigodno zaboravio?
Neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka predstavlja i povredu prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, zbog čega građani koji postaju žrtve produženog kršenja ljudskih prava, pomoć traže u obraćanju međunarodnim tijelima (Europskom sudu za ljudska prava i Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija). Izvršenje sudskih odluka smatra se sastavnim djelom suđenja, a neizvršenje presuda u razumnom roku (rok od 2 godine za ovako jasnu i preciznu presudu nije razuman), posebno se kvalificira kao povreda "prava na sud" iz člana 6. st. 1 Europske konvencije o ljudskim pravima. Država, kao i njeni entiteti, imaju obavezu propisati i organizirati sustav za izvršenje presuda koji je učinkovit, koji osigurava izvršenje bez nepotrebnog odlaganja. Odlaganje izvršenja može jedino biti opravdano izuzetnim okolnostima, pri čemu kašnjenje ne smije biti takvo da se njime povrijedi suština zaštićenog prava.
U ovom predmetu odlaganje teško može biti opravdano jer komesar i članovi Povjerenstva nisu pokazali namjeru izvršenja sudske odluke. Komesar Milan Galić nije odmah po zaprimanju pravomoćne sudske presude oduzeo činove policijskim službenicima, što je bio dužan, već im je nečinjenjem dopustio zadržati nezakonite činove, a onda je, paralelno s tim, putem Povjerenstva za promicanje, krenuo u proceduru promicanja odnosno dodijeljivanja tih istih činova. Vjerojatno je iz tog razloga policijski službenik Pero Kožul odbio sudjelovati u takvom postupku promicanja, jer zašto prolaziti ponovno proceduru promicanja kada već imaš taj čin.
Zatim, komesar Milan Galić je svojim nečinjenjem sedmorici policijskih službenika omogućio primanje nezakonitog dodatka na plaću, na način da im nije oduzeo činove, a što je bio dužan temeljem sudske presude.
Dalje, komesar Milan Galić je navedenoj sedmorici omogućio potpisivanje raznih akata s nezakonitim činovima, čime je nanesena velika šteta MUP-u. Od dana dodijeljivanja činova od studenog 2015. do 03. svibnja 2019. svi akti koje su Ivica Čuljak, Ivica Pavković, Pero Kožul, Igor Marić, Stanislav Nižić, Milenko Marić i Zoran Soldo potpisali ne mogu imati pravni učinak i moraju se poništiti.
Ovdje treba napomenuti da komesar Milan Galić nije a izgleda ni8ti nema namjeru donijeti rješenje o poništavanju spornih akata, što je još jedan dokaz kako nema namjeru izvršiti pravomoćnu sudsku presudu.
Stoga je pogrešan zaključak tužitelja Hrstića, u obrazloženju Naloga o neprovođenju istrage, koji navodi da su, u konačnici, a nakon što su se za to stvorili zakonski uvjeti, po završetku upravnih postupaka i sporova koji su se vodili u MUP-u ZHŽ i pred nadležnim Županijskim sudom, od strane komesara MUP-a ZHŽ donesena rješenja kojima se navedenim policijskim službenicima oduzimaju prethodno dodijeljeni činovi, a kako je to bilo i naloženo u predmetnim presudama Općinskog i Županijskog suda.
Činovi su se temeljem navoda iz presude trebali oduzeti odmah po pravomoćnosti presude, a ne tek 3.5.2019. godine.
Svi akti potpisani od strane navedenih osoba su ništavni i nemaju pravnu snagu.
Jako je bitno i oduzimanje nezakonito stečenog dijela osobnog dohotka, što komesar Milan Galić mora izvršiti i u proračun županije vratiti oko 200.000 KM.
To je potvrđeno i iz Federalne uprave policije.
Tko je tko, u ovoj priči
No, pojasnimo tko je tko u ovoj pojedinačnoj priči.
Vesna Ćavar, Mladen Hrstic, Ivan Brkić, Veselko Čović, Stanislav Nižić, Boro Leko, Milenko Madunović se grčevito zajedničkim snagama bore kako bi izbjegli istrage za počinjeni kriminal. Ali, to im više ne polazi za rukom. Veselko Čović je pod istragom zbog više kaznenih djela, Boro Leko je onaj istražitelj kojeg spominje Robert Iličić, u razgovorima što ih je snimila hrvatska policija, Ivan Brkić je pod istragom, kao i Stanislav Nižić, zbog predmeta oko krađe novca na Dužicama.
Milenko Madunovic je također pod istragom u predmetima Dužice i Miroslav Galić, te niza krivotvorenja i zloporaba ovlasti i položaja.
Milan Galić je u svemu tome posebna priča. Zajedno s tužiteljicom Ćavar i tužiteljem HrstićEM, godinama je skrivao najteže oblike kriminala u policiji. Pritisnut neoborivim materijalnim dokazima sve je priznao, a postupak istrage je dat Federalnoj upravi policije.
O svemu Vesna Ćavar institucionalno šuti, istovremeno stvarajući, s pojedincima iz drugih tužiteljstava i VSTV-a, mehanizam zaštite.
Svakako je na pomolu jedan od najvećih skandala u pravosudnim tijelima i policiji, koji upućuje na djelovanje skupine koja svojim radom imala za cilj stvaranje kriminalnih struktura. Materijalni dokazi su neoborivi i takvo djelovanje je pravno definirano.
