Svjedočenjem Nedima Mehremića, tehničara za poslove sigurnosti u Upravi MUP-a Sarajevske županije u Sudu BiH je nastavljeno suđenje Goranu Nižiću, Danilu Cicoviću i ostalim članovima automafijaške grupe koji su u okviru predmeta "Volan" optuženi za krađu stotina automobila, vrijednih nekoliko milijuna maraka.
Mehremić je u sudnici ispričao kako je pet godina radio u timu za krađe vozila koji je formiran pri MUP-u Sarajevske županije u vrijeme kada je krađa automobila u Sarajevu eskalirala. On je posebno istaknuo kako je posebno radio na iznudama u slučajevima krađe vozila, a detaljno je pojasnio postupke policije u slučajevima krađe vozila. Najprije je, odgovarajući na pitanja tužitelja Džermina Pašića, ispričao kako su se automobili u najvećoj mjeri krali na području Sarajeva, potom Istočnog Sarajeva, Ilidže, Pala, Kiseljaka, Nove Bile, Viteza…
Tada je formiran tim koji je radio na suzbijanju krađa vozila. Naše sjedište je bilo u Sarajevu ali nismo mnogo toga mogli uraditi, osim što bi lopove čije smo aktivnosti dokumentirali uhvatili na djelu i u tom slučaju smo ih jedino mogli teretiti za pokušaj krađe. Problem nam je predstavljala nadležnost odnosno entitetska granica. Znali smo kuda auta idu ali nismo mogli ništa učiniti. Zato smo tražili pomoć drugih policijskih agencija. Formirani su zajednički timovi i tada nam je bilo mnogo lakše raditi
, ispričao je Mehremić.
Označen novac
Istakao je kako je on u najvećoj mjeri radio na slučajevima kada su kriminalci preuzimali novac od svojih žrtava.
Kada bi oštećeni sve prijavili i donijeli nam novac koji je od njih tražen za otkup mi bismo ga označili i stavili bismo kemijsku zaštitu. Sve je rađeno po propisu i o svemu postoje zabilješke. Hvatali bismo kriminalce u onom trenutku kada bi otvorili koverte s novcem i aktivirali kemijsku zaštitu. Bilo je mnogo povratnika u vršenju kaznenih djela, neke od njih smo za iznudu znali uhititi dva puta u jednom mjesecu
, kazao je Mehremić.
Kasnije je kazao da je, konkretno, dva puta u mjesecu uhitio optuženog Enisa Mandala i to prilikom iznude novca za ukradeno vozilo. Izvješće o svemu što bi radili članovi posebnog tima bi podnosili nadležnom Tužiteljstvu. Svjedok je, na upit tužitelja, pojasnio i na koji način je policija dobivala informacije o krađi automobila, glavnim akterima, kao i informacije o mjestima na kojima mogu naći ukradena vozila ili njihove dijelove.
Informacije smo dobivali od policajaca iz MUP-a RS-a, ali ne regularnim putovima jer su strahovali od plasiranja takvih informacija kroz službene izvještaje. Nalazili su druge načine da nam dostave informacije. Također, informacije smo dobivali i od političara, ali isključivo neformalnim putem pa čak i od ljudi iz Ministarstva sigurnosti BiH koji nisu smjeli da nam te informacije dostave regularnim putem. Sve te informacije smo provjeravali. Neke su bile točne, neke nisu
, ispričao je Mehremić.
Veliki broj informacija policija je dobivala i zahvaljujući medijima uz čiju suradnju su od građana tražili pomoć. Tako su se policiji sa svojim saznanjima javljali građani, lovci, planinari, šumari…
On je potom pojasnio kako su na samom početku kradljivci bili veoma slobodni, te da su djelovali bez opstrukcija, a kada im se policija suprotstavila postali su brutalni.
Išli su na nas autom, a sa ciljem da nas zaplaše, udarali su nas, potezali oružje na nas i na kraju nas pobili
, kazao je svjedok.
Ova njegova rečenica je izazvala negodovanje u sudnici, ali je on brzo nastavio sa svjedočenjem. Rekao je da je i sam privodio neke od prisutnih optuženih u sudnici, ali i da su neki od njih bili informanti policije ili informacijski izvori.
Prisluškivali policiju
Svjedok je ispričao kako je veliki problem policiji u hvatanju kradljivaca bila činjenica da su oni imali UKT veze koje su kupovali na internetu a potom i dekodirali kako bi mogli prisluškivati policiju. Tako su uvijek bili spremni te su uzmicali policiji.
Automobili su se krali i pronalazili u cijeloj BiH i stalno smo bili na terenu u Zvorniku, Banjoj Luci, Palama, Trebinju, Ljubuškom, Mostaru, Bijeljini, Sarajevu… Kriminalci su bili toliko slobodni i uvezani da su znali da ih, recimo, na području Pala niko neće zaustaviti niti kontrolirati osim ako su se nekome zamjerili. Tako su ukradena auta slobodno ostavljana na parkinzima i drugim javnim mjestima, tuđim garažama i vikendicama. Jednom je ukradeno auto pronađeno u vikendici čovjeka koji radi u Ambasadi SAD-a. Čovjek je bio u šoku, nije mogao vjerovati. Neki automobili koji su se pronalazili bili su i oštećeni, a kasnije smo shvatili da su to borbenjaci, kojima bi gurali automobile koje iz nekog razloga nisu mogli ukrasti
, ispričao je svjedok.
Mehremić je dalje ispričao kako su kradljivci uvijek djelovali u grupama od najmanje tri člana, a u akciju su išli sa jednim ili dva vozila.
Jedan od njih bi vozio borbenjak, a to je auto koje su prethodno ukrali i sa kojim su išli u izvidnicu. Drugi bi otključavao auto koje je meta, a treći ga vozio dalje. Alarm su onesposobljavali rezanjem vrata. Najprije su pronalazili auto koje će ukrasti, zatim bi odlazili po dekodere pa se vraćali po vozilo. Tako su radili
, ispričao je policajac.
Odlučujući udarac automafiji, pojasnio je svjedok, policija i njen tim za krađu vozila koji je surađivao sa FUP-om, Graničnom policijom BiH i SIPA-om zadala je nakon 2007. godine i to u akcijama Kum, Kamen, Trebević 1 i 2, te konačno akciji Volan.
Tužitelj Džermin Pašić je svjedoku pokušao predočiti službenu zabilješku nakon što se on nije mogao sjetiti nekih detalja u vrijeme kada su ukradena vozila pronalažena u Jahorinskom postupku. Obrana optuženih se pobunila tvrdeći da se službena zabilješka koja nije dostavljena obrani uz optužnicu i koja nije u optužnici navedena ne može koristiti u sudskom postupku i tako postati dokaz.
Vijeće na čelu sa Hasijom Mašović se povuklo na odlučivanje o ovom pitanju i donijelo odluku da se zabilješke ne mogu koristit. To je, istakao je tužitelj Pašić, od značajnog utjecaja na svjedočenje Mehremića, pa je tužitelj zatražio odgodu suđenja kako bi svjedoka pripremio na drugačiji način svjedočenja.
Odvjetnici optuženih su se ponovno pobunili, a Tanja Savić, odvjetnica optuženog Srećka Trifkovića, zatražila je da se tužitelju zabrani kontakt sa svjedokom, nakon što je položio zakletvu i postao svjedok Suda BiH jer bi eventualni kontakt mogao dovesti do instruiranja svjedoka. Pašić se pobunio usprkos tvrdnji da je zabrana kontakta postala praksa Suda BiH.
Vijeće će o ovom pitanju odlučiti naknadno, a sljedeće ročište zakazano je za 14. veljače kada će svjedok nastaviti s davanjem svog iskaza.
