Svaki izbori dosada u Bosni i Hercegovini proglašavani su sudbonosnima i svaki put se pokazalo da je riječ o najobičnijim floskulama za mobiliziranje biračkog tijela klasičnom kampanjom straha od onih 's druge strane'.
Još od prvih čitanja rezultata izbora 2014. godine krenula je kampanja za izbore 2018. Prve dvije godine mandata vlast je potrošila na raspodjelu državnih poduzeća i postavljanje kadrova na ključne poluge koje kontroliraju tijek novca i samim tim i procese u državi. Očekivano, nakon dvije godine počele su svađe apsolutno oko svega, da bi takva već viđena i ponavljajuća politika bh. dužnosnika dovela do današnjeg kaotičnog stanja u kojem se ne zna postoje li parlamentarne većine, niti za što služe parlamenti ili entitetski ministri koji se ponašaju kao šahovske figure 'najodgovornijih' stranačkih lidera.
Kopa se prljavo rublje
Ipak, za izbore koji slijede, a za čije se buduće rezultate još ne zna na koji način će se implementirati jer se Bakir Izetbegović i Dragan Čović ne mogu dogovoriti oko izmjena Izbornog zakona, po prvi put se može reći da su sudbonosni. Ali sudbonosni za političke lidere najjačih stranaka jer se očekuje da će pobjednici žestoko pasti po kostima gubitnicima. Odani obavještajci ključnih političkih lidera već odavno kopaju po prljavom vešu svojih protivnika, ali i partnera u vlasti. Dosjei se polako pune i samo se čeka uspostava nove vlasti i poklapanje ključnih sigurnosnih i pravosudnih pozicija kako bi se krenulo u 'čišćenje'.
Na tapeti su svi, Bakir Izetbegović, Milorad Dodik, Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Nermin Nikšić, Željko Komšić…, ali i masa 'nižih' ili odmetnutih stranačkih kadrova. Najjači lideri znaju sve slabosti jedni o drugima, pa i one koje ih mogu inkriminirati, i samo je pitanje vremena kada će optužnice početi sijevati.
Trenutačno, najranjiviji je šef SBB-a Fahrudin Radončić koji čeka okončanje sudskog procesa zbog ometanja rada pravosuđa, dok s druge strane on sam pokušava okrenuti pravosudno istražne strelice prema lideru SDA, kojeg je nerijetko znao preko svojih medija optuživati za montiranje političkih procesa i povezivati ga s 'bošnjačkom državnom mafijom' odgovornom za brojna poslijeratna ubojstva.
Ni Milorad Dodik ne spava mirno, iako se čini da je njegova situacija u RS-u komotna. Oporba itekako kopa, puno je toga već prikupljeno. Čak su mu i u vrijeme njegove vladavine uspjeli natovariti nekoliko afera poput afere 'kredit', 'orgije', 'kila zlata', 'administrativni centar', 'boska'… Zasada, Dodika previše ne dotiču afere koje standardno na scenu izbacuje njegova oporba, koja i sama strahuje od voždove odmazde. Pogotovo ukoliko Dodik postane član Predsjedništva BiH, a njegov SNSD sastavni dio državne vlade.
Za lidera HDZ-a Dragana Čovića njegovi rivali spremili su nekoliko prijava. U vrijeme 'rata' sa Zlatkom Lagudmžijom Čović je preživio više sudskih procesa o kojima je brujala cijela javnost, ali pojedinci tvrde da se i dalje ne može osjećati komotno u slučaju izbornog pada. Dosada je Čović uspješno izlazio na kraj sa svojim protivnicima. Znakovito je da je većina onih koja mu se suprotstavila završila na sudovima, poput Živka Budimira ili braće Lijanović.
Šef SDP-a Nermin Nikšić već nekoliko puta javno se žalio na pravosudne pritiske, posebno na nelegalna prisluškivanja. Također, opterećen je i kaznenom prijavom u slučaju 'Krivaja', za koju je svojevremeno ustvrdio da je montirana.
Čišćenje pred EU
Još jedna stvar je bitna za političke lidere. Razdoblje od 2019. do 2025. će biti ključno i pripremno za finaliziranje pristupa BiH Europskoj uniji. U državu će se morati postupno uvoditi kakav takav red, a do reda neće moći doći bez pročišćavanja korupcije s političke scene. Tu će biti vrlo važna uloga Međunarodne zajednice i njezino postavljanje prema budućnosti BiH i čitave regije. Osim standardnih floskula da je budućnost BiH u EU, međunarodna zajednica je poprilično razjedinjena po pitanju BiH.
Pojedini regionalni lideri, Aleksandar Vučić, Kolinda Grabar Kitarović, Recep Tayyip Erdogan izravno podržavaju točno određene političke opcije u BiH i tako dodatno usložnjavaju situaciju. Jedni su 'za Ruse', drugi za EU i Nato', treći ne znaju kuda bi…
Ako međunarodna zajednica pronađe zajednički jezik, mogla bi jače pritisnuti pravosudne institucije pozabaviti se mogućom korupcijom vodećih dužnosnika. Međutim, dojam je kako su šanse za nešto tako vrlo male.
U svakom slučaju, iako se situacija u kojoj se nalaze bh. lideri doima poprilično komotnom, nakon izbora 2018. stvari bi se mogle drastično promijeniti. Liderska sekta nije bez razloga odavno pokupovala vrijednu imovinu u svojim 'zaštitničkim' državama. Uče se i strani jezici…