Uspon pravaša na političkoj sceni u BiH otpočeo je 2000-tih godina dolaskom dr. Zvonke Jurišića na čelo stranke. Pravaši su malo po malo kontinuirano rasli da bi 2006. postali vladajuća stranka. Dr. Zvonko Jurišić postao je premijer u ZHŽ-u. I u HBŽ-u HSP je postigao odličan rezultat i bio dio vlasti, a i u HNŽ-u je bio parlamentrna stranka.
Koalicija s Lijanovićima tada nije dobro prihvaćena od naroda, ali ipak HSP je i na izborima 2010. postigao solidne rezultate. Imao je dva zastupnika u Federalnom Parlamentu. I tada je uslijedila kobna pogreška. Pravaši su nakon izbora 2010. godine ušli u vlast u tzv. Platformu. Ova ih je pogubna politička avantura s Lagumdžijinim SDP-om koštala rasula. Odmah je došlo do trzavica na relaciji Perić - Jurišić, a potom i Jurišić - Budimir, tako da se HSP raspao u tri frakcije, a kasnije i četiri jer je Ćane Primorac skinuo Jurišića s trona. Perić se odvojio s ekipom iz Tomislavgrada i oformio Neovisnu listu, dok je Budimir sa svojom ekipom osnovao multietničku stranku Pravde i povjerenja. Jurišić se priklonio Raguževu HSP-u.
Za ove izbore, kako stvari stoje, možemo konstatirati kako su politički od svih pravaša uspjeli preživjeti samo dva doktora, dr. Jurišić i dr. Perić. Budimir se sa svojom strankom uopće nije ni kandidirao na izborima jer je 2014 polučio katastrofalan i deprimirajući rezultat. I njegova desna ruka, mr. sc. Željko Asić se potpuno povukao iz politike i dao se, kako neslužbeno doznajemo, u prometne vode, čime se bavio i prije ulaska u politiku.
Lider drugoga HSP-a Miljenko Miloš, imao je lošu procjenu da će s 90-tkom polučiti dobar razultat, međutim, debelo se prevario. 90-tka je na ovim izborima s Ilijom Cvitanovićem na čelu prošla gotovo upola lošije nego prije četiri godine.
Vesna Pinjuh Čović, liderica HSP-a Herceg-Bosne također se povukla u mirnije vode i nije se ni prijavljivala sa svojom strankom na ove izbore.
Željko Koroman, koji je nekad sa svojim Pravaškim blokom glatko ulazio u federalni Parlament, je isto uvidio da mu je bolje mirovati nego se džaba trošiti pa je i on ove izbore preskočio.
Stanko Primorac - Ćane, iako mu je Čović prilikom ulaska u HNS obećao mjesto u državnom Parlamentu, debelo je izigran, tako da nije uopće bio kandidat na ovim izborima.
Viktor Kvesić se nadao u zajedništvu s Čovićevim HDZ-om ulasku u Federalni Parlament, međutim to se nije dogodilo, iako se u Primorčevom HSP-u sukladno dogovoru sa HDZ-om BiH nadaju jednom mandatu u Federalnom Parlamentu, a u koaliciji sa stožernom strankom dobili su i dva mandata u Skupštini Posavske županije. Naime, u Posavskoj županiji u novom sazivu vlasti zastupnici su postali Marijan Kopić i Ivo Bilušić.
Je li pravaštvu u Hercegovini zauvijek odzvonilo? Mali su izgledi da pravaška ideja ponovno ojača i zaživi u hrvatskom političkom biću.
Očito kako su ovaj put Republikanci zauzeli pozicije pravaša, koji su svojom nevjerodostojnom politikom izigrali povjerenje puka. Hoće li se pravaši opet uspjeti vratiti na desnu stranu političkoga spektra gdje pripadaju, a od kojeg su odlutali šurujući s raznoraznim ljevičarima, teško je reći. Primjer pravaškog nejedinstva iz Hrvatske kao da se zorno zrcali na pravaškoj sceni u BiH.
