Dopremijerka i ministrica financija FBiH Jelka Milićević pojašnjavala je aktuelna događnja vezana za zatraženi rebalans, raniteljski zakon i isplate po presudama
Koliki je značaj za BiH to što je sjednica guvernera EBRD-a bila u Sarajevu?
Taj sastanak doživljavam kao pozitivnu poruku BiH, protekle četiri godine BiH je imala Reformsku agendu, puno stvari je urađeno, a ostalo je i puno stvari još uraditi. Na određeni način BiH je stekla ugled za jednog dobrog suradnika međunarodnih financijskih institucija. Ovo je dobra pozicija BiH, koju svakako moramo dobro iskoristiti, a koliko, zavisi od vlasti.
Jesu li dogovoreni krediti teret ili pomoć?
Svi veliki projekti su neminovno poticaj za ekonomski razvoj jedne zemlje, pa i za BiH. Prethodni mandatni period nismo imali velikih investicija, a da smo ih imali, naš BDP bio bi sigurno za jedan do 1,5% veći.
Potpisi
Uz velika ulaganja veće je i zapošljavanje, upošljavanje slobodnih kapaciteta naših gospodarskih društava i bolje poslovno okruženje.
Šta je s rebalansom proračuna?
To pitanje je ostalo nedovršeno i na Vladi. Pitanje izmirenja sudskih presuda za zaposlenike vezane za proračun je jasno: mi imamo tu obvezu i radi se o oko 80 milijuna KM za glavnice i kamate, a prilikom izrade proračuna za 2019. na Vladi smo otprilike definirali način kako ćemo izmiriti te naše obveze. Ostalo je da se realizira 50% tih presuda i da se sukcesivno, u četiri kvartala, izmiruju te obveze.
U međuvremenu su se dogodile neke promjene u promišljanjima i idejama. Ne sporim, možda su i dobre, ali ih u ovom trenutku nije moguće realizirati. Stopirati sve, a da nema rebalansa, nije zakonski dozvoljeno, ali nije ni mudro. Hvalimo se kako na vrijeme izmirujemo sve naše obveze i prema dobavljačima, prema kreditorima, pa logično je da na vrijeme izmirujemo obveze i prema uposlenicima. To je moj stav i moja logika.
Na sjednici Vlade su, dakle, doneseni neki zaključci koji su u ovom trenutku tehnički neprovodljivi. Ministarstvo se očitovalo, pitanje rebalansa nije moguće pokrenuti, jer trenutno u trezoru imamo definirane obveze po ovom osnovu (presude, op.a) oko 13 milijuna KM. Sve dok se te obveze ne povuku, ne može se prići izradi prijedloga rebalansa. Mi ih ne možemo povući, povući ih mogu samo korisnici. O tome smo mi Vladu izvijestili, a to se još nije, nažalost, razmatralo na Vladi.
Rekli smo da svi zaključci koji se donose na Vladi moraju imati dobru podlogu, moraju biti zakoniti, tehnički provodljivi i da je ekonomski opravdano da se sad donose i realiziraju. Potrebe za rebalansom vjerovatno ima, ali se moraju stvoriti određene pretpostavke za to.
Znači, još nema isplata po presudama?
Od 2015. presude se realiziraju svakog kvartala i sad je urađen obračun i unos od proračunskih korisnika koji iznosi oko 13 milijuna KM od predviđenih 40. Svi proračunski korisnici su unijeli te obveze i po glavnici i po kamati. Mi smo osigurali sredstva odlukama i to trenutno stoji kao obveza u Ministarstvu financija. Nakon unosa smo izlistali naloge i potpisali, a sve naloge u FBiH iz proračuna potpisuju premijer i ministar financija. Mi smo to uradili i poslali na potpis premijeru i do danas nisu vraćeni. Isplate se ne mogu realizirati, te obveze ne možemo niti isknjižiti niti realizirati zaključke za rebalans, a bez potpisa se ne mogu ni isplatiti. U međuvremenu se situacija zakuhava, javljaju se sindikati. Pozivam sve aktere da se sastanemo, razgovaramo i pokušamo izaći iz ove situacije.
Je li moguća primjena zakona o pravima razvojačenih branitelja od 1. srpnja ako se dotad usvoji rebalans?
Zakon o pravima branitelja je zakon iz podijeljene nadležnosti, ima proceduru, o njemu se moraju izjasniti svih deset županija i Savez općina i gradova. Prvo se mora dobiti ta suglasnost, pa ide javna rasprava. I da imamo planirana sredstva, teško da bi se tehnički moglo do tada završiti.
Drugi problem, zakon mora imati financijsku podlogu i mora se realizirati. Najružnija situacija je dati nekom pravo, da taj čovjek to pravo ne može realizirati, a to nije ni pošteno. Što se tiče branitelja, sredstva koja su planirana mislim da baš nisu dobro isplanirana, mislim da su to puno veća financijska sredstva i mi moramo naći način kako ih osigurati. S druge strane, ta sredstva se moraju osigurati u okviru onih koja se sad izdvajaju u proračunu, a to je 315 milijuna KM i još malo nekih dodatnih sredstava.
Za ovaj zakon imamo posebnu pažnju i MMF-a. Bila sam na proljetnim sastancima u Washingtonu i na svim razinama su se raspitivali za taj zakon i podsjetili su nas da je zakon kakav je bio ukinut 2010, jer ti troškovi premašuju i troškove socijalne zaštite, pa eventualno i za kapitalna ulaganja. Ovoliko godina nakon rata nije prirodno da visina tih izdvajanja raste i da se povećava broj korisnika. Očito imamo problema druge prirode, pa pokušavamo socijalni mir postići na taj način. Građanin sa tom minimalnom naknadom, i po ovom zakonu, od 250 KM ne može živjeti, a i dalje će biti nezadovoljan. Treba naći druge načine kako te kategorije zaštititi i svi koji se trebaju naći i imati ta prava, sve ih treba u njih uvesti, ali istovremeno i vidjeti ko ta prava konzumira, a nema nikakva prava da ih konzumira. Taj registar boraca je otvorena knjiga, što znači da se i dan-danas po određenim kriterijima ili zloupotrebama u njega može doći. To dugoročno nije dobro za Federaciju.
Dakle, nema mogućnosti za primjenu od 1. srpnja?
U svim razgovorima se nikad nije pričalo o 1. 7, nego o 1. 10. i sve projekcije su rađene u tom smislu, simulirali smo od sredstava koja preostaju, od 315 milijuna KM, da bi se mogla servisirati primjena od 1. 10. ukoliko zakon prođe. Taj bi se dio mogao financijski zaokružiti. A ovo od 1. 7. tehnički i financijski je neprovodljivo i rekla bih da je to populistička odluka koja se šalje toj kategoriji ljudi.
Različita poimanja
Koliko su realni aktualni zahtjevi poljoprivrednika?
Mi poljoprivredu ne možemo tretirati kao socijalnu kategoriju, kao ni te poticaje. U poljoprivredi se mora odvojiti osnovna djelatnost i dopunska djelatnost. Imamo neobičnu situaciju da kako rastu poticaji, manji su nam prinosi. Zakonom je definirano izdvajanje za poljoprivredu od tri do šest % od proračuna, ali proračun su i prihodi od poreza i financijski primici.
Za mene je realno da definiramo iznos na prihode u proračunu. Ako ćemo problem poljoprivrede rješavati, moramo to raditi istovremeno, na svim razinama i zajedničkom strategijom.
Kakvi su odnosi u Vladi, je li moguće raditi još neko vrijeme?
Mi smo neminovno upućeni jedni na druge, niko ne može biti iznad drugog, nekad to neko zaboravi i želi nešto nametnuti. Kad god nađemo kompromis, imamo rezultate. Tako je bilo i sa proračunom i tu smo pokazali da kad sjednemo i dogovorimo se, možemo puno uraditi, ali kad sjednemo i nametnemo volju jedne političke opcije, ne da nema rezultata, već to stvori probleme koji se u narednom razdoblju moraju rješavati.
Mi imamo obvezu da radimo, Vlada je izvršna vlast, život ne može stati, bez obzira na to koliko su naša poimanja po određenim pitanjima različita, jasno kažemo da se ne slažemo s nečim i to je uredu. Zagovaram da se poštuje Poslovnik o radu. Kako ću se ja izjasniti, to je moja stvar, ali se procedure moraju poštivati, način sazivanja, definiranja dnevnog reda, realizacije zaključaka odluka... To je nešto što nas može okupiti i održati. To je korektna suradnja. Željela bih da bude što manje toga da se nekom iza leđa nešto radi.
