Uskrs je svrha naše vjere, njezino osmišljenje, hrana svih ljudskih nada

ljubuski.info

U povodu najvećeg kršćanskoga blagdana – Uskrsa, za razgovor smo zamolili vojnoga biskupa u BiH, msgr. dr. Tomu Vukšića.

Msgr. dr. Tomo Vukšić profesor je uvoda u Kristov misterij, istočne teologije, ekumenizma i patrologije na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (od 1991. do danas), kanonskoga prava (2000.-2006.), te ekumenske teologije i patrologije na Teološkom institutu u Mostaru, gdje je bio i predstojnik od 1991. do 1994. Bio je predavač pri Teološkom institutu u Dubrovniku i na poslijediplomskom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Objavio je više knjiga, znanstvenih zbornika i monografija. Sudjeluje na znanstvenim simpozijima, domaćim i međunarodnim, i čest je suradnik raznih znanstvenih časopisa, enciklopedija i novina te njihov urednik i član uredništva.

Bio je član više vijeća pri BK BiH, voditelj Tiskovne agencije KTA, obavljao je službu vicerektora u sarajevskoj bogosloviji (1993.-1998.), sudskoga vikara (1993.-2009.) i generalnoga vikara u Mostaru od 2009. do biskupskog imenovanja.

Prvim vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini imenovao ga je papa Benedikt XVI.1. veljače 2011. koji je, istoga dana, osnovao i Vojni ordinarijat. Zaređen je za biskupa 2. travnja 2011. u Mostaru.

Glavni zareditelj bio je kardinal Vinko Puljić, a suzareditelji msgr. Ratko Perić i msgr. Franjo Komarica. Član je Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, Mješovitoga povjerenstva Svete Stolice i Bosne i Hercegovine za primjenu Temeljnoga ugovora, dopredsjednik BK BiH te predsjednik Vijeća za medije i Komisije za nauk vjere iste BK.

Kako su protekle ovogodišnje pripreme za slavlje Uskrsa?

Priprave vjernika za Uskrs protekle su na način, koji je već ustaljen u Vojnom ordinarijatu. Naime, svake godine neposredno prije Uskrsa u svim vojnim kapelanijama, koje su neka vrsta personalnih župa, organizira se duhovna obnova, kada svi imaju priliku za ispovijed, pričest i sudjelovanje na Misi. U tim prigodama se vojnim kapelanima pridruže i na uslugu su vjernicima Vojnog ordinarijata također svećenici iz okolnih župa, kao što se i vojni kapelani pridružuju u sličnim prigodama, koje se priređuju u to vrijeme po župama. Tako je bilo i ove godine. I ovo je prigoda da javno zahvalim vojnicima koji se rado i u velikom broju odazivaju na ove duhovne obnove, kao i svećenicima koji predvode ta događanja. Ovo je prigoda da zahvalim također zapovjednicima vojarni, koji uvijek spremno, a naravno u mjeri u kojoj je to moguće, s obzirom na narav poslova i vojničke službe, iziđu u susret. Naime, bez obzira na njegovu narodnu i vjersku pripadnost, nije mi poznato da je u tom pogledu kroz sve ove godine ijedan od zapovjednika pravio probleme.

Već smo započeli priprave za ovogodišnje međunarodno vojno hodočašće u Lourdes koje se održava 60. put. U vezi toga su nam neki prije nekoliko godina pravili velike probleme, kojih se bolje ne sjećati, ali, Bogu hvala, i zahvaljujući nekim drugima, dobrim i razboritim ljudima, već par godina i ovo, za nas vrlo važno hodočašće, priprema se i događa, istina s ponekom poteškoćom ali bez velikih problema. I nadamo se da će ubuduće biti još bolje.

Kako komentirate zbivanja u domovini, regiji i svijetu, upravo u vrijeme nadolazećih Uskrsnih blagdana?

