Otišao sam, a nikad nisam otišao

ljubuski.info

Jutra svoga djetinjstva budio bih se uz cvrkut ptica, s pogledom koji je doticao visoke planine moje Hercegovine, plavo nebo sa snježnim oblacima… To bi mi uljepšalo dan. Uživao bih u svakom trenutku provedenom na svojoj zemlji. Zemlji mojih predaka. Predaka koji su ovu zemlju sačuvali za svoje potomke. Svoje sinove i kćeri.

Bio sam bogat! Svi smo bili bogati. Imali smo svoju zemlju koja je bila pravo blago. Svaki dan bih sa svojim bližnjima obrađivali tu zemlju.

Ipak posebno zadovoljstvo bilo je kad smo igrali nogomet na "Rašeljki". Rašeljka je bila naš velebni stadion. Naš Wembley … Najljepši stadion na svijetu. To nam je puno značilo. Ovo je bilo naše, i mi smo se tim ponosili.

Sve što smo imali, bilo je rezultat našeg rada. Teškog i poštenog rada naših obitelji. Imali smo svoje žito, vino… Sve svoje domaće…Kaščansko vino koje kad se pije u Kašču ima poseban okus. Domaći kruh ispod sača … Imali smo svoje domaće meso, mlijeko, jaja itd. Sve je bilo domaće. To je bilo to naše zlato.

Od svojih baka i djedova koji bi nas čuvali, naučili smo mnogo toga poučnog. Pričali bi oni nama o svojem životu… O svojim životnim iskustvima. Mi djeca smo to sa zanimanjem slušali. Svemu su nas naučili. I do danas nisam zaboravio njihove riječi koje mi mnogo znače u životu. Bili smo sretani! Najsretniji … Imali smo najveća bogatstva svijeta. Iskrene prijatelje, konja, pasa, lozu… Svoju zemlju… Sve što nam je trebalo da budemo sretni.

Danas u mom Kašču živi jako malo ljudi … Žive oni najuporniji… Svi im moramo biti zahvalni što su još uvijek tu… Bez njih bi to bila još tužnija priča.

Danas se ne budim uz cvrkut ptica, zelena polja, visoka brda. Ne živim u tom bogatstvu u kojem sam živio nekad. Danas živim u gradu. Bučnom gradu koji je cvrkut ptica zamijenio bukom automobila. Umjesto brda i šume, tu su sada zgrade… Ne živim više u tako lijepom okruženju kao nekad, ali se rado sjetim svog djetinjstva. Rado se sjetim didovih, babinih, riječi…

Otišao sam, a nikad nisam otišao … Tamo pripadam. Tu su moji korijeni. Tu sam proveo veliki i značajni dio svog života. Nema ništa ljepše nego vratiti se bar i na kratko nakratko u svoje djetinjstvo.

Ja i moji prijatelji ponekad se okupimo i na jedan dan vratimo u te dane. Znalo se i opet igrati nogomet na našoj Rašeljci … Kao nekada… I pripremiti ručak kao što smo ga imali nekada. S domaćim kruhom ispod sača, domaćim vinom, juhom, pekom, … To je onaj pravi domaći ručak. Ne baš onako sladak kao što su pripremale naše majke i bake, ali ipak sladak jer je na našoj djedovini. Popričamo o svom djetinjstvu i dobrim zgodama…

Svojoj djeci pričam ono što su nama nekada govorili naši preci. S koljena na koljeno . Naša djeca trebaju znati tko su, i od kuda dolaze, gdje su njihovi korijeni… Trebali bi biti ponosni kada vide to selo odakle su njihovi korijeni… To selo se zove Kašče. Selo koje je dalo puno, puno dobrih i vrijednih ljudi! Ljudi, koji su otišli, ali gdje su god došli, obogatili su taj dio svijeta s našom kaščanskom dušom!

Ivica Primorac | kasce.com

Glas naroda

svaka čast za napisano,tako je bilo i u mom selu a danas samo tuga za prošlim.

to čeka cilu ercegovinu sa ovin lopinama koji njom vladaju umisto da upravljaju.

Ipak si otišao, kroz to mjesto se sad šverca sve i svašta alu su sad stavili rampu pa su šverceri autai i svega drugog na aparatima iz šipovače vecinom

I kad se trčalo za konjskim kolima, skakalo po plastovima sijena, kupalo se na rijeci, kad se išlo sa starima u polje okopavati kukuruz pa se prostre deka i onda se nareže svega i svačega domaćega, slatko li je bilo pojesti, eh živote...

Nažalost prošla su vremena gdje su djeca imala djetinjstvo koja uključuje razne igre, snalažljivost, bezbrižnost, radost, bilo dosta djece nikad dosadno, nije bilo mobitela, sada dolazi vrijeme sjećanja za prošlim vremenima i lijepim uspomenama. To današnja mladež i djeca ne shvaćaju što je razumljivo, narod iselilo, nema djece, pa nema ni igara, ne možeš se sam igrati da ti bude zanimljivo.

Je je ali kako ostat sa Magaretom i raštikom kako doći do novog Merđe 4 do 5 mobitela kuće stana vile. Nemore to iz vrtla od motike da namakneš more ono i iz vrtla se živit samo gledaj kadće sa rotaljkam banit potebe date pokupe. Djava ti odnija vrtle i crvenicu samo ti more kičmu iskrivi ili otrat te u zenicu. Biraj pajdo Bolnica zatvor ili EU pametan zna kud svi turci tu imali Mujo priko grane.

Prazne priče, niko nebi otiša da mu je bilo dobro od motike se ne živi a ovo malo što je ostalo je staro ili pojedinci nisu imali izbora....

Gdje god zivio i kako god ti bilo lijepo , mjesto gdje si rođen nikada neces zaboraviti...i sto god si stariji nostalgija je sve veca, to je taj grebeni zivot prijatelju moj...

Slika korisnika strangelove

Nisam otišao, skroz sam otišao.

Otišo po nabavnoj...

Koliko trebaš bit munjen pa ne otić

Dobro munjen moraš bit!

E moj prijatelju nebi ni ja otišao iz svog Lipna da smo imali školu.Škola srušena dica moraju u Ljubuški,Nevenka Barbarića baš briga za obnovom.Sami smo krivi što smo dozvolili onima koji su pobjegli za vrime rata da nam sada kroje sudbinu.

Sto vi lipnjaci ne uvatite paponju bivseg ministra sto vam on nije napravio skolu ili nije moga jer nije ima vrimena dok mirku nije uvalija u stan i posa a i auto mu puno odnilo vrimena dok nije papire sredio .

Najlakše je rušiti,očito niste naučili graditi i čuvati zajedničko. Tu vas je dava i odnija.

Otišao sam, a nikad nisam otišao
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Svi neprimjereni komentari će biti uklonjeni. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Otišao sam, a nikad nisam otišao Ivica Primorac | kasce.com
ljubuski.info
Ni sad nije jasno Ružica Zeljko
ljubuski.info
Film koji nećemo gledati Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Prolaze nam životi, a vrijeme stoji Berislav Jurič | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari