Ne hvata se često 'pera' vođa HDZ-a BiH Dragan Čović, ali pismo koje je uputio veleposlanicima SAD-a, Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Austrije, Nizozemske, Italije, Turske, Japana te OHR-u i OESS-u svjedoči da su ga spopale grdne muke.
Naravno, nije se obratio veleposlaniku Ruske federacije u BiH. U "čitulji" Čović pokušava opravdati prije svega sebe kao nalogodavca, a onda i sve druge stranačke dužnosnike i eksperte od optužbi da su svi oni isključivi krivci za blokadu u obveznom usvajanju Zakona o kaznenom postupku BiH. Sigurno je da nije sva krivica u HDZ-u BiH, ali u onim temeljnim, krucijalnim, odrednicama, koje lukavi Čović u svom pismu zaobilazi, leži grijeh struktura stožerne stranke.
Uveo narod u sukob
Čović u slučaju Zakona o kaznenome postupku apsolutno provodi politiku i naloge svog prijatelja Milorada Dodika koji se protivi dominantnoj ingerenciji državnog pravosuđa i želi sva teška kriminalna djela prebaciti u nadležnost entitetskih tužiteljstava i sudova. Međutim, Dragan Čović je ispao politički adolescent, jer se Dodik lako obranio od napada logičnom porukom da njegov SNSD nije u vlasti i da nema ništa sa sabotiranjem Zakona o kaznenom postupku.
Čovićev HDZ BiH je dio Vijeća ministara i Parlamenta BiH. Pismeno razračunavanje nejakog Čovića s moćnim zapadnim svijetom je još jedan zorni, neoborivi dokaz, kako Čović i njegov HDZ BiH vode prorusku politiku. To je njegov problem, međutim kvaka je što je nepromišljeni Čović kompromitirao ukupnu poziciju hrvatskog naroda iz BiH u međunarodnoj zajednici i uveo svoj narod, bez njegove volje, u pogubni sukob s najnaprednijim europskim državama i SAD-om. U taj unaprijed izgubljeni rat i za Čovićev izbor u Predsjedništvo BiH raspamećena stožerna klijentela bi željela, pod prokuženim pamfletom nacionalnog jedinstva, uvući i druge dvije sestrinske stranke: HDZ 1990 i HDZ Hrvatske.
Preko svojih komentatora, koje za promidžbene usluge nagrađuje putovanjima i po najdaljim emigrantskim destinacijama, rasprostranjuju kuknjave kako su se 'kao i obično, Hrvati podijelili. Tako podijeljeni umanjili su izglede sami izabrati svog predstavnika. Ovakvim potezom dva HDZ-a iz BiH, zajedno s onim iz Hrvatske, preuzela su na sebe povijesnu odgovornost. Ako se već RH nije smjela miješati u izmjene Izbornoga zakona u BiH, onda je vladajuća stranka morala "prisiliti" sestrinske stranke u BiH na razum. Umjesto toga, troje prvih HDZ-ovaca u Hrvatskoj, koji su na čelu države, Vlade i Sabora, zaokupili su se međusobnim svađama.'
Tko je pocijepao HDZ?
Koliko im je stalo da načeti i izolirani Dragan Čović još jednom osvoji mandat u Predsjedništvu BiH i koliko se plaše da mu to ovog puta neće poći za rukom podanički slugani prijete nekakvim kataklizmičnim posljedicama. Kao da su Hrvati imali neke posebne koristi i privilegije od Čovićevog 'legitimnog' stolovanja.
Izaberu li Bošnjaci dvojicu članova Predsjedništva, mogli bi već na prvoj sjednici izglasovati podizanje optužnice Hrvatskoj za agresiju, tražiti zabranu gradnje Pelješkog mosta, problematizirati imovinu i donijeti još niz drugih odluka kojima će susjedu zagorčavati život. Imat će uvijek dovoljne svoje većinske dvije od tri ruke. Dakako, podrazumijevaju se i druge odluke koje će biti na štetu Hrvata u BiH, kao što je smjena hrvatskih diplomata ili, recimo, podrška uspostavi vlasti bez legitimnih predstavnika po već isprobanom receptu gdje bi, također zbog Izbornoga zakona, moglo biti dovedeno u pitanje i sudjelovanje u izvršnoj vlasti na razini Federacije i države.
Ako bi se dogodio takav scenarij, a vrlo je moguć takav izborni rasplet ili zaplet u HDZ-u BiH već krivicu perfidno raspodjelju na sva tri HDZ-a. Zanimljivo je kako u stožernoj stranci genezu parčanja nekada jednog HDZ-a u BiH prepoznaju u osmišljenoj podvali u zagrebačkoj "središnjici" prije 12 godina. Dakle, kada je bog i batina u Hrvatskoj bio Ivo Sanader. Taj je podatak vrlo interesanatan i prevažan za ovu priču.
Naime, u HDZ-u BiH svojim članovima i svekolikoj javnosti pokušavaju podvaliti obični politički spin. Nije istina da je središnjica, odnosno Sanader, osmislila cijepanje HDZ-a BiH na dvije stranke. Dapače, Sanader je uložio svu svoju političku moć i ogrmni autoritet da ujedini već podijeljenje hadezeovce, ali mu se svom žestinom usprotivio upravo Dragan Čović čiju je lidersku glavu doista Ivo Sanader tražio kao zalog i kompromis na putu ujedinjenja.
Mora se glasno naglasiti, Čović je tada bio, a i danas je, glavni tvorac podjela među Hrvatima. Svatko imalo upućen zna da Čović prizemno ruši sadašnjega predsjednika HDZ-a Hrvatske Andreja Plenkovića i da koketira i podržava Ivu Stiera u borbi za tamošnji HDZ.
Nije Čoviću toliko bitan sam Stier, koliko mu je uvijek bilo presudno da oslabi svakog lidera u Hrvatskoj kako bi njegova pozicija u BiH bila neugrožena. U BiH su danas Hrvati dovedeni pred zid i oni su doista podjeljeni, ali na one koji BiH smatraju svojom državom, koji jednako brinu i bore se za nacionalne interese na cijelom području BiH i koji, napokon, žele BiH u EU i NATO savezu, i na one koji su u tandemu s Dodikom i Vučićem iz Beograda okrenuti prema inferiornome istoku.
Upravo zbog toga hrvatske oporbene stranke ne smiju podleći podvali i pritisku o nužnosti nacionlanog jedinstva, po diktatu i željama HDZ-a BiH, nego moraju hrabro i odlučno raskrinkati jednoumlje i pokazati doraslost povijesnoj zadaći rušenja te izdajničke i zalutale vlasti HDZ-a BiH i povratiti hrvatsku nacionalnu politiku na civilizacijski, europski, smjer.