Ovogodišnje uskrsno vrijeme, nažalost, obilježavaju različite napetosti. U našim krajevima već uvelike se vodi predizborna kampanja. To ne bi bio problem kada već sada taj dio javnoga prostora ne bi obilovao čestim grubim riječima, nepotrebnim svađama, nadmetanjima koja ne vode prema traženju najboljega, najkorisnijega, najstručnijega, nego vrlo često samo prema tomu tko će biti prvi. U takvim okolnostima nisu rijetki takmaci, pretendenti na visoke i odgovorne službe, koji su više vođeni sujetom negoli sposobnošću, te se na vrlo brutalan način često likvidira dostojanstvo konkurenata, posebice onih najsposobnijih. Neki, nažalost, spominju i rat. Gluho bilo, što bi rekao narod. Gdje im je pamet!? Sve to pokazuje da je ovo prostor koji vapi za razboritošću.

U Hrvatskoj se pak vode velike i teške borbe za ideološku prevlast, te se pod pritiskom Europe promiče usvajanje dokumenata sa snagom međunarodnoga prava kojima se nastoji uvesti neka nova pravila i kriterije društvenih i moralnih vrednota, koje nisu u skladu s kršćanskim moralnim i socijalnim naukom. To isto napravljeno je prije nekoliko godina u BiH, a da pozvana javnost, koliko je poznato, uopće nije bila na pravi način upoznata s tim.

Malo istočnije od nas neki čak zveckaju oružjem. Na mnogo strana po svijetu vode se ratovi, progone i ubijaju ljudi. Sve su to nepravde, nasilje protiv čovjeka, prirodnoga zakona i, konačno, protiv samoga Boga. Mi kršćani znademo da je sve to izravno i protiv Isusa jer, kao što je poznato, on je rekao da se njemu čini sve ono, što se čini bilo kojemu čovjeku. Bez obzira čini li se dobro ili zlo. I da je upravo odnos prema drugom čovjeku kriterij i put spasenja. Naime, činiti dobro čovjeku, braći i sestrama, prema Isusovu nauku, jedini je put do Boga. I zaista jedini način da čovjek bude sretan na ovomu svijetu.

Kakve nam poruke i pouke Uskrsne svetkovine donose?

Velika je sreća, međutim da, pored onih prethodno spomenutih, ima vrlo mnogo ljudi koji se trude nasljedovati Isusov primjer i nauk. Mnogo je dobrih ljudi, sposobnih i spremnih. Njima treba dati šansu. Samo oni, uz Božju pomoć, mogu doprinijeti da prestane progon Božjih stvorenja, da se svi prognani vrate, da se poštuju ljudska prava i dostojanstvo. Zajedno s Isusom, oni su dokaz da se zlo može pobijediti samo dobrotom: da samo primjer dobrote na djelu može obratiti nasilnika. Istina, ne svakoga nasilnika, jer ni Isusova apsolutna dobrota nije obratila svakoga, ali desnoga razbojnika jest. Tako je Uskrs uvijek, osim što je blagdan sjećanja na Isusovo uskrsnuće, također poziv svim ljudima na vršenje dobrote, opraštanja nanesenih nepravda i uvreda te poziv svim zločincima da se pokaju za zlo koje čine, da se obrate. Obraćenje je naše "uskrsnuće" u ovom vremenu, bezuvjetna pretpostavka i temelj ostvarenja naše nade u kojoj vjerujemo u uskrsnuće našega tijela i svoj život vječni.

Sjećate li se Uskrsa iz svoga djetinjstva? Što se promijenilo do danas?

Sjećam se npr. Cvjetnice kada bismo se sva djeca ujutro umivali vodom po kojoj su plivali brojni proljetni cvjetovi, koje su bake i majke prethodno nabrale i to jutro priredile. To je za djecu bio zaista poseban doživljaj. I šteta da se taj običaj gotovo izgubio.

Sjećam se također bojanja jaja i tucanja njima, što je za djecu opet bio poseban blagdan unutar Blagdana. To je izazivalo veliku radost i natjecanje. I dobro je da se taj običaj nastavlja. Otkako sam u ovoj službi, svake godine dadnem obojiti po nekoliko stotina jaja, koja se razdijele po Ministarstvu i među vojskom. I nevjerojatno je koliku radost to čini ljudima, bez obzira koje su vjere. Tako da mi je jedan vojnik, polazeći od tih reakcija ljudi, kazao: Biskupe, ovo Vam je najbolja investicija u životu.

Sjećam se također da smo se kao djeca natjecali tko će skupiti više jaja i novca kroz igru koja se sastojala od toga da se jaje, postavljeno uz neki oslonac, s dogovorenoga razmaka gađa metalnom novčanicom. Ako bi se jaje pogodilo tako da se novčanica zabije u njega, onda bi to jaje dobio onaj tko je gađao i pogodio. A ako bi promašio, jaje bi ostajalo u posjedu vlasnika i, k tomu, njemu u džep bi išla novčanica kojom se promašilo.

Kako je uopće tekla povijest načina obilježavanja Uskrsa kroz stoljeća?

Sveti apostol Pavao u jednoj svojoj poslanici piše da je uzaludna kršćanska vjera ako Krist nije uskrsnuo. Ta misao ponajbolje približava važnost i značenje blagdana Uskrsa. On je svrha naše vjere, njezino osmišljenje, hrana svih ljudskih nada. Jer Isus je po svom uskrsnuću prvina usnulih, kako nas poučava Sveto Pismo. A to znači da je Isus, između svih umrlih i svih koji će umrijeti, to jest između svih usnulih, prvi koji je uskrsnuo. Prvi u nizu. Nizu, koloni, koja će se sastojati od nas.

Ta vjera je od početka Crkve utemeljila je običaj, da se događaj Isusova uskrsnuća obilježava na vrlo svečan način. Zapravo, osim Svetkovine Uskrsa, koja se uvijek slavi u proljeće, i svaka nedjelja je u osnovici zamišljena da se proslavlja kao spomen na isti događaj, jer je Isus ostavio prazan grob u nedjeljno jutro. Upravo zato se u mnogim jezicima nedjelja naziva "dan Gospodnji", a u nekima čak Uskrs. U ruskom "Voskresenje". Sastavni dio te proslave je Sveto Trodnevlje: Veliki Četvrtak, Veliki Petak i Velika Subota. Na Veliki Četvrtak se kršćani sjećaju događaja Isusove Posljednje večere, na kojoj je ustanovio sakramente Svetoga Reda i Euharistije. To je dan kada zašute sva crkvena zvona i svi instrumenti u crkvama. Na Veliki Petak nema slavlja Svete Mise, već se posebnom liturgijom obilježava Isusova muka i smrt, kao vrhunac Isusove vjernosti i ljubavi, primjer božanske pobjede nad mržnjom i zlom. Subota je pak dan, koji je Isus proveo u grobu. Stoga je to dan šutnje. Molitve u šutnji. I čeka se svečana Misa polnoćka, kojom dominira istina: Usta Isus slavni! Stoga opet zvone zvona i sviraju isntrumenti. To je način proslave Uskrsa koji je od pamtivijeka.

Što simboliziraju različiti Uskrsni običaji?

Maslinove grančice, ili palmine, ili neko drugo zelenilo u krajevima gdje nema tih dviju biljaka, naznačuju mir kojega je Isus donio i propovijedao, i kojega Crkva navješćuje, a podsjećaju na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kojega se obilježava nedjeljom Cvjetnicom. To je običaj koji je raširen po cijelom svijetu. Istoga je podrijetla i spomenuti običaj da se djeca umivaju vodom punom cvijeća. Naime, put kojim je prolazio Isus pri ulasku u Jeruzalem bio je posut cvijećem i granama maslina i palmi.

Kod nas Hrvata u nekim krajevima postoji tradicionalni običaj da se u crkvu na blagoslov donese nešto posebno pripravljene hrane, koju ponegdje nazivaju također "posvećenje" ili "posvetilo". Podrijetlo toga običaja nije posvema dokraja proučeno, ali je ljudima vrlo drag i stoga se u posljednje vrijeme širi i u krajeve gdje toga običaja nekada nije bilo.

Običaj bojanja jaja također je vrlo star, a neki primjerci predstavljaju čak prave umjetničke uratke. Međutim, jaje kao simbol života vrlo rano se preuzima u kršćanstvo iz drugih kultura gdje je ono to već bilo. Radi se o tomu da opna jajeta simbolizira grob, u kojemu je skriven život, i koju život probija, izlazi iz nje i traje. Opna ostaje prazna. Slično kao što je Isus izišao iz groba i ostavio ga prazna.

Zec je pak bio pretkršćanski simbol plodnosti i života. Postojao je kada kršćanstva još nije ni bilo, ali se vrlo kasno pojavljuje u kršćanstvu. Neki kažu, tek u 16. stoljeću preko Njemačke.

Kakvu poruku u povodu velikoga blagdana želite poslati našim čitateljima…

Isusovo uskrsnuće je najvažniji događaj ljudske povijesti On je i najradosniji. Jer nakon toga smrt nije apsolutni kraj nego samo privremeno usnuće, prijelaz i prolaz, samo mračan tunel na životnom putu radosti. On je dokaz da je kršćanstvo vjera slobode "od". Pozvani smo na oslobođenje od smrti, od zla, od mržnje. Stoga je Uskrs i poziv na obraćenje. Da budemo bolji u sebi i donosimo radost i osmijeh drugima.

Iz Uskrsne poruke vojnoga biskupa u BiH, msgr.dr. Tome Vukšića:

Gospodin Isus je istovremeno "nada naša" (1 Tim 1,1) i sloboda naša jer "Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17). Tako je Uskrs uvijek i podsjećanje na slobodu, koju Bog daje. On je i poziv da istinsku slobodu, i pojedinca i cijeloga društva,uvijek treba promicati, živjeti i ljubomorno braniti, posebice od lažnih sloboda. Jer, zaista, nitko nije tako beznadno zarobljen, kao onaj koji lažno vjeruje da je slobodan.

Kršćani su pozvani biti javni svjedoci svoje unutrašnje radosne nade i graditelji društvene slobode, tako što će ih unositi među ljude, koje susreću, i pomoći izgradnju društva. A u društvu, u kojemu živimo u BiH, kršćani će to najbolje učiniti, ako svojim primjerom doprinesu i druge potiču, da se probudi usnuli društveni moral i etika, da se sadašnji pokazatelji demografskog usnuća pretvore u buđenje života, da se probudi usnula radna odgovornost, da zauvijek umre korupcija, da zaživi kriterij stručnosti umjesto podobnosti, da umre praksa zakidanja radnika u njegovim pravima, da uskrsne poštivanje ljudskih prava, da zaživi usnulo poštivanje izbornoga legitimiteta kao kriterija dopuštenoga predstavljanja, da se probudi usnulo poštivanje Boga u njegovim stvorenjima, da prestane uvjeravanje u navodnu vrijednost lažne slobode, da se poštuje ljudski život od njegova začeća pa do prirodnog usnuća, da se svima osigura pravna i fizička sigurnost, kruh svagdanji i krov nad glavom, da čovjeku bude omogućeno da sada radosno živi od svoga rada i da ima utemeljenu nadu u sretnu budućnost.

Moleći uskrsloga Gospodina Isusa, da proslava Uskrsa ojača našu kršćansku nadu i unutrašnju slobodu, vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni, te da ih pretvori u naše životno pristajanje uz Evanđelje, u oslonac i uporište za izgradnju društvene pravde i sloge,svim kršćanskim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, sa željom da svi ljudi postanu Isusovi učenici, baštinici "naše nade" koja će ih dovesti do uskrsnuća.

Vesna Hlavaček | Dnevni list

Glas naroda

Portalu i svim postenim gradjanima Ljubuskog sretan Uskrs

Kako slave Uskrs ubojice Hrvata ratni profiteri dezerteri privatizacijski pljačkaaše ljudi iz pravosuđa koji sve to zataškavaju pa i slučaj Soldo kako...

Moli biskupe za bratovog sina, da se okani kocke i dodje do pameti...

E moj Biskupe lijepo zboris a radiš Suprotno koliko svojih si Uhljebio kod HDZ ekana ali Bog će Sudit i tebi i meni

pa u ovoj bosni i hercegovini
kršni i debeli samo političari
vijeroučitelji ratni i lažni penzioneri
a ostali kao da su iz etijopije došli
pa da ovo nam je naša luda glava dala
da nas vode stranke mafijoza
jel tak il ne tak sluge hafezeove

Uskrs je svrha naše vjere, njezino osmišljenje, hrana svih ljudskih nada
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari