Ustavni sud presudio protiv Ljubuškog

ljubuski.info

U sjeni nedavne presude Ustavnog suda Bosne i Hrcegovine o (ne)zakonitosti obilježavanja Dana Republike Srpske, neopravdano je u sjeni ostala jedna druga presuda ovog suda koja je donesena mjesec dana ranije

Riječ je o presudi kojom je 29. veljače uvažio apelaciju Bosne i Hercegovine u vezi s prisvajanjem državnog zemljišta od strane nekoliko općina u (zapadnoj) Hercegovini. Apelaciju Ustavnom sudu BiH podnijelo je Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine žaleći se na nekoliko presuda kojima su odbijene njihove žalbe na županijskim sudovima u Mostaru i Širokom Brijegu.

Ovoj dugogodišnjoj pravosudnoj trakavici prethodile su odluke vlasti u nekoliko hercegovačkih općina da dotadašnje državno zemljište prisvoje i proglase ga građevinskim. Kako je to izgledalo u praksi svjedoči primjer općine Čitluk koja nalaže "Zemljišo-knjižnom uredu Opinskog suda Mostar, odjel, Čitluk da temeljem ove Odluke u zemljišnjim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Općine Čitluk... Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Službenom glasilu Općinskog vijeća Čitluk"...

Na istovjetan način je postupila Općina Ljubuški, nakon čega je Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine u pokušaju poništenja otimanje državne imovine uložilo žalbe nadležnim Županijskim Sudovima u Širokom Brijegu i Mostaru. Oba suda odbili su žalbe Pravobraniteljstva kao neosnovane, nakon čega je uslijedila apelacija prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji se proglasio nadležnim za razmatranje ovog spora.

Ustavni sud uvažio je tvrdnje Pravobraniteljstva da je riječ o državnoj imovini, te konstatirao kršenje zakona od strane županijskih sudova.

U presudi Ustavnog suda BiH stoji, između ostalog:

Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku vodeći računao stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci.

Glas naroda

Samo na više instance tražit pravdu, ovi sudovi u Hercegovini funkcioniraju na način da netko od političara posreduje na suca i donese se odluka koja politici odgovara. Tako vam je to...

Sta im je korist sad to kad je Sevo vec izgradio tehnicki na takvom zemljistu. Sad mu ga moraju legalizirati. Oni kohi su dobili za ratne zasluge to zemljiste skuzili sta ce bit pa ga prodali njemu.

Barbarić je oličenje kriminala i nemorala i uskoro će odgovarati za sve šta je u Ljubuškom uradio
Bizone jel tak ili nije tak bando kriminala

dabogda vam barbarić vlada do smrti kad vas je uhljebio onda vam je valjo
ko valja nije na proračunu i u partiji nego radi samostalno a takvih je malo
sve uveriguzani partije veliki hrvati i veliki vjernici a tamo ge svi redom udbaši

Sad se Tiša ne javlja sa kme kme

nije bolan Tiša ja sam, kme-kme je sinonim za hajdukovce , slabo ti se hdz-eovci javljaju na ovaj portal ,oni još oholiji poslje vaših komentara koji su stvarno jadni toliko kukate ne znam kako ste živi ikako, vide oni da nemate pojma napamet bubate a njima sve bolje

Samo se oni i javljaju...kako ne kuzis nista :-)

Sarajevo ljubavi moja

Državno zemljište bi moralo biti u vlasništvu općine ili grada a to su pravnici trebali pravno riješiti u institucijama BiH ali kad je Grba pravnik općine ništa ne čudi a Nevenko Barbarić se morao očitovati u ovih 14 godina tko kada i za koliko novaca i certifikata uknjižio u vlasništvo državnih poduzeća u Ljubuškom

za milione je barbarić osiromašio ljubuski
silom prilika seljacima će iz [ * neprimjereno * ] doć u glavu

Nevenko Barbarić je stanovnik Zenice strpite se još malo

Ubrzo ubrzo ubrzo

Ovdje je kriv Široki a ne Sarajevo (kako je sud u Mostaru presudio u korist Čitluka) tako i Široki MORA !!!! Presuditi u korist općine Ljubuški. Široki nas košta u ratu a zašto mira u miru?!

Izgleda da Lišticon i sada vlada Tuta i tutinovci?!

Halo Kvesko Ustavni sud u Sarajevu je oborio odluke naših sudova kakav Široki Brijeg i Mostar pa dobročinitelju se izgubili spisi od jednog do drugog suda

Barbaric ipak nema sve pod kontrolom,u opcini i zupaniji ima sve

Sumnjam da će se Nevenko Barbarić uopće oglasiti na ovaj slučaj

kad uskoro počne proces Barbariću saznat ćete ko je taj facer i šta je radio a htio je biti vladar života i smrti u Ljubuškom
slijedi samo znoj

Tika taka ...

ljudi imali ijedan pošten u tom adezeu i da ima ispravnu diplomu sveučilišta a ne večernju školu partije-javite da ga pohvalimo javno

Općinama ne treba ništa dat posebno ovakima ko što je ljubuška.Popalili šume,uništili ceste,izbetonirali rijeku...Triba im i ovo oduzet

Zato su i palili, sve pod šumama je vlasnistvo države, tako da se zaštiti od devastiranja. Tako je svugdje u svijetu

Ajmo po Vesnicu Ćavar. da propjeva. ko Slavuj.

nema suda bez sarajeva ili uskočki sud u zagrebu uz pratnju medija a najbolje je STRAZBUR međunarodni sud koji je još i besplatan sud
sve ostalo je kradeze kupio sudstvo pa se spisi izgube iz sobe u sobu i niko nije kriv ni odgovoran

na vrhovnom i ustavnom sudu u sarajevu presude opcinskih i zupanijskih sudova padaju ko trule kruske

nema suda bez sarajeva ili uskočki sud u zagrebu uz pratnju medija a najbolje je STRAZBUR međunarodni sud koji je još i besplatan sud
sve ostalo je kradeze kupio sudstvo pa se spisi izgube iz sobe u sobu i niko nije kriv ni odgovoran

Gotovo je s devedesetim dolazi vrijeme kad će se odgovarati za nedjela

ko ce odgovarati oni sto je ukra kokos

Kakvi su naši sudovi dovoljno reći Blaž Kraljević i pratnja 26 godina

pravda ne postoji to su izmislili dabi se sirotinja imala cemu nadat

Službeni glasnik BiH, broj 20/19
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3317/17, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. veljače 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukidaju se:

- Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. lipnja 2017. godine;

- Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. lipnja 2017. godine i

- Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. lipnja 2017. godine.

Predmet broj 07 0 Dn 012664 15 Gž vraća se Kantonalnom sudu u Mostaru, a predmeti br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu, koji su dužni po žurnom postupku donijeti nove odluke u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru i Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo), podnijela je 1. kolovoza 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. lipnja 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Mostaru) broj 058-0-DN-15-000 177-Č od 17. rujna 2015. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3317/17.

2. Apelantica je zatim 1. rujna 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. lipnja 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Ljubuškom) broj 063-0-DN-15-001 224 od 28. studenog 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3679/17.

3. Apelantica je također 1. rujna 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu i protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. lipnja 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-DN-16-000 124 od 5. prosinca 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3680/17.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru, Općinskog suda u Mostaru i Općine Čitluk zatraženo je 10. siječnja 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3317/17, a od Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Općinskog suda u Ljubuškom i Općine Ljubuški zatraženo je 31. prosinca 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3679/17 i 18. prosinca 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3680/17.

5. Kantonalni sud u Mostaru, Općinski sud u Mostaru i Općina Čitluk dostavili su odgovore na apelaciju broj AP 3317/17 u razdoblju od 18. do 23. siječnja 2019. godine.

6. Kantonalni sud u Širokom Brijegu i Općinski sud u Ljubuškom su u razdoblju od 3. do 14. siječnja 2019. godine dostavili odgovore na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17. Također, Općina Ljubuški, koju zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo Općine Ljubuški, dostavila je odgovor na apelaciju broj AP 3680/17 8. siječnja 2019. godine, a u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju broj AP 3679/17.

7. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na sličnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija (tri) u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3317/17.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

9. Općinsko vijeće Općine Čitluk donijelo je Odluku o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-06-32/5-15 od 26. veljače 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 26. veljače 2015. godine). U predmetnoj odluci je, između ostalog, navedeno (članak 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuje se nekretnina označena kao: [...]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, odjel Čitluk, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Općine Čitluk […], sa dijelom 1/1. Također na nekretnini iz članka 2. ove odluke u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, izvršiti će se upis promjena kulture i to umjesto postojeće kulture upisati će se gradilište". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 6. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenom glasilu Općinskog vijeća općine Čitluk".

10. Općinsko vijeće Općine Ljubuški donijelo je Odluku o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-02-1305/15 od 24. srpnja 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 24. srpnja 2015. godine), objavljenu u "Službenom glasniku Općine Ljubuški" broj 4/15 od 24. srpnja 2015. godine. U predmetnoj odluci je navedeno (članak 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuju se nekretnine označene kao: […]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u članku 2. ove Odluke u korist Općine Ljubuški […], sa dijelom 1/1". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 6. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom objave u ꞌSlužbenom glasilu Općine Ljubuškiꞌ".

11. Općinsko vijeće Općine Ljubuški je također donijelo Odluku o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-02-2216/15 od 4. prosinca 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 4. prosinca 2015. godine), objavljenu u "Službenom glasniku Općine Ljubuški" broj 6/15 od 4. prosinca 2015. godine U predmetnoj odluci je navedeno (članak 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuju se nekretnine označene kao: […]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u članku 2. ove Odluke u korist Općine Ljubuški […], sa dijelom 1/1. Na nekretninama iz članka 2. ove odluke u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, izvršiti će se upis promjene kulture i to na onim parcelama na kojima je upisana ꞌšumaꞌ ili ꞌpašnjakꞌ pa će se umjesto postojeće kulture upisati gradilište". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (članak 5. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom objave u ꞌSlužbenom glasilu Općine Ljubuškiꞌ".

Pobijane odluke

12. Općinski sud u Mostaru je, odlučujući po zahtjevu Općine Čitluk za upis prava vlasništva, donio Rješenje broj 058-0-DN-15-000 177-Č od 17. rujna 2015. godine.

13. Općinski sud u Ljubuškom, odlučujući po zahtjevu Općine Ljubuški za upis prava vlasništva, donio rješenja br. 063-0-DN-15-001 224 od 28. studenog 2016. godine i 063-0-DN-16-000 124 od 5. prosinca 2016. godine.

14. Navedenim rješenjima je dopuštena uknjižba prava vlasništva u B listu preciziranih zemljišnoknjižnih uložaka na 1/1 dijela nekretnina preciziranih u izrekama tih rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), i to na temelju odluka OV od 24. srpnja 2015. godine i 4. prosinca 2016. godine u korist Općine Ljubuški (rješenja od 28. studenog i 5. prosinca 2016. godine), te na temelju Odluke OV od 26. veljače 2015. godine u korist Općine Čitluk (rješenje od 17. rujna 2015. godine).

15. U obrazloženju prvostupanjskih rješenja, uvidom u zemljišnu knjigu, tj. u precizirane zk. ul., utvrđeno je da su predmetne nekretnine upisane kao državno vlasništvo (i to preciziranim zk. "opštenarodna imovina FNRJ", odnosno "državno vlasništvo – općenarodna imovina-erar", u preciziranim zk. ul. "Bosansko-hercegovački zemaljski erar", kasnije "državni erar Kraljevine Jugoslavije", te nakon toga "Nezavisna država Hrvatska), pa je s pozivom na odluke OV, koje po mišljenju tih sudova predstavljaju valjanu osnovu za uknjižbu u smislu, između ostalih, odredbe članka 6. Zakona o građevnom zemljištu FBiH (u daljnjem tekstu: ZGZ), te je odlučeno kao u izreci tih rješenja na temelju članka 43. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama).

16. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru. Također, apelantica i Federacija Bosne i Hercegovine su podnijele žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Ljubuškom. Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud u Mostaru je donio Rješenje broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. lipnja 2017. godine, a Kantonalni sud u Širokom Brijegu rješenja br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. lipnja 2017. godine i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. lipnja 2017. godine, kojima su žalbe odbijene kao neutemeljene i potvrđena prvostupanjska rješenja.

17. U obrazloženju rješenja je ukazano da iz stanja spisa proizlazi da su osnova upisa prava vlasništva odluke OV od 26. veljače 2015. godine, 24. srpnja 2015. godine i od 5. prosinca 2015. godine, iz kojih proizlazi da su predmetne nekretnine određene građevnim zemljištem, a te odluke su donesene u skladu s prostornim planom Općine Ljubuški, odnosno prostornim planom Općine Čitluk. Također, ukazano je da je člankom 4. tih odluka naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški (odluke OV od 24. srpnja 2015. godine i 4. prosinca 2016. godine), odnosno Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Mostar (odluke OV od 26. veljače 2015. godine) da upišu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (preciziranim u prvostupanjskim rješenjima od 28. studenog i 5. prosinca 2016. godine) u korist Općine Ljubuški s dijelom 1/1, odnosno na predmetnim nekretninama (preciziranim u prvostupanjskom rješenju od 17. rujna 2015. godine) u korist Općine Čitluk s dijelom 1/1. Dalje, ukazano je na odredbe čl. 3. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama, konstatirajući da proizlazi da su prvostupanjski sudovi postupili prema navedenim odredbama. Također, zaključeno je da su neutemeljeni navodi žalbi u pogledu valjanosti isprava koje su osnova upisa zbog toga što je predmetne odluke donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku (na temelju odredbi čl. 6., 12. i 14. ZGZ) i kao takve predstavljaju valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva. Pri tome, istaknuto je da, ako su i postojali eventualni propusti pri donošenju tih odluka, žalitelji su mogli njihovu valjanost pobijati u nekom drugom postupku, a ne u konkretnom postupku, niti Zemljišnoknjižni ured može ulaziti u zakonitost odluke. Konstatirajući da nekretnine koje su predmet upisa nisu nekretnine koje ima u vidu odredba članka 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH, ocijenjeno je da su neutemeljeni navodi žalbe u tom dijelu. Shodno tome, ukazano je da je neutemeljeno pozivanje na odluku Visokog predstavnika BiH kojom je donesen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH od 21. ožujka 2005. godine jer iz navedenog članka ne proizlazi da je predmet zabrane raspolaganja općenarodna imovina čije je vlasništvo bilo nepoznato.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica tvrdi da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica ukazuje da žalbeni sudovi nisu na adekvatan način obrazložili razloge odbijanja njezinih žalbenih navoda. Apelantica, u biti, tvrdi da odluke OV od 26. veljače 2015. godine, 24. srpnja 2015. godine i 5. prosinca 2015. godine nisu isprave podobne za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama u korist Općine, odnosno da ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva u konkretnom slučaju u smislu relevantnih odredbi važećih propisa. Apelantica ukazuje da ovim odlukama Općina nije stekla, niti je mogla steći pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama jer su te odluke donesene suprotno članku 14. Zakona o građevnom zemljištu i kao takve se ne mogu smatrati odlukom u smislu članka 23. Zakona o stvarnim pravima, koje bi bile osnova za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju. Apelantica ukazuje da, ako se analizira sadržaj tih odluka, iz njih proizlazi da je dan nalog za upis promjene prava vlasništva a da prethodno nije donesena odluka o promjeni titulara vlasništva, odnosno da tim odlukama nije prethodno utvrđeno vlasništvo u korist Općine. Ukazuje da Zakon o građevnom zemljištu, suprotno članku 4. predmetnih odluka, ne propisuje da se sudu može naložiti uknjižba prava vlasništva na nekretnini u korist općine. Apelantica tvrdi da je provedbom naloga iz navedenih odluka prvostupanjski sud bio taj koji je pobijanim rješenjem utvrdio pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine, što je suprotno Zakonu o zemljišnim knjigama. Pored toga, apelantica smatra da su pobijane odluke suprotne odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, kao i odredbama članka 1. stavak 3. i članka 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom FBiH, te da joj je takvom primjenom materijalnog prava izravno povrijeđeno i pravo na imovinu.

b) Odgovori na apelacije

19. Kantonalni sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17 smatra da je apelacija neutemeljena i ističe da ostaje pri razlozima danim u obrazloženju pobijanog rješenja.

20. Općinski sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17 navodi da je Odluka OV od 26. veljače 2015. godine isprava koju je donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku, na temelju odredbi čl. 6., 12. i 14. ZGZ. Također, prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju su bili ispunjeni zakonski uvjeti za upis prava vlasništva koje ima u vidu članak 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Dalje, ukazuje da nije ovlašten ocijeniti zakonitost predmetne odluke u postupku upisa vlasništva u zemljišnu knjigu, budući da se radi o odluci organa uprave. Tvrdeći da Bosna i Hercegovina nije titular prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i da u Bosni i Hercegovini ne postoje propisi koji razgraničavaju vlasništvo države BiH, entiteta, kantona i općina, i da nije utvrđeno šta se sve smatra državnom imovinom koja pripada nižim razinama vlasti, taj sud navodi da nema zakonsku podlogu koju bi primijenio pri odlučivanju u ovoj vrsti predmeta, te se vodi odlukama viših sudova donesenim u istovrsnim predmetima.

21. Općina Čitluk u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17, između ostalog, navodi da je apelantici u predmetnom slučaju omogućeno da iznese argumente i dokaze za koje je smatrala da su relevantni za njezin slučaj i da je apelantica ostvarila mogućnost da efikasno pobija argumente i dokaze koje je iznijela suprotstavljena strana, kao i da su sve argumente koji su, gledano objektivno, relevantni za rješenje slučaja razmatrali sudovi, te je i činjenična i pravna osnova pobijanih odluka detaljno iznesena, a da je predmetni postupak u cjelini bio pravičan. Također navodi da je predmetna nekretnina prije upisa u vlasništvo Općine Čitluk bila u zemljišnoj knjizi upisana kao "općenarodna imovina" bez konkretnog titulara, a da u Bosni i Hercegovini ne postoji konkretan propis o raspodjeli državne imovine između različitih razina vlasti. Predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

22. Kantonalni sud u Širokom Brijegu u odgovoru na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 navodi da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja apelantičinih prava na koje se poziva u apelaciji, zbog čega predlaže da se apelacije odbiju.

23. Općinski sud u Ljubuškom u odgovoru na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 predlaže da se apelacije odbiju kao neutemeljene budući da, prema mišljenju tog suda, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantičinih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, a na koje apelantica ukazuje u apelacijama. U svezi s tim, Općinski sud u Ljubuškom se, u biti, poziva na razloge koje je dao u obrazloženjima pobijanih rješenja tog suda.

24. Općina Ljubuški u odgovoru na apelaciju broj AP 3680/17 navodi da apelantica uporno ističe kako nije postojala podobna isprava za uknjižbu prava vlasništva, te ističe da se ne slaže s tom tvrdnjom, budući da je Odluka o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu u skladu sa člankom 3. Zakona o zemljišnim knjigama nesporna osnova za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Ljubuški. Tvrdi da je tu odluku donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku, u skladu s odredbama čl. 6., 14., 44., 76. i 78. ZGZ i kao takva nedvojbeno predstavlja valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Ljubuški. Smatra da su pobijana rješenja pravilna i zakonita, a da je apelacija neutemeljena i predlaže da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

25. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 2.
Određivanje pojmova

[…]

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stječu, prijenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Članak 3.
Pretpostavke za upis

(1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravosuđa.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjeren preslik sudske odluke koja je temelj za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članku 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebiti za upis određeni zakonom.

[…]

Članak 4.
Upis promjene vlasništva

Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.

Članak 5.
Konstitutivno djejstvo

(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu uključujući i ona koja su predviđena u članku 87. ovoga Zakona.

[…]

Članak 7.
Pretpostavka za upis nekretnina

Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potrebit je prijavni list sa preslikom katastarskog plana.

Članak 41.
Zainteresirane osobe

(1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz suglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nositelj prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje prema stavku 1. ovog članka mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada.

(3) Odobrenje iz stavka 1. ovog članka može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

[..]

Članak 42.
Provjera zahtjeva za upis

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) jesu li podneseni potrebiti dokumenti u propisanoj formi,

2) jesu li dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi,

3) postoji li odobrenje iz članka 41. stavak 1. ovog zakona.

Članak 43.
Odlučivanje o upisu

(1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o tomu da li će zahtjev potpuno ili djelomice prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:

1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišno- knjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlašćena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

26. Zakon o građevnom zemljištu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 25/03 i 67/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način stjecanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korištenja i upravljanja kao i naknade za korištenje ovog zemljišta.

Članak 2.

Gradskim građevnim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02).

Ostalo građevno zemljište u smislu ovog zakona je izgrađeno i neizgrađeno zemljište namijenjeno za izgradnju objekata sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju, a koje se nalazi van zona gradskog građevnog zemljišta, odnosno van gradova i naselja gradskog karaktera.

Članak 4.

Gradsko građevno zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.

Gradskim građevnim zemljištem u privatnom vlasništvu smatra se:

• izgrađeno gradsko građevno zemljište i to zemljište ispod objekta i zemljište koje služi za redovitu uporabu objekta, odnosno zemljište na kojem je do sada postojalo trajno pravo korištenja a prema članku 39., te zemljište iz članka 96. ovoga zakona.

Članak 6.

Općina upravlja i raspolaže gradskim građevnim zemljištem u državnom vlasništvu na način i pod uvjetima predviđenim zakonom i propisima donesenim na temelju zakona.

Članak 11.

Gradskim građevnim zemljištem u državnom vlasništvu može se raspolagati samo na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga zakona.

Članak 12.

Gradsko građevno zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti kao:

1. zemljište koje je pretežito izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;

2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;

3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju (prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreacijsko-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).

Članak 14.

Odluka o određivanju gradskog građevnog zemljišta sadrži detaljan opis granice obuhvaćenog zemljišta i podatke o parcelama i vlasnicima iz katastra nekretnina, odnosno podatke iz zemljišne knjige ili iz katastra nekretnina na području koje nema katastar nekretnina, odnosno zemljišnu knjigu.

Sastavni dio odluke iz prethodnog stavka je kopija katastarskog plana u koju su ucrtane sve parcele obuhvaćene tom odlukom.

Odluka iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se na provedbu nadležnom sudu koji vodi zemljišne knjige, odnosno katastru.

Članak 15.

Odlukom o određivanju gradskog građevnog zemljišta ne mijenja se oblik vlasništva na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevno zemljište.

Članak 44.

Općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno gradsko građevno zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu naknadu.

Članak 76.

Ostalo građevno zemljište (članak 3. točka 2. ovog zakona) određuje se odlukom općinskog vijeća.

Odluka o određivanju ostalog građevnog zemljišta temelji se na prostornom planu općine ili prostornom planu posebnog područja koji sadrže granice urbanih i drugih područja na kojima je predviđeno građenje ili vršenje drugih radova urbanističkim planom, urbanističkim redom ili prostornim planom.

Odluka iz stavka 1. ovog članka može obuhvatiti građevno zemljište u državnom vlasništvu i građevno zemljište u privatnom vlasništvu.

Članak 78.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na gradsko građevno zemljište primjenjuju se i na ostalo građevno zemljište.

27. Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 23.
Stjecanje vlasništva

(1) Pravo vlasništva stječe se na temelju pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

(4) Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

[…]

VI. Dopustivost

28. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijama su: Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. lipnja 2017. godine (apelacija broj AP 3317/17), te rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. lipnja 2017. godine (apelacija broj AP 3679/17) i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. lipnja 2017. godine (apelacija broj AP 3680/17) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijano rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. lipnja 2017. godine apelantica je primila 14. lipnja 2017. godine, a apelacija broj AP 3317/17 je podnesena 1. kolovoza 2017. godine. Pobijana rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. lipnja 2017. godine apelantica je primila 5. srpnja 2017. godine, a apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 podnesene su 1. rujna 2017. godine. Shodno tome, proizlazi da su predmetne apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očito (prima facie) neutemeljene.

31. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

32. Apelantica tvrdi da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

33. S obzirom na to da je apelantica nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelantičine navode u odnosu na prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

34. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

35. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica pobija odluke redovnih sudova donesene u postupku radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi sa dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama, i to u korist Općine Čitluk (nekretnine na koje se odnosi apelacija broj AP 3317/17), odnosno Općine Ljubuški (nekretnine na koje se odnose apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17), tvrdeći da predmetne nekretnine predstavljaju državno vlasništvo, te da, shodno tome, na istim nekretninama, u skladu s odredbama pozitivnih propisa, općine nisu mogle uknjižiti svoje pravo vlasništva. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njegovo uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene pobijane odluke, a u kojem je s ciljem zaštite svojih prava i interesa sudjelovala u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/11 od 10. prosinca 2013. godine, točka 24, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

36. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelantica, u biti, smatra da su u konkretnom slučaju pobijane odluke kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama, i to u korist Općine Čitluk (nekretnine na koje se odnosi apelacija broj AP 3317/17), odnosno Općine Ljubuški (nekretnine na koje se odnose apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17), na temelju odluka OV istih općina o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava.

37. U svezi s apelantičinim apelacijskim navodima, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je o istom pravnom pitanju odlučivao u Odluci broj AP 176/18 od 23. travnja 2018. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i u Odluci broj AP 3316/17 od 13. veljače 2019. godine, a u kojoj se Ustavni sud pozvao na stavove iz Odluke broj AP 176/18 od 23. travnja 2018. godine. U toj odluci Ustavni sud je razmatrao apelaciju iste apelantice podnesenu protiv preciziranih rješenja istih sudova kao u apelaciji broj AP 3317/17, a vezano za upis prava vlasništva Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk, na temelju odluka o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu OV Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk. U tim predmetima redovni sudovi su također dopustili uknjižbu prava vlasništva na 1/1 dijela nekretnina koje su bile predmet tih postupaka u korist Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk, pri čemu su dali slična obrazloženja kao u rješenjima koja su predmet ovog apelacijskog postupka. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da je u svim predmetima, odnosno u predmetima br. AP 176/18, AP 3316/17, kao i u konkretnim predmetima, apelantica tvrdila da odluka OV nije mogla biti osnova upisa prava vlasništva u konkretnim slučajevima. Ustavni sud podsjeća da je u navedenim odlukama br. AP 176/18 i AP 3316/17 usvojio apelantičine apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što obrazloženje pobijanih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u svezi s odredbama ZGZ, te ukinuo pobijana rješenja Kantonalnog suda u Mostaru i predmet vratio tom sudu da po žurnom postupku donese nove odluke u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

38. Dakle, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 176/18, na čije stavove se pozvao i u Odluci broj AP 3316/17, razmatrajući, u biti, apelantičine iste navode, konstatirao da je pravna osnova za donošenje pobijanih odluka u tom predmetu, a kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na nekretninama u korist Općine, bila Odluka Općinskog vijeća Općine o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu, u čijem članku 4. je navedeno: "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, odjel Čitluk, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Čapljina sa dijelom 1/1". Također, Ustavni sud ukazuje da je u predmetnoj odluci konstatirao da iz obrazloženja odluka pobijanih u tom predmetu proizlazi da je u postupku pred redovnim sudovima utvrđeno da su nekretnine koje su bile predmet tog postupka označene kao "općenarodna imovina (državno vlasništvo) s 1/1".

39. U svezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u predmetnoj odluci (točka 31. Odluke) konstatirao da iz sadržaja pobijanih odluka ne proizlazi je li u konkretnom slučaju obrazloženo je li uopće utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz st. 2. i 3. članka 42. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno jesu li dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, pogotovo imajući u vidu sadržaj odluke Općinskog vijeća i činjenicu da je u tom postupku utvrđeno da su nekretnine koje su bile predmet postupka označene kao "općenarodna imovina (državno vlasništvo)", te je li, eventualno, s obzirom na tu činjenicu, bilo nužno pribaviti odobrenje potencijalnih zainteresiranih osoba iz članka 41. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

40. Ustavni sud je u točki 32. predmetne odluke naveo: "Dalje, Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja citirane odluke Općinskog vijeća od 20. oktobra 2015. godine proizlazi da je ona donesena s pozivanjem na odredbe čl. 6, 14, 44, 76. i 78. Zakona o građevnom zemljištu. U vezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da iz odredbi čl. 12, 14, 76. i 78. Zakona o građevinskom zemljištu […] nesumnjivo proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća da donese odluku kojom se određuje gradsko odnosno ostalo građevinsko zemljište […]. Međutim, Ustavni sud zapaža da je postupanje Općine determinirano relevantnim odredbama zakona […]. Ustavni sud ukazuje da Zakon o građevinskom zemljištu, naprotiv, u članu 15. eksplicitno propisuje: ꞌOdlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište.ꞌ […] Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud konstatira da iz odredbi Zakona o građevinskom zemljištu ne proizlazi ni ovlaštenje Općinskog vijeća odnosno Općine da u postupku donošenja odluke o određivanju gradskog odnosno ostalog građevinskog zemljišta utvrđuje pravo vlasništva u korist Općine na predmetnom zemljištu, a što je zapravo urađeno odlukom Općinskog vijeća od 20. oktobra 2015. godine, kako to proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta. […] Pri tome, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati da pitanje prava vlasništva na gradskom odnosno ostalom građevinskom zemljištu eventualno može biti predmet nekog drugog postupka koji nije predmet konkretne apelacije."

41. Na kraju, Ustavni sud je u obrazloženju Odluke broj AP 176/18 naveo: "U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 43. stav 2. tačka 4. [Zakona o zemljišnim knjigama] propisano: ꞌZemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.ꞌ Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o odluci Općinskog vijeća kojom nije određena mogućnost podnošenja bilo kakvog pravnog lijeka protiv nje, Ustavni sud zapaža da redovni sud, razmatrajući apelanticinu žalbu, nije obrazložio zašto navedena zakonska odredba Zakona o zemljišnim knjigama ne bi bila primjenjiva u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji." (točka 33. Odluke). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je u točki 34. istaknuo: "[...] obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine [...] i da se ono zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu".

42. Dovodeći navedeno u svezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da su pobijanim odlukama dana slična obrazloženja kao i u odlukama pobijanim apelacijama br. AP 176/18 i AP 3316/17, a kojima je također na temelju odluka Općinskog vijeća dopuštena uknjižba prava vlasništva, a s dijelom 1/1 u korist Općine na predmetnim nekretninama za koje je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama upisane kao državno vlasništvo. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se razlozi iz odluka Ustavnog suda br. AP 176/18 od 23. travnja 2018. godine i AP 3316/17 od 13. veljače 2019. godine u cijelosti odnose na konkretan slučaj. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluka pobijanih u ovom postupku ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da se ono u smislu stavova iz odluka br. AP 176/18 i AP 3316/17 temelji na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u svezi s odredbama Zakona o građevnom zemljištu, pa Ustavni sud nalazi da je pobijanim odlukama zbog arbitrarne primjene materijalnog prava prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

43. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti pobijano rješenje Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku vodeći računa o stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci.

Ostali navodi

44. S obzirom na zaključak u pogledu povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak

45. Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada obrazloženje pobijanih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s primjenom odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u svezi s odredbama Zakona o građevnom zemljištu.

46. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, v. r.

Ovaj Zlatko Knežević je neprijatelj Hercegovine

Ovo je pročitao Bobo Hrstić znači Sarajevo uzalud vam trud svirači

Eto ga svi placevi koje je barbarić prodao zapalio šumu pa prodao ljudima za minimum 30.000KM a ljudi napravili kuće sad su te kuće i placevi opet državni tj.vlasništvo bih 1/1 a baraba sa novcem od placeva sebi kupio stanove u zg i staši mercedes

Koja se odluka ustavnog suda ispostovala.Izbori u Mostaru.Novi izborni zakon.Hahaha.
I za ovo moze ustavni pušiti.

To sto si naveo se odnosi na provedbu odluka koje politicari trebaju implementirati, ovdje se radi o odlukama koje zupanijski sudovi trebaju donijeti temeljem odluka ustavnog suda bih u kojem sjede 3 suca stranca i 6 domacih sudaca iz tri nacije. Mislis da ce se neki sudac blamirati kada mu se zalije za usi, zbog nekog politicar, u ovom slucaju zbog nevenka barbarica? Kad brod tone svak sebe spasava. Ne budi naivan, procitaj malo zakone, sluzbene novine, odluke...

Nevenko Barbarić i ekipa su uzeli milione boli njega za sudove

Ustavni sud BiH je presudio i da izborni zakon u BiH nije pravovaljan i da je na stetu hrvatskog narod apa ujde li vuk magare toliko o tome koliko taj sud vrijedi kad ga ne postuju i ne provode presude

Ustavni sud presudio protiv Ljubuškog
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Svi neprimjereni komentari će biti uklonjeni. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari