Dosadašnje reforme pravosuđa nisu dale očekivane rezultate

ljubuski.info

Josip Grubeša, ministar pravosuđa Bosne i Hercegovine, za Dnevni list govorio je o proteklom mandatu na čelu Ministarstva, svim postignućima ali i problemima koji danas muče bh. pravosuđe kao i međunarodnoj suradnji.

Otvoreno kaže kako dosadašnje reforme našeg pravosuđa nisu dostatne i nisu dale očekivane rezultate, te da ga je nužno daljnje reformirati. Tvrdi kako je u proteklom razdoblju u Ministarstvu dosta toga učinjeno na značajnim i po ovo društvo važnim oblastima u koje je ugrađen i uložen značajan trud i profesionalni rad, ali su zaustavljene u završnoj fazi poput Strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Smatra nužnim provoditi odluke domaćih i međunarodnih sudova, ali tvrdi kako je sporno u takvim slučajevima ne postojanje i same volje da se one poštuju, osim "puste politizacije prilikom razgovora".

Nedavno se boravili su službenim posjetima Den Haagu i Moskvu, imali ste čak i neformalni susret s ruskim premijerom Dmitry Medvedevim. Koje su teme dominirale na tim sastancima i s kakvim ste se utiscima vratili u BiH?

U vrijeme globalizacije u svijetu, najrasprostranjenije su teme suradnje i jedinstvenog nastupa prema onima koji ugrožavaju najviše društvene vrijednosti. S Međunarodnim kaznenim sudom BiH ima obvezu suradnje, kako zbog obvezujućih međunarodnih dokumenata tako i s moralne strane imajući u vidu ulogu Suda u uvođenju pravde i pravičnosti u one države gdje je ona narušena teškim kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda. Međudržavna suradnja uvijek može biti bolja, bilo da govorimo o brzini reagiranja tijela zamoljene države, bilo da način komunikacije treba pojednostaviti, ili da razgovaramo o drugim modalitetima poboljšanja te suradnje. To je bila središnja tema sastanaka koje sam imao u Nizozemskoj i Rusiji i mislim da stajalište koji moji sugovornici imaju glede BiH, svakako govori o tomu da imamo svoje mjesto u svjetskom poretku i da nas velike sile gledaju kao sugovornika i potencijalnog partnera te da trebamo to iskoristiti na svom putu prema EU i boljoj budućnosti. Ne treba se zatvarati i okretati leđa onima koji nam pružaju prijateljsku ruku, jer je pred nama težak reformski put i svaka pomoć će nam biti od koristi.

Gotovo da i nema značajnijeg europskog političara koji, kada govori o BiH, ne spomene probleme vezane za korupciju i organizirani kriminal u našoj zemlji, odnosno općenito kada je u pitanu vladavina prava. Dobivate li i Vi na sastancima s njima iste poruke i koje su konkretno stvari na koje najčešće ukazuju?

Konstantno se u BH medijima pojavljuje sumnja u pravosuđe kao odraz njegova viđenja od strane javnosti. Često zaboravljamo da i drugi, pa i velike sile imaju problem s korupcijom i da ni oni nisu imuni, samo se oni sustavno i učinkovitije bore protiv nje te se ti izolirani slučajevi ne mogu tretirati kao pravilo i način funkcioniranja, za razliku od nas. Naravno, samo činjenica da u borbi protiv korupcije nismo sami, da isto pogađa i druge zemlje, ne oslobađa nas odgovornosti za ono što se događa kod nas. Neke analize ukazuju da je BH pravosuđe procesuiralo neznatan broj slučajeva korupcije kao i da su pri tome izricali kazne ispod zakonskog minimuma. Činjenica je da je naše pravosuđe preopterećeno predmetima ratnih zločina, pri čemu se tome ne nazire kraj jer je još preveliki broj predmeta koji čekaju procesuiranje, ali to svakako nije i ne smije biti opravdanje za evidentnu slabost u suzbijanju korupcije. Važno je napomenuti da je za efikasno i učinkovito procesuiranje bilo kojeg slučaja korupcije, osim pravosuđa, ništa manje bitno ili čak od posebnog značaja angažman policijskih struktura, koje prikupljaju dokaze nužne za osuđujuću presudu. Sve ovo ukazuje i upućuje da dosadašnje reforme našeg pravosuđa nisu dostatne i nisu dale očekivane rezultate, te da ga je nužno daljnje reformirati, što je uostalom trajan i kontinuiran proces u svakom demokratskom društvu pa i našem koje teži tim standardima. Stoga, nema potrebe da nam na to ukazuju dobronamjerni europski političari, kada smo svi u BiH duboko svjesni toga.

Mandat aktualnog Vijeća ministara BiH ponešto se oduljio ali ide svome kraju. Kakvim bi ste ocijenili rad Ministarstva pravosuđa BiH na čijem ste čelu, koji su Vam bili prioritetu u radu i jeste li zadovoljni učinjenim?

Nemoguće je kratkim odgovorom na ovo pitanje obuhvatiti sve što je učinjeno u četiri godine koliko sam ministar ali mogu reći da je dosta toga učinjeno, na što sam ponosan. Nešto od toga je ugledalo svjetlo dana i naišlo na odobravanje javnosti, npr. donošenje nekih zakona, izgradnja zatvora, donošenje Strategije za reformu sektora pravde, sačinjavanje web platforme zbirni registri, e-konzultacije i slično. Dosta toga je učinjeno na značajnim i po ovo društvo važnim oblastima u koje je ugrađen i uložen značajan trud i profesionalni rad, ali su zaustavljene u završnoj fazi poput Strategije za rad na predmetima ratnih zločina koja je žalosno zaustavljena na Vijeću ministara pritiskom udruga bošnjačkih žrtava. Kažem nažalost, jer ne možemo težiti da u ovom segmentu žrtve budu zadovoljene, jer one to ne mogu biti obzirom na ono kroz što su prošle, ali možemo osigurati da svi počinitelji ovih zločina budu izvedeni pred lice pravde. Očigledno udrugama bošnjačkih žrtava to nije dovoljno, ne žele da se ova priča završi ako neće imati utjecaj na procese, odnosno ukoliko se ti predmeti, ne svi, prebace na neka entitetska pravosuđa i pravosuđa drugih država. To im je neprihvatljivo usprkos tome što mi neke predmete ne možemo procesuirati zbog odsustva osumnjičenog, ali im je prihvatljivo da predmeti zauvijek ostanu otvoreni, jer osumnjičeni biološki nestanu čekajući da njihov predmet stigne na red u Sudu BiH koji je pretrpan, ili da osumnjičeni bude proglašen oslobođenim krivice jer su umrli svjedoci i nije bilo dovoljno dokaza za procesuiranje. Ukoliko je to viši interes i ako to ide u prilog vladavini prava i pravdi, onda neka bude tako. Zadovoljan sam količinom i kvalitetom odrađenog, naravno ima još dosta posla, posebno na projektima koji nisu prošli kako smo mi htjeli.

Kakvim biste ocijenili rad cjelokupnog Vijeća ministara BiH?

Nezahvalno je da ja ili bilo koji ministar pojedinačno ocjenjuje rad Vijeća ministara BiH u proteklom mandatu. Ostavimo to drugima nadležnim za davanje ocjene, prije svega Parlamentu BiH ali i široj društvenoj zajednici koja nam je svima povjerila mandat i dala ovlaštenja da obnašamo ove poslove. Mogu samo konstatirati da smo ulagali dosta napora da posao obavimo na kvalitetan način s ciljem stvaranja povoljnijeg sveobuhvatnog društvenog i političkog ozračja. Jednako tako evidentno je da dosta toga stoji i čeka neka druga ili bolja vremena, zbog kratkoročnih političkih potreba ili politiziranja iz inih razloga, do sada već viđenih u bliskoj prošlosti i u pravilu ciklično medijski prezentirani. Nažalost mi ne vodimo konstruktivan dijalog, mi uvjetujemo, isključujemo drugačija mišljenja i ne želimo saslušati tuđe argumente a da ne kažem, prihvatiti ih i promijeniti mišljenje.

Nažalost, BiH i dalje u Europu i svijet šalje poruke kako ne poštujemo presude najviših međunarodnih ali i domaćih sudskih instanci. Najbolji primjer za to je presuda Ustavnog suda BiH u “slučaju “Ljubić”, zbog čega i dalje tapkamo u mjestu kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona u BiH. Zanima me kakvu poruku s ovim ponašanjem šaljemo međunarodnoj zajednice, ali i kako Vi osobno gledate na ovaj “fenomen”?

U više sam navrata razgovarao s predstavnicima međunarodne zajednice o temi provođenja presuda Europskog suda za ljudska prava, što je svakako u vezi i s provođenjem odluka Ustavnog suda BiH. Ono što je sporno u takvim slučajevima je ne postojanje i same volje da se one poštuju, osim naravno puste politizacije prilikom razgovora. Napretka neće biti sve dok svi u BiH ne počnemo prihvati ostale narode i dok im se ne omogući da preko svojih tijela i izabranih dužnosnika sudjeluju u političkom životu u BiH. Retoričko demagoško lamentiranje nekih već prepoznatljivih političkih stranaka na obvezu provođenja presuda, koristi im kako bi u Predsjedništvo BiH uveli još jednog člana kojeg bi biralo najveće biračko tijelo u BiH, a on bi kao trebalo predstavljati “manjine”. Jasno je da se time ne osigurava da takav član Predsjedništva stvarno i predstavlja “ostale”, već bi to bio još jedan u nizu slučaj kvazi-demokratskih izbora po već oprobanom receptu po kome su Bošnjaci uradili s hrvatskim članom Predsjedništva BiH na ovim izborima. Da je bilo istinski volje i želje dati svima pravo da preko svojih predstavnika sudjeluju u vlasti, za to već postoje poznati i uhodani modeli u Europi koji bi poslužili kao dobra polazna osnova za implementiranje presude, onda se to moglo davno i uraditi, ali očigledno svi politički akteri nisu bili iskreni u svojim namjerama. Upravo takve namjere oslikavaju realnu političku sliku prema kojoj je, stvaranjem pravne praznine, nametnuto da većinski narod uvijek preglasa ostale narode. To je razlog zašto proces stoji. Samo iskren dijalog i istinska želja da se krene naprijed može i odvesti BiH u bolju budućnost.

I u proteklom mandatu vlasti u BiH mogli smo čuti niz kritika na funkcioniranje pravosudnog sustava, odnosno Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, koje je, kako tvrde mnogi, izoliran sustav u kojem nikome ne odgovaraju, a biraju “sami sebe” na najviše dužnosti u pravosuđu. Kako Vi gledate na to i treba li i BiH ići putem brojnih europskih zemalja pa da glavne tužitelje na svim razinama biraju skupštine i parlamenti, da moraju svaka tri mjeseca podnositi izvješća u radu…?

Već sam spomenuo da je reforma pravosuđa, a to uključuje i VSTV, nužna. Bilo je prijedloga da se glavni tužitelji biraju na parlamentima i to ima logike s obzirom da tužiteljstvo u svom radu na neki način zastupa državu, tako što radi na procesuiranju počinitelja onih djela koje država želi sankcionirati. Mislim da bi tom vrstom izbora pojačali kontrolu nad tužiteljstvom bez da ugrozimo neovisnost i nepristranost. Vjerujem da ima onih koji bi se sada upustili u debatu kako je to vrsta pritiska koja ugrožava neovisnost ali ne mislim da jeste. Država izdvaja sredstva za financiranje sudova i tužiteljstava pa je sasvim logično da oni podnose izvješća o tome kako su sredstva utrošena i koja je dobrobit za društvo. To ne znači da će se država miješati u konkretne predmete i rad tužitelja na pojedinim slučajevima, ali ako smo odvojili ogromna sredstva za zapošljavanje i rad tužiteljstava, a oni izvijeste da su završili neznatan broj predmeta i da su većinom oslobađajuće presude, jasan je znak da se nešto treba promijeniti i popraviti. Koncentracija moći nije dobra za demokratsko društvo, potrebno je uspostaviti sustav ravnoteže i provjere, da svako svakoga provjerava, a da se pri tome ne naruši ravnoteža.

Sve više su i domaće političke elite kritične prema razini korupcije u zemlji, koja se uvukla u sve pore bh. života te ih polako, ali sigurno izgriza. Međutim, godinama nemamo ozbiljnijeg slučaja presuda za koruptivna djela. Zbog čega je to tako i što treba mijenjati kako bi došli do pune vladavine prava?

Kako sam u odgovoru na ranije pitanje rekao, reforma pravosuđa je nužna. Propisi postoje temeljem kojih se mogu procesuirati koruptivna kaznena djela, na pravosuđu je da to učini i adekvatno kazni osuđene počinitelje.

Iz Europske unije i dalje stižu jasne poruke kako bez neovisnog, ali i efikasnog i učinkovitog pravosuđe, nulte tolerancije na korupciju i kriminal nikada nećemo napredovati na europskom putu. U zemlju je došao neovisni stručnjak EU Reinhard Priebe kako bi detektirao sve probleme i pomogao unapređenju sustava. Možemo li u nekom razumnom roku očekivati te promjene?

S obzirom na ustavnu strukturu BiH te političku realnost, mislim da je najteže do sada učinjeno. Svi smo sjeli za stol, dogovorili smo se kako je reforma nužna, u kom pravcu treba ići. Skoro da smo dogovorili i kako će reforma izgledati, tako da vjerujem kako se može relativno brzo očekivati, pod uvjetom odsustva politizacije cijelog procesa. S druge strane, ako se pojave zahtjevi, karakteristični za neke stranke, da se sve promijeni ali da ostane isto i da se ne odstupa od svojih zahtjeva ni milimetar, nemam ni predstavu kad bi se u tim okolnostima išta pozitivno dogodilo. Na kraju krajeva, kao što je slučaj i sa sadašnjim formiranjem vlasti.

Što je s problematikom državnog zatvora, odnosno kada se može očekivati njegov početak rada?

Ministarstvo pravde BiH je uradilo sve nužno da Vijeće ministara BiH donese odluku o početku rada Zatvora. Nažalost od prosinca prošle godine do danas, ta odluka nije donesena, zapravo još preciznije ta odluka nikada nije uvrštena u dnevni red sjednice Vijeća ministara BiH radi razmatranje jer su se tome ispriječili neki partikularni interesi, koji su očigledno prepoznati kao važniji od uspostave ove institucije. I to je dijelom odgovor na pređašnje pitanje o radu Vijeća ministara i materijalima koji skupljaju prašinu. Odgovore treba tražiti na drugom mjestu a putokaz je Zakon o Vijeću ministara. Mi radimo sve što je nužno da se objekti zatvora održavaju jer tolika infrastruktura nije napravljena da bi stajala nekorištena. Koliko mi možemo mi je koristimo da ne bi propala, naravno ne sve, jer nemamo ni ovlasti ni potrebna znanja, npr. kuhinja, praonica i slično. Treba imati u vidu da od donošenja odluke do prijema zatvorenika treba proći neko vremensko razdoblje koje nije kraće od šest mjeseci, tu su još neki radovi koji nisu bili obuhvaćeni projektom, a nužni su za rad zatvora, prijem i obuka osoblja, i slično.

Kakvom biste ocijenili suradnju s državama regije kada je pravosuđe u pitanju?

Suradnja je na zadovoljavajućoj razini ali se svakako uvijek može poboljšati.

Svjedoci smo kako se i novoizabrano Predsjedništvo BiH uključilo u problematiku s imovinom BiH u Republici Hrvatskoj, odnosno potrebe da se ista vrati. Osobno ste imali niz sastanaka s hrvatskim ministrom državne imovine Goranom Marićem po ovom pitanju. Kakva je trenutno situacija s bh. imovinom u RH, je li ona zaštićena i hoće li biti vraćena vlasnicima?

Napravljena je loša slika ove tematike u medijima u BiH, iako nije loša na način na koji je mediji predstavljaju, ali je loša iz drugih razloga o kojima nitko ne govori. Republika Hrvatska je donijela Zakon u kojem je dala imovinu privatnih osoba iz BiH u zakup na određeno vrijeme. Te osobe će uložiti u tu imovinu i kroz to vrijeme koristiti imovinu i na kraju, kad istekne razdoblje na koji je zakup zaključen, napustiti imovinu. Ovako pojednostavljeno jasno je da ovo čak i ide u korist pravih vlasnika imovine jer je sada u zapuštenom stanju i netko će uložiti u nju ogromna sredstva da je učini funkcionalnom. Ono što je sporno, a nitko o tome u BiH ne priča, jeste da je teško dokazati sljedništvo pravnih osoba koja su prije rata imala neka vlasnička prava nad tom imovinom. Nemojmo zaboraviti da se, ako primjerice govorimo o sindikatima, mogu registrirati na barem četiri razine pod istim nazivima kao i onaj sindikat koji je prestao postojati, a upisan je u zemljišne knjige u RH. Isto je s gospodarskim subjektima. Ukoliko bismo riješili međudržavnim ugovorom, kako i kome da se vrati imovina, ta osoba će biti upisana kao vlasnik. Tako da ne vidim čemu tolika prašina i neutemeljene izjave kako nam se imovina otima, kad je mi u konačnici možemo vratiti i zašto se ne fokusiramo na važne probleme s kojima se moramo suočiti ako ćemo riješiti ovu problematiku ikada, a to je, tko je pravni slijednik pravnih osoba koje su ranije bile upisane. Nisam nigdje u javnosti pročitao da RH nije vratila nepokretnu imovinu osobama iz BiH gdje nije bilo spornih elemenata, jer i prije donošenja ovog Zakona dok je na snazi bila zabrana, ministar pravosuđa mogao odobriti vraćanje imovine ukoliko su se zadovoljili uvjeti. Znači, neke osobe iz BiH su dobile svoju imovinu bez problema, ali o njima ne pričamo, pričamo o 10 objekata za koja ni ne znamo tko su vlasnici.

Isto tako, niz je kritika na situaciju da osobe s dvojnim državljanstvom BiH i RH vješto manipuliraju sustavom i izbjegavaju kazne bježeći iz jedne države u državu. Koje je Vaše mišljenje o tome?

Potpisan je čitav niz sporazuma koji sprečavaju takve situacije, bilo da se koriste instituti ustupanja kaznenog progona, bilo da se izručuju vlastiti državljani. Obzirom na to, kritike su neutemeljene, a zašto se ne koriste ti instituti u punom kapacitetu, to vam ja ne mogu reći jer je pravosuđe to koje je ovlašteno da koriti ove institute, a Ministarstvo pravosuđa BiH je samo tijelo veze. S druge strane pouzdano znam kako se te mogućnosti koriste i da je suradnja u tom dijelu na zadovoljavajućoj razini, samo se o tome u javnosti ne priča jer nije interesantno govoriti o stvarima koje funkcioniraju, jer ne stvaraju krizu koju pojedine političke struje žele stvoriti, ili se radi o slučajevima koji nisu zvučni.

I za kraj, HDZ BiH, odnosno HNS u rasporedu ministarstava ponovno je dobio državno Ministarstvo pravosuđa. Ostajete li Vi na čelu Ministarstva?

Ne sudjelujem u razgovorima o uspostavi vlasti pa vam ne mogu dati točne informacije o tome što je i kako dogovoreno.

Dragan Bradvica | Dnevni list

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari