Kada bilo koji od uglednijih međunarodnih organizacija, agencija, državnih institucija ili medija "izbaci" podatke ili istraživanja o vladavini prava, snazi institucija i demokracije, ekonomiji, korupciji, kriminalu itd., nikome više nije iznenađenje što smo skoro na svakoj od njih bukvalno na samom europskom dnu.
Velike promjene u svijetu krajem 20. i u 21. stoljeću, iznjedrile su i nove politološke poglede na svijet, čitav niz "modernih pojmova" koji karakteriziraju današnji svijet (post-truth society, populizam, post-ideološko razdoblje…) a BiH najbolje opisuje onaj "zarobljena država" (state capture). Po definiciji "zarobljena država" označava vrstu političke korupcije u kojoj pojedinci i interesne grupe neformalnim kanalima utječu na procese donošenja odluka u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti s ciljem stjecanja koristi.
Uz neriješeno nacionalno pitanje, na "valu" čega ponajviše "surfaju" oni koji 23 godine "državu drže u okovima", svima koji iole poznaju bh. prilike jasno je da ovakva kakva je danas nikada se neće pomaknuti s dna europskih lista.
Kako nas vidi CIA?
Američka Središnja obavještajna agencija (CIA) osvježila je podatke o našoj zemlji na svojoj popularnoj stranici Factbook, a kada ih i letimično pregledate jasno vam je kako nas gledaju iz Europe i svijeta. Od toliko "crnila" teško je od nečega poći, ali možda najbolje s demografijom - broj umrlih i dalje je veći od broja rođenih pa smo po broju rođenja na 211. mjestu.
Kada je riječ o ekonomskim podacima, prema BDP-u za prošlu godinu nalazimo se na 112. mjestu i u društvu smo s Laosom, Hondurasom, Senegalom i Trindadom i Tobagom. Sirija ima veći BDP od naše zemlje. Inflacija potrošačkih cijena je veća za 1,3 posto, dok je povećan i iznos zaduženja građana u komercijalnim bankama. Stopa nezaposlenosti, kako se navodi, iznosi 20,5 posto a ona je mnogo veća kada je riječ o nezaposlenosti mladih te smo još uvijek po tom podatku među "neslavnim svjetskim prvacima".
BiH ima tranzicijsko gospodarstvo s ograničenim tržišnim reformama. Gospodarstvo se snažno oslanja na izvoz metala, energije, tekstila i namještaja, kao i na doznake i inozemne pomoći. Vrlo decentralizirana vlada sprječava koordinaciju i reformu ekonomske politike, dok glomazna birokracija i segmentirano tržište obeshrabruju inozemna ulaganja. Gospodarstvo je među najmanje konkurentnim u regiji. Inozemne banke, prvenstveno iz Austrije i Italije, kontroliraju velik dio bankarskog sektora
, stoji između ostaloga i izvješću.
Nadalje, navodi se kako privatni sektor u našoj zemlji polako raste, ali i konstatira kako su se inozemna ulaganja naglo su se smanjila nakon 2007., a i dalje su niska. Određeni koraci vezani za suzbijanje "sive ekonomije" su poduzeti, ali ona je i dalje razgranata.
U izvješću stoji i to kako smo i dalje jedna od glavnih tranzitnih ruta za prijevoz heroina u zapadnu Europu te smo i dalje izuzetno osjetljiva zemlja kada je u pitanju pranje novca zbog neregulirane ekonomije bazirane na kešu, slabo pravosuđe i korupcija.
Kada je riječ o međunarodnim sporovima, CIA ističe kako imamo neriješenu granicu sa Srbijom na rijeci Drini.
Agonija traje 23 godine
Sva tranzicijska društva u Europi nakon pada Berlinskog zida našla su se u sličnim problemima - kleptokracija, anomija, korupcija, nepotizam, organizirani politički kriminal, razni oblici ugrožavanja ljudskih prava i sloboda… U tim zemljama, prema brojnim politolozima i analitičarima, razvija se tzv. neliberalna demokracija za koju je karakteristično postojanje nekih oblika demokracije, ali ne i liberalnih vrijednosti. I dok su se gotovo sve druge zemlje ipak polako, ali sigurno "čupale" iz ralja "zarobljene države", BiH je tonula sve dublje i dublje.
Uzmemo li samo za primjer Češku, Slovačku, Poljsku ili Mađarsku, pa čak i neke države nastale raspadom Jugoslavije, kao što su Slovenija i Hrvatska, kad da se više ne nalazi na istoj planeti s njima, jer su "svjetlosnim godinama" udaljene od nas. I u tim državama danas ima niz problema, nisu se riješili "dječjih bolesti" tranzicije, ali ipak podižu svoju ekonomiju, plaće, socijalna slika je mnogo bolja, demokracija (uz sve anomalije) na većoj razini pa i razina političke kulture, iako se i te zemlje po tom pitanju nemaju s mnogo čega pohvaliti.
Istini za volju, niti jedna od tih zemalja nije imala probleme kakve ima BiH (tri konstitutivna naroda u dva entiteta, polu-protektorat u vidu visokog predstavnika, oktroirani ustav, neriješena kako nacionalna, tako o socijalna pitanja…) ali niti to ne smije biti opravdanje za agoniju koja traje više od dva desetljeća. Ono što je gore i od te činjenice jeste to da i danas podvučemo crtu i krenemo putom normalne, uređene države trebati će nam jako dugo da uopće dođemo "do nule", eliminiramo sve negativne pojave te počnemo ličiti na društvo 21. stoljeća.
