Marin Čilić prve teniske korake napravio u Ljubuškom

ljubuski.info

Bio je lipanj 1995. godine, a na zemljani teniski teren u Mostarskim Vratima, mjestu između Međugorja i Ljubuškog, stupio je maleni dječak Marin. Doveo ga je tata Zdenko, a malome je to bio prvi ozbiljni kontakt s reketom.

Taj maleni dječak danas je 30-godišnjak, a donio nam je ključan bod na putu do jučerašnjeg osvajanja Davisova kupa.

No, vratimo se mi Marinu Čiliću i njegovim teniskim počecima. A tu priču ispričao je njegov prvi trener Željko Dževlan.
Na naš teren u Mostarskim Vratima Marin je stigao kada je imao šest godina i devet mjeseci. Bio sam jedini teniski trener s diplomom u okolici, pa je tata Zdenko Marina odlučio dovesti k meni. Na kraju je Marin kod mene ostao četiri godine, ponosan sam što sam sudjelovao u njegovu razvoju, i što to dijete sada veće godinama mogu gledati u finalima najvećih turnira i finalima Davisova kupa - rekao je Željko Dževlan (59).

Je li se u tim počecima vidjelo da će Marin postati odličan igrač?
Nemoguće je bilo reći da će baš postati pobjednik Grand Slama ili Davisova kupa, no odmah se vidjelo da se razlikuje od ostale djece. Nisam mogao vjerovati da prvi put drži reket u ruci. Bog mu je dao dar i to se odmah vidjelo. Kod mene je ostao i trenirao četiri godine. Tata Zdenko bio je svjestan da mu mora potražiti bolje uvjete, zaista bi bilo šteta da to nije učinio - ispriča je Željko Dževlan te skromno istaknuo:
Je, bio sam mu prvi trener, ali nikada ne volim isticati sebe. On je tada bio klinac, tek je počeo učiti tenis, a moja najveća zasluga je što od tenisa nije odustao, kao što su to učinili brojni drugi.

Jako je zanimljiva priča o tom prvom zemljanom terenu na kojem je Čilić naučio osnove tenisa. Tenis je u Hercegovinu prvi donio Vinko Dževlan, inače otac prvog Marinova trenera Željka.
Preselio sam se u Split i radio u Lavčeviću kao građevinac do 1963. godine, a stanovali smo blizu Firula. Kada sam ondje ugledao teniske terene, nisam uopće znao čemu služe, sve dok nisam ugledao igrače s reketom kako preko mreže prebacuju malu loptu. I odmah me to privuklo. Učinio mi se lijep sport, ni svađe ni galame, podmetanja... Odmah mi je došlo u glavu da bih ja to mogao napraviti u svom selu - rekao je Vinko Dževlan.

I onda su se 1966. Vinko i njegov tada sedmogodišnji sin Željko primili posla te napravili prvo tenisko igralište u Hercegovini. Nije Vinko znao ni točne dimenzije, već su igralište napravili onako, od oka, a od duhanske špage napravili su mrežu. Poslije su, uz samu kuću, napravili još jedno igralište, na kojem je dosta godina poslije svoje prve korake napravio i Marin Čilić.
Sjećam se da su se tati rugali što usred krša radi nekakvo igralište za nepoznati sport. Tako su se neki smijali i Čilićevu ocu Zdenku kada je počeo raditi igralište uz svoju kuću - kaže Željko Dževlan te napominje:
Struja je u Mostarska Vrata stigla 1980. godine, a teniski teren čak 14 godina prije toga! Eto, zato su Hercegovci dobri tenisači.

Željko Dževlan primjećuje da ima i stvari u kojima je Marin ostao isti kao te 1995.
Ono u čemu se Marin nije promijenio jest jednostavnost u igri, uvijek bira odigrati najjednostavniji poen, možda neatraktivan, ali izuzetno učinkovit. A ima još jedna stvar u kojoj se Marin nije promijenio. I dalje je ostao skroman, jednostavan dečko. A u toj skromnosti najveću su ulogu odigrali njegovi roditelji, koji su ga tako lijepo odgojili. Obitelj je sve uložila u njega, bilo je puno odricanja da Marin uspije.

Marin je kao dijete s Dževlanom osvojio prvi turnir, a kako je Zdenku Čiliću posao u dućanu s prehranom krenuo nabolje, odlučio je 1998. pokraj svoje kuće sagraditi teniski teren, i to samo za Marina i njegove kolege. Htio je učiniti sve za sina jer su stručnjaci govorili da je pred njim velika karijera. Jedno vrijeme Marina su trenirala dvojica Čeha na terenu pokraj njihove kuće u Međugorju, a onda je nastavio trenirati u Mostaru, kod trenera Tvrtka Bulića. To je trajalo dvije i pol godine.

U vrijeme dok ga je trenirao Bulić, bile su kvalifikacije reprezentacije BiH za Europsko prvenstvo. Na tom turniru Marin je prvi i jedini put nastupio za reprezentaciju BiH. No, tadašnji izbornik reprezentacije BiH Tanović nije dopustio Marinu da igra kao prvi igrač, već kao treći, unatoč tome što je bio uvjerljivo najbolji.

Kako se u BiH Marin više nije mogao razvijati, otac je odlučio odvesti ga u tenisku školu Ivice Humića u Zagreb. U Marinovoj karijeri jedan od ključnih trenutaka upoznavanje je s Goranom Ivaniševićem preko kuma Tihe Eleza.

Kad je Ivanišević vidio kako Marin igra, nazvao je Boba Bretta, koji je imao tenisku akademiju u San Remu, i zamolio ga da primi talentiranog Čilića. Nekoliko dana poslije Bob Brett nazvao je Ivaniševića i rekao mu:
U Marinu ima nešto što odavno nisam vidio.

Brett je tada rekao Čiliću:
Odsad je za tebe sve besplatno, i tereni i treninzi. Evo ti moji brojevi, zovi me u podne i u ponoć, sve ću učiniti za tebe.

Nakon toga krenuo je Marinov uspon prema vrhu, koji traje još i danas...

Jučerašnja pobjeda protiv Pouillea bila je Marinu već 39. za Hrvatsku (uz 17 poraza) u Davisovu kupu. Po broju pobjeda je hrvatski rekorder, jer Ivan Ljubičić ima 36 pobjeda uz 19 poraza, dok je Goran Ivanišević na skoru od 33 pobjede i 11 poraza.

Prestigao je Čilić Ivaniševića i po tome da je u Lilleu drugi put bio sudionik finala Davisova kupa, a prošle ga je godine prestigao i po zaradi u karijeri od turnirskih nagrada.

Zec je zaradio 19,5 milijuna USD, a Marin je već sada na 25,6 milijuna USD, čime se probio na deseto mjesto svih vremena. A nastavi li Marin ovako, vjerujemo da će Ivaniševića prestići i po broju osvojenih Grand Slamova.

Zasad su obojica na jednom - Goran na Wimbledonu iz 2001. godine, a Marin na US Openu 2014.

Karlo Ledinski | Večernji list

Komentari

Dzevlan je skroman prvi trener je puno vazan a Marin i Ivan su hvala Bogu uspjeli

Svaka čast dečki, dalje od ovoga nema, ispisali ste povijest i čak šta vise- zapečatili ju!!! Ali Marine, kako da se takva svjetska zvijezda (sto si dokazano i nepobitno si odavno i prije osvajanja US opena) ne može sjetiti Darca Šimića koji te trenirao 2-3 god, sto u Bascini em sto je stopirao s reketom do Medjugorja da ti sparinguje...Svejedno,kapa do poda i daj Boze da osvojiš sve turnire do kraja karijere!

Jesu li Čilić i Dodig fiktivno prijavljeni u Hrvatskoj

Tako je kako Ivićev igra za svoju državu

ne, nisu fiktivno prijavljeni u Hrvatskoj nego u Kneževini Monaco kao i 90% tenisača jer je tamo porez 1% na sportske zarade, znači Hrvatski državljanin s prebivalištem u Monacu, i usput čestitke za povijesni uspjeh

Gdje je sada taj Bošnjak što nije dao Marinu Čiliću igrati za BiH da ga častimo

Dragom Bogu hvala pa mu nije dao, vidio trener odmah da je svjetska klasa i poslao ga u bili svit da to i dokaze ko sto je evo i dokazao... Da Marin da milijun dolara Bosnjaku, opet bi mu ista kratak.

Marinu Cilicu i Ivanu Dodigu veliko hvala

Dosta talenata je prošlo kroz ruke Gospodina Dževlana valja napomenuti ime uspješnog trenera u Kini Stipu Primorca iz Gornjih Radišića.

Brkići Šiljeg Nižić...

Bravo za gosta koji spominje Darku Simica. Mi koji ga poznajemo, znamo da je trenirao Marina. Darko je takodjer pionir tenisa kod nas. Danas kad je Darko bolestan i bez pomoci, svi su ga zaboravili. Darko je prvi skolovani trener tenisa kod nas. Ako se netko zna sa Marinom Cilicem, neka mu spomene Darka. Dobro bi bilo da mu se barem javi. Za Darku bi to bila velika stvar. On i njegova obitelj su Sveti i nikad nisu patili od materijalizma.

Darko Šimić je obolio što je došao u bolesnu sredinu Ljubuški

Marin Čilić i Borna Ćorić su svjetske klase ali nacionalni naboj je presudan zašto Federer i Vavrinka ne igraju za Švicarsku i da ne nabrajam dalje momcima svaka čast i naklon do poda

Nažalost,Darko je obolio u Zagrebu.

MARINE,SJETI SE DARKA...To je decko koji je svima sportasima u Opcini Ljubuski pomogao,bilo savjetom,treningom,opremom...i sve nas je zaduzio!Gdje god ga sretnem pomognem koliko mogu,ali on ne zeli milostinju!
DARKO SIMICU HVALA NA SVEMU

Darko je legenda

Nitko ne spominje Darku Šimića. Prvi trener sa fakultetom i diplomom koji je Marina trenirao sad je bolestan i nema za kruha. Ali to ne sekira nikoga.

Kako će nas sekirat kad smo svi bolesni kao kvazi društvena sredina?!

e moj marine ako je ovo istina
da se nisi sitija svog prvog trenera
kada mu je pomoć potribna
onda se baš i nisi proslavija
međubrtska duša
koja samo leti za parama
jel tak il ne tak marine marine

Da je tada Stipe Primorac imao mogucnosti financijske bio bi davno prvak,Marine oprosti al puno puta te pobjedio jos u mladim danima...Sta bi bilo da ga je neko financijski pogurao?obitelj nije mogla kao Cilica?Davno bi nasu zemlju pamtili ko prvake

Stipe je bio vec tad puno bolji tenisac od svih,puno pozdrava u Shenzhen samo nastavi obozavaju te

Tako je i ja sam bio svjedok Stipinom talentu,sad mu teniski teren skuplja prasinu..Steta sto nije ima mogucnosti nastavit tako mu sudjeno valjda,obiteljska tragedija sve okrenu naopacke.Šteta igrao je vrhunski

Marin i Stipe će uvijek biti prijatelji tko je što mogao i postigne život je takav

Tako je to.... i ja sam Dzeki kroz noge loptu gurao,vozo ga ko Pape Bugare... a sad kad ga sretnem, samo stupcim da mi pivu plati i to bilo koju.

Zivot ne pita nego radi po svom

Marin Čilić prve teniske korake napravio u Ljubuškom

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad nezakonito postane normalno... Marko Čuljak | dnevno.ba
ljubuski.info
Ljudi trećeg reda Ružica Zeljko
ljubuski.info
Zakon pišem, tinta mi se proli Igor Božović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari